Zbog te izmjene hrvatske šume i najbolji izvori vode, koji su pod koncesijama Agrokora, INA-e i HEP-a koji se već pripremaju za ''restrukturiranje'' sada mogu postati i postaju strano vlasništvo. Bez natječaja. To je ozbiljan propust koji, što bi rekao Roosevelt, može biti slučajan ako je tako planirano

Hrvatska je pozicija nezavidna, bez obzira pobijedila li Seehoferova, Kurzova i Salvinijeva ili Merkelina i Macronova opcija, bez obzira raspadala li se tzv. zajednička europska politika prema migrantima odmah ili s izvjesnom odgodom. Jer, upravo se Hrvatska nalazi na kraju tzv. balkanske rute, ispred granica schengenske Europe

Puno je toga zajedničkog u djelovanju preobraćenih članova centralnih komiteta, pokajnika iz Službe državne sigurnosti i drugih radikalno nacionalno osviještenih društveno-političkih djelatnika. Sve njihove političke, medijske i slične akcije uvijek su na štetu Hrvatske i na korist njezinim protivnicima i neprijateljima

Image result for jelena lovrić

Umjesto da manjinski zastupnici sačuvaju neutralnost – jer nije korektno da nacionalne manjine većini određuju odnos političkih snaga u parlamentu – u Hrvatskoj su se oni pretvorili u pravi trgovački klub. Funkcioniraju kao rezerva za popunjavanje vladajuće većine i masno to naplaćuju.

Oni u Brezovici znaju da Luka i prijatelji ne igraju za njih. Nevidljiva, ona stvarna Hrvatska živi, nada se i vjeruje na tisuće mjesta, koje ujedinjuju mladići u Rusiji, a nevolja ovih iz Brezovice je što ih nisu uspjeli spriječiti otići tako daleko, na svjetsku pozornicu, na kojoj vrijede neka druga pravila, koja šapa iz Brezovice ne može dohvatiti.

Zlatko Hasanbegović ne samo da je u Hrvatskom saboru dokazao kako ne postoji saborski zastupnik iz redova pozicije odnosno opozicije koji mu može replicirati nakon izlaganja za govornicom radi njegove intelektualne nadmoći koju izvrsno koristi ispred svjetla reflektora, već je u emisiji Hrvatskog radija “Poligraf” dokazao hrvatskoj javnosti kako se izmišljeni događaji na temelju argumenata mogu osporiti neovisno što mu se nasuprot u svojstvu sugovornika nalazi sveučilišni profesor Tvrtko Jakovina koji nastoji baštiniti antifašizam na lažima.

Da je takav gaf napravio u nekoj knjizi Hasanbegović mediji bi se iživljavali mjesecima, ovako, naše medijske eskort dame za dobru apanažu šute i o ovoj profesionalnoj sramoti uglednog povjesničara kao sto šute o potpunom debaklu koji je njihov medijski ljubimac doživio od medijski sotoniziranog Hasanbegovića

O antifašizmu možemo govoriti samo u okviru Domovinskog rata, hrvatski branitelji jesu jedini i pravi antifašisti, a na t. zv. „antifašizam“ od 22. lipnja 1941. možemo samo reći, parafrazirajući Matu Kapovića: „Serem vam se na antifašizam!“

“Svi u kockastim dresovima navijaju za jugoslavensku reprezentaciju” – izjavio je Nenad Neša Stazić u Hrvatskom (državnom) saboru. Neki će kazati da je to najrazvidnija potvrda stare latinske – “in vino veritas”, dok će drugi kazati da je na djelu podsvijest, jugoslavenska, jugokomunistička i jugosrpska podsvijest. Što god bilo, ovo je klasičan primjer nelustriranog jugoslavenskog ludila.

Samo se Plenković još uvijek drži „sila osovine“, Macrona i Merkel. Tako bi se Hrvatska mogla još jednom naći u Odžak-poziciji, da bude posljednja na braniku jedne propale politike i pritom plati najvišu cijenu – jer to tako ide, ceh se naplaćuje onom tko zadnji ostane za stolom. Ili, kako je lijepo rekao kolega Raspudić: Budala, tko zadnji postavi žicu na granicu

Ništa više nije isto 1.dio

Pin It

 

Ali, više ni u Francuskoj, a uskoro ni u cijeloj Europi, ne ćemo imati  slobode!!!  Jer, nakon uvođenja izvanrednog stanja,  policija može  bez ikakvog naloga, svugdje i u svako doba dana i noći, upasti u stanove, sve pretresti i sve pretražiti. I sve sumnjivce staviti u zatvor ili u kućni pritvor. 

„Najveću brigu izaziva to  što je Europa

 izgubila smisao svojega podrijetla.

Izgubila je svoje korijene. 

 A stablo koje nema korijenje, umire“.

 

 SLAVLJE U FRANCUSKOJ

U zadnje vrijeme ne gledam vijesti. Ni one u podne  niti  one u večernjim satima. Dosta mi je i laži i crnila. Želim nešto što će me odmaknuti od ove naše surove stvarnosti.  Nešto što će me razgaliti. I što će me smiriti pred spavanje.  

I ne traje to kod mene od danas. Ima tomu točno pola godine. Još od 14. Srpnja 2016. godine. 

Pretraživala sam tada redom sve TV kanale, ne bi li našla, bar nešto, za svoju dušu. Nešto lijepo i zanimljivo. 

A onda, na svim TV postajama,  najnovije vijesti iz Francuske. I tamo … veliko slavlje.   

–Hajde, neka se bar netko veseli i slavi! I meni bi trebalo tako nešto. Nešto malo drugačije od ove moje sumorne svakidašnjice, mojih svakodnevnih briga i problema–  mislim si u sebi i nastavljam gledati program. 

A, zašto, ne!?Osvježit ću, bar, poneku lijepu uspomenu… 

Na ekranu, najprije reportaže iz Pariza. 

Pariz prekrasan. Sav  okupan u svjetlosti. Sve okićeno. Blješti. Puno ukrasa i cvijeća. Glazba na sve strane. Čuju se taktovi francuskih šansona… Edit Piaf,  Charles Aznavour, Lara Fabian…I mnoštvo drugih  poznatih glazbenih imena, iz moga vremena. Ali, i neki novi pjevači, meni potpuno nepoznati. 

Ljudi opušteni. Sretni. Odjekuju zvuci i francuske himne. Kao da se, prije godinu dana, ništa nije ni dogodilo. Nema više, ni nelagode niti straha, na   licima koje susrećeš .  U restoranima je  sve više ljudi. A oni  koji su tu, ne provjeravaju više sa strahom, svakog gosta.

Ne razmišlja se više je li to ovaj… ili je, možda, ova koja… A  možda onaj koji upravo ulazi. 

Jer, svaki ulazak i svaki izlazak, bio je, sve do nedavno,  potencijalna prijetnja… 

Ali, restorani opet puni puncati.

Prestale su se,  na svaki jači zvuk pribora za jelo, kao na zapovijed , sve  glave  okretati u tom pravcu. I nitko više ne pogledava na vrata, već na kavu koju upravo pije Ili u tanjure i jelo koje je pred njima.

Strah je počeo nestajati. Gubiti se. A normalan život teći i bujati Parizom.

A Pariz prekrasan. Sav  okupan u svjetlosti. Sve okićeno. Blješti. Puno ukrasa i cvijeća. Glazba na sve strane.  

 Pariz je danas  isti kao i prije. Onaj stari. Na ulicama mnoštvo ljudi…Svugdje se slavi.

Jer, danas je  Dan Bastille. Francuski je nacionalni praznik. 

I  Nica slavi.   I ona je ukrašena  i okićena. 

Lepršaju francuske trobojnice:crven bijeli, plavi. Reklo bi se, ništa se  promijenilo nije. Sve je isto kao i prije. Sve   normalno. Praznično.  

A sve je počelo 14. srpnja, daleke 1789. godine, kada je pobunjena masa, nezadovoljna  vladavinom Luis XVI i njegove supruge Marie Antoinette,   njegovim rastrošnim životom, nametima i izrabljivanjem, zauzela Bastille. Potom giljotinirala sve protivnike, i kako se dosad tvrdilo, oslobodila mnoštvo zatočenika ( a danas se zna da ih je bilo tek nekoliko- od pet do deset ) iz te zloglasne tvrđave i zatvora. 

Tipično je to za sve revolucionare. Dok ne osvoje vlast,  bune se protiv privilegija onih na vlasti: kraljeva, careva, buržoazije i elita, a kad zasjednu na vlast,  ponašaju se sto puta gore od onih koje su skinuli s vlasti.  

Tako je sve počelo i u Francuskoj.  I od tada do danas, lijevi radikalizam postao je izvor najvećeg zla za ljudsku civilizaciju i temelj svih totalitarizama, a „socijalna pravda“   sredstvo za ovladavanjem masama.

ISTA POZORNICA SAMO  DRUGI  AKTERI

A u četvrtak,  14. srpnja 2016.godine,  na proslavi Dana pada Bastille  u Nici,  izvješćuju sve svjetske agencije, ogroman se kamion, u bjesomučnom naletu, zabio u gomilu koja je   gledala vatromet. Vozio je tako cijela dva kilometra i  pokosio sve ispred sebe.  Mnoštvo je, kažu,  unesrećenih. Najmanje su 84 osobe smrtno stradale. A više od stotinu ih je ozlijeđeno i ranjeno. Tragedija se  dogodila na   Engleskom šetalištu,   tog istog dana, oko 11 sati navečer. 

I ponovilo  se isto. Već po drugi put. Isto kao i u Parizu. Opet ljudi ubijeni. Opet strah i užas.     

Francuska, Europa i cijeli svijet tuguje. 

A samo nekoliko sati poslije, francuski predsjednik Hollande, izlazi pred   svjetsku javnost  i najavljuje produženje izvanrednog stanja, na još tri mjeseca. 

Zanimljivo! Izvanredno stanje u Francuskoj,  koje ograničava slobodu misli, riječi i djela,  trebalo je upravo isteći. Točnije  za tri dana. A produžetkom izvanrednog stanja, kako kažu zbog zaštite od terorizma, očito se nastavlja,   onaj pravi, državni teror nad građanima. I to je, sve su prilike,  samo početak onoga  što će zahvatiti cijelu Europu. 

Sve je već prije viđeno.  Isti je scenarij. Isti redoslijed događanja. Isti kaos. I isto izvješćivanje svih svjetskih novinskih agencija i TV postaja. 

Ljudi u panici. Bježe.  I nitko ne zna  ni zašto  bježe ni od čega bježe. Ali, svi nekuda bježe… 

Vrište trčeći  po ulicama, upadaju u restorane panično vičući: “Ostanite unutra, ostanite unutra!” 

Jedni govore o kamionu, drugi govore da su čuli pucnjavu, treći ništa ni ne znaju, ali bježe…  

A sve ih  tjera  strah i panika. 

 „Zamalo smo poginuli.  Kamion je vrludao, niste imali ideje kamo ide.   Ruši sve pred sobom. I ljude, i drveće, i stupove…  Nikada nismo vidjeli tako nešto“, priča jedan navodni očevidac.   

I opet bježanje. Panika. Stampedo. Sveopća histerija. Vrištanje i plač. 

A gdje je bila policija? Očevici kažu kako su se pojavili tek pola sata nakon tragedije.

Kako to i zašto to??? Pa oni su ti koji se trebaju boriti protiv terorizma! Pa oni najviše i govore o terorizmu i borbi protiv terorizma! 

PROIZVOĐAČI  PANIKE  I  STRAHA

Gledam pomno sve dostupne   video snimke s mjesta napada.  Cijeli prostor okružen policijskim kolima i jakom policijskom stražom. 

Mjestu zločina, što je i normalno, nitko nema pristupa. Policajci smireni. Bez ikakve panike vrše uviđaj. Iz daljine dopire zavijanje sirene kola   hitne pomoći. Na poprištu zločina, jedna ostavljena dječja kolica i desetak unesrećenih. Prekrivenih bijelim plahtama… I nigdje nikakvih tragova krvi. 

Ulicom ide jedna žena i normalno se kreće. Doduše, vode ju četvoro ljudi. U nekakvom čudnom četveroredu. Malo joj je krvi na licu,a  na cvjetnoj bijeloj haljini, okrugla , kao šestarom ucrtana,  crvena mrlja. 

Pored jednog, prema veličini prekrivenog tijela odrasle osobe, odložena dječja lutka. Kažu da je to tijelo jedne djevojčice. I da je ono njena lutka. 

Na nekoliko mjesta vidi se posut bijeli prah. 

A sve snimke s mjesta događaja, zatamnjene   i nejasne. Na zadnjoj koju sam pregledala, navodno, jedna ranjena žena, po čijem  licu teče malo  krvi, na nekom stranom jeziku,   doziva Gospu. 

Niti na francuskom, niti na španjolskom, niti na talijanskom, niti na portugalskom. 

I opet sve zatamnjeno. 

I opet sve nejasno. 

Dok se, samo tren prije,  među tom istom masom, orila engleska glazba. 

Zamislite, molim vas! Na nacionalni praznik francuskog naroda- engleska glazba!

Prosto nevjerojatno!!! Znajući veoma dobro kakav je nacionalni naboj Francuza, ovakva glazba mi je nezamisliva. 

Na drugom videu, opet, ljudi bježe. Odjekuju pucnji. Negdje u pozadini. Opet panika. Opet stampedo… Opet kaos. I opet sve zatamnjeno. I opet sve nejasno. 

Svaka čast! Imamo stvoren kaos. Imamo i svjetske redatelje. Imamo i njihove skrivene kamere. Imamo i njihove skrivene namjere… 

A imamo i glumce i pozornicu. 

Ali, više ni u Francuskoj, a uskoro ni u cijeloj Europi, ne ćemo imati  slobode!!!  Jer, nakon uvođenja izvanrednog stanja,  policija može  bez ikakvog naloga, svugdje i u svako doba dana i noći, upasti u stanove, sve pretresti i sve pretražiti. I sve sumnjivce staviti u zatvor ili u kućni pritvor. 

‒Laži, poput paučine, šire se Francuskom! ‒kaže francuski profesor prava Danièle Lochak.

„Sve je laž. Napad u Parizu nije se ni dogodio. Što ste vidjeli tamo? Što vam prikazuju mediji? Jeste li vidjeli mrtve? Niste. Jeste li vidjeli i jedan  pokop? Niste! Nema nijednog pokopa, bilo da se radi o žrtvama, bilo da se radi o atentatorima, odnosno teroristima. 

…Pa gdje je pijetet za stotine mrtvih?  Sve je to nešto imaginarno, nestvarno“. 

Cilj im je, očigledno, stvoriti strah i ništa drugo.  

A onda  puč u Turskoj. Pa masakr za masakrom i u Njemačkoj. 

Iskreno, ne vjerujem ništa političarima. I sve mi je ovo zajedno, više nego čudno.  Jer, sve mi djeluje kao zakulisna  priprema za neku novu povijesnu dramu. Smještenu u ovo naše vrijeme. Dramu u kojoj su jedni, oni glavni akteri, pomno pripremljeni i istrenirani, a sporedni glumci uključeni nasumično  i izabrani  slučajnim odabirom. 

 „Posljedice ovog izmišljenog terorističkog napada su reakcije ljudi diljem svijeta koje su potekle i tek trebaju poteći iz gore spomenutog virtualnog straha: Nemiri, netrpeljivost i naposljetku rat“. 

A posljedice svega, čini mi se, već su tu… 

PREMA ZONI SUMRAKA

Francuzi i Francuska polako tonu u  prisilnu upravu i diktaturu. U državu bez ljudskih prava. Jer,  Deklaracija o ljudskim pravim u Francuskoj je suspendirana.   

Iskreno, ne mogu vjerovati! Pa Francuska je prva zemlja koja je i donijela deklaraciju o ljudskim pravima. Francuska je zemlja koja je prva, prije dvjesto godina, izdala Deklaraciju o pravima čovjeka. Zemlja u kojoj je slogan Deklaracije glasio: Sloboda, jednakost, bratstvo (Liberté, égalité, fraternité). 

A sada ( i ne samo ona), polako klizi prema zoni sumraka. Iz demokracije i ljudskih prava… u totalitarizam i diktaturu. Pa je od slobode, bratstva i jedinstva, ostala samo...  policijska država. 

Liberté, égalité, fraternité... Prazne su to sada priče. Francuzi više nemaju nikakva prava.

Dok je policiji dozvoljeno i ubijati nevine ljude. 

No, čini se kako je posljedica terorističkih napada, zapravo i usmjerena, samo na te slobodoljubive, misleće ljude koji se   protive nekontroliranom ulasku islamskih migranata  i islamizaciji zemlje. 

A koliko je stanje u Francuskoj postalo opasno, pokazuju i stalni sukobi policije i prosvjednika, kojih je sve više i više, a koji po nametnutim zakonima, ne smiju prosvjedovati.

Sve se to krije. Sve se  zataškava.

Ali, ništa više nije isto.

U nekada katoličkoj Francuskoj, ništa više nije isto. Situacija se iz sata u sat, iz dana u dan, drastično mijenja. 

Na djelu je stvaranje multi-kulti države, a ustvari je na snazi islamizacija države. 

NEKE TAJNE SILE

Tko je sve ovo zakuhao? Tko režirao sve to? Tko napisao scenarij po kojem će se uskoro i Francuzi, a nakon njih  i svi ostali, pretvoriti , ne u bezimeno stado ovaca, već u  cijelo bezimeno krdo zombija.  Jer, cilj ovog terorizma i  jest…

Europa bez ljudskih prava. 

Europa… robova.  

Europa bez kršćanstva.

A da francuska vlast, po naredbi nekih „tajnih sila’, ovakav  kaos sama stvara i želi, dokazuje i odluka francuskog senata koji je odlučio srušiti više od 2800 katoličkih crkava diljem Francuske, a među njima i crkve stare više od jednog stoljeća. Navodno im  troškovi restauracije premašuju troškove rušenja, a novac im treba za izgradnju, ni manje ni više, nego džamija.

Bože, Bože dragi, kakav barbarizam!!!  

Kakvi su to ljudi, pitam se, koji mogu uništavati tisućljetnu kulturu jednog cijelog naroda? Kakav to monstruozan um može uništavati stoljetnu kulturu jedne cijele nacije? 

URUŠAVANJE TEMELJA  EUROPE

Nedavno je, javljaju mi prijatelji, jedna velika džamija u Parizu posve obnovljenja. 

A uz to, zamislite molim vas, s ugrađenim najmodernijim pomičnim krovom. Napravljen je  još i plan   izgradnje, na stotine i stotine džamija zbog, kako kažu, promjene demografske slike. 

Rušenja su počela još u u 2013-toj godini, s prekrasnom gotičkom crkvom Église Saint-Jacques d’Abbeville iz 1868. godine, koja kako kažu, nije imala koristi, što je izazvalo velike reakcije brojnih vjernika.  

A sve to skupa, izazivat će i izaziva, još veći bijes, nerede i kaos. Što je očito i cilj francuske vlasti. 

Nažalost, ista sudbina slijedi još tisućama katoličkih bogomolja. Počelo je i s ubojstvima svećenika.  No, ono što još više uznemirava, snimka je koja prikazuje deložaciju jednog katoličkog svećenika, iz još jedne crkve kojoj prijeti rušenje. Policija koja, da bi svećenika izbacila na ulicu, vuče ga po podu, zapravo je odraz francuske stvarnosti. Pomno smišljen plan u kojem sudjeluju i svjetske i europske vlasti, a sve s  ciljem uništenja kršćanstva u Europi. 

Katolička Europa se islamizira. I uništava.

nastavlja se....

 

Vera Primorac

 

 

Login Form