![]() |
HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! POČIVAO U MIRU BOŽJEM! (02.01.1945. – 29.11.2017.) |
Što povezuje Travnik, Zagreb i Vukovar? Isti krvavi rukopis partizana i četnika kojima su bolnice i ranjenici uvijek bili meta
Proteklih dana cijela Hrvatska s tugom, ali i ponosom, prisjetila se vukovarskih branitelja, čija žrtva je trajno utkana u slobodnu i nezavisnu Hrvatsku.
Add a commentKraj se bliži. To znamo svi. Svjesni smo da nas čeka pakao kada uđu zvijeri u odorama JNA i četnika. Puno smo ih namučili da bi očekivali bombone.
Add a commentNakon sloma obrane Vukovara dan ranije, na današnji dan 19. studenog 1991, JNA potpomognuta četnicima i srpskim milicijama ušla je u dio grada Vukovara koji se zove Borovo Naselje.
Add a commentMoj prvi dolazak u Vukovar zbio se 1998. godine. Sjećam se svega, kao da je bilo jučer. Kako smo se približavali Vukovaru tako mi je srce sve jače udaralo u grudima kao da hoće izletjeti van. Strašne emocije.
Add a commentSabri je bio Albanac koji je nesretnim spletom okolnosti, ni kriv ni dužan, postao logoraš. On nije imao veze niti sa Vukovarom niti sa ratoma ali je zaglibio sa nama i dijelio par mjeseci našu gorku sudbinu.
Add a commentU logoru smo ubijali vrijeme izrađujući krunice od kruha, kockice za jamb, čak i karte za belu od kutija keksa. Sloboda je bila daleka misao, a svaki trenutak prolazio je sporo.
Add a commentU logoru su ispitivanja bila prava noćna mora. Uz salvu psovki i konstantno udaranje odvodili su nas od sobe do ispitivača. Ispitivali su nas oficiri KOS-a koje je najviše zanimalo kako je poginuo Blago Zadro, tko je došao na ideju da se iskopa rov u Hercegovačkoj ulici te nebuloze o tome koliko smo srpske dece poklali.
Add a commentNakon dva mjeseca u logoru Niš, odvedeni smo u Sremsku Mitrovicu. Tamo nas je ponovno dočekao jeziv prizor krvavog špalira od 20 metara koji su činili JNA vojnici naoružani palicama, puškama, pendrecima i ostalim tupim predmetima. U novom logoru, nove su muke, s istim redom batina i psihičkog zlostavljanja.
Add a commentMeđunarodni Crveni križ je ponovno došao do nas. Još dok smo bili u štali u Stajićevu obećali su nam da će naše napisane poruke dostaviti našim roditeljima. Ovog puta su nam donijele poruke naših najmilijih.
Add a commentTog strašnog 15. siječnja 1992. godine, u večernjim satima, počela je brutalna tortura. Jecaji naših prijatelja i suboraca odjekivali su zatvorskim hodnicima, stvarajući zastrašujuću atmosferu straha i užasa.
Add a commentNažalost, situacija u logoru Niš za nas postajala je sve više nepodnošljiva, a okrutnost stražara je dostizala nove, užasne razine. Nisu se zadovoljili samo fizičkim zlostavljanjem, već su smišljali surove načine kako bi nas do kraja slomili.
Add a commentJedan od najvećih heroja Domovinskog rata, Žarko Manjkas Crvenkapa, bio je dečko iz zagrebačke Dubrave kada je počeo rat. Nije mogao mirno promatrati kako nedužni Hrvati ginu od četničke ruke. Dragovoljno se prijavio u HOS te krenuo braniti Vukovar i Bogdanovce. U četrdeset dana bitke za Bogdanovce uništio je 12 neprijateljskih tenkova.
Add a comment