„Suočeni smo sa specijalnim ratom Vlade Andreja Plenkovića koji se vodi protiv građana koji su legitimno iznijeli svoje mišljenje.“, naglasila na je dr. Željka Markić, predsjednica udruge U ime obitelji, koja je dio inicijative Narod odlučuje. Komentirala je na N1 televiziji izvješće Vlade o rezultatima provjere potpisa prikupljenih za referendum.

Naznake da su opet aktualne opcije novog regionalnog povezivanja, u kojem hrvatski narod ne nalazi svoj interes, moraju biti upozorenje nositeljima hrvatskih politika. Ubacivanje u optjecaj ideja o stvaranja svojevrsne „krnje Jugoslavije“ – radi rješavanja inače nerješivih međunacionalnih i teritorijalnih prijepora na „Zapadnom Balkanu“ – 27 godina poslije propasti takva plana g. 1991./1992. već je samo po sebi alarmantno

Kakva drastična razliku između Andreja Plenkovića prije Vukovara i nakon Vukovara. Danima uoči 13. listopada, kada je održan prosvjedni skup zbog neprocesuiranja ratnih zločina u tom gradu, govorio je premijer o politizaciji, o mračnim snagama koje stoje iza njega, pokrenuo je Generalski zbor i HVIDRA-u kako bi se skup opstruirao, zaprijetio je sankcijama članovima svoje stranke usude li se otići u Vukovar taj dan.

Politička dominacija nad racionalnim potrebama stanovništva i stranački diktat nad stručno-znanstvenim logičkim promišljanjima, preplavili su Hrvatsku do razine amortizacije svih ključnih aktivnosti, poteza i odluka, gotovo potpunog zaustavljanja reformi, blokiranja ozbiljnijih promjena potrebnih Hrvatskoj i negiranja višestranačke razlikovnosti. Ništa više od toga nije bitno osim priklanjanja jednoj i jedinoj ideji...

Tako aktualni predsjednik vlade Andrej Plenković uz bahato držanje i dominantno ponašanje baštini i Titovo poimanje demokracije, ali i brojne metode obračuna. Jer ne će njemu nitko, kao predsjedniku stranke i premijeru, određivati što je demokracija i kako se vodi stranka ili država. Tako se govori narodu ili, kako bismo rekli, tako se igra u igrokazu. A u pozadini je jedan od zadataka koji treba izvršiti, a odnosi se na urušavanje razvijenih demokratskih standarda u državi

Kako bilo, to da se vukovarskom prosvjedu nije odazvao nitko od viđenijih dužnosnika HDZ-a može se tumačiti kao svojevrsna Plenkovićeva dobivena bitka. No, dugoročno ono o čemu bi trebao povesti računa jest činjenica da je u Vukovaru bio najveći broj HDZ-ovog biračkog tijela i veliki broj „običnih“ članova stranke, kao i veliki broj potencijalnih birača HDZ-a 

Svih ovih poslijeratnih godina malo je istinske demokracije bilo u Hrvatskoj. Tek nešto više nego u zemlji u kojoj smo to što smo Hrvati često plaćali svojom krvlju, jugoslaviji. To iz razloga što su posvuda na položajima ostali stari jugo kadrovi za koje je vrhunac demokracije bio taj da nekog strpaju na Goli Otok, umjesto da ga strijeljaju. Kako su godine prolazile, na njihova mjesta dolazili su polako njihovi nasljednici, ponekad povezani krvnim vezama, ponekad samo starim partijskim.

Mi imamo dovoljan broj potpisa. Građanska inicijativa ”Narod odlučuje” i udruga ”U ime obitelji”, koja je dio platforme ”Narod odlučuje”, prikupila je dovoljan broj potpisa. To je potvrdio premijer i ministar Kuščević. Ono što oni tvrde jest da nema dovoljan broj valjanih potpisa. Oni tvrde da oko 40.000 ljudi u Hrvatskoj nije znalo napisati svoje ime, prezime, svoj OIB i potpisati se

Hrvatska narodna stranka (HNS) podnijela je u srijedu kaznenu prijavu DORH-u protiv organizatora građanskih inicijativa “Narod odlučuje i “Istina o Istanbulskoj” kako bi se utvrdila kaznena odgovornost i sankcionirali svi koju su sudjelovali u unošenjima OIB-a preminulih osoba i stranih državljana te onih koji su kopirali liste s prošlog referenduma o braku.

Image result for hrvoje zekanović

Jako bitno pitanje je i zašto se toliko čekalo, jer smo jučer čuli da je APIS potpise provjeravao jako kratko vrijeme, da je svega nekoliko tjedana trebalo da se potpisi provjere. Gdje su ti potpisi bili mjesecima, što se s tim potpisima događalo čitavo ljeto? I da mi vjerujemo Kuščeviću da netko njegov tamo nije nešto dopisao, prekrižio ili ispravljao?", zapitao je Zekanović.

Ništa više nije isto 1.dio

Pin It

 

Ali, više ni u Francuskoj, a uskoro ni u cijeloj Europi, ne ćemo imati  slobode!!!  Jer, nakon uvođenja izvanrednog stanja,  policija može  bez ikakvog naloga, svugdje i u svako doba dana i noći, upasti u stanove, sve pretresti i sve pretražiti. I sve sumnjivce staviti u zatvor ili u kućni pritvor. 

„Najveću brigu izaziva to  što je Europa

 izgubila smisao svojega podrijetla.

Izgubila je svoje korijene. 

 A stablo koje nema korijenje, umire“.

 

 SLAVLJE U FRANCUSKOJ

U zadnje vrijeme ne gledam vijesti. Ni one u podne  niti  one u večernjim satima. Dosta mi je i laži i crnila. Želim nešto što će me odmaknuti od ove naše surove stvarnosti.  Nešto što će me razgaliti. I što će me smiriti pred spavanje.  

I ne traje to kod mene od danas. Ima tomu točno pola godine. Još od 14. Srpnja 2016. godine. 

Pretraživala sam tada redom sve TV kanale, ne bi li našla, bar nešto, za svoju dušu. Nešto lijepo i zanimljivo. 

A onda, na svim TV postajama,  najnovije vijesti iz Francuske. I tamo … veliko slavlje.   

–Hajde, neka se bar netko veseli i slavi! I meni bi trebalo tako nešto. Nešto malo drugačije od ove moje sumorne svakidašnjice, mojih svakodnevnih briga i problema–  mislim si u sebi i nastavljam gledati program. 

A, zašto, ne!?Osvježit ću, bar, poneku lijepu uspomenu… 

Na ekranu, najprije reportaže iz Pariza. 

Pariz prekrasan. Sav  okupan u svjetlosti. Sve okićeno. Blješti. Puno ukrasa i cvijeća. Glazba na sve strane. Čuju se taktovi francuskih šansona… Edit Piaf,  Charles Aznavour, Lara Fabian…I mnoštvo drugih  poznatih glazbenih imena, iz moga vremena. Ali, i neki novi pjevači, meni potpuno nepoznati. 

Ljudi opušteni. Sretni. Odjekuju zvuci i francuske himne. Kao da se, prije godinu dana, ništa nije ni dogodilo. Nema više, ni nelagode niti straha, na   licima koje susrećeš .  U restoranima je  sve više ljudi. A oni  koji su tu, ne provjeravaju više sa strahom, svakog gosta.

Ne razmišlja se više je li to ovaj… ili je, možda, ova koja… A  možda onaj koji upravo ulazi. 

Jer, svaki ulazak i svaki izlazak, bio je, sve do nedavno,  potencijalna prijetnja… 

Ali, restorani opet puni puncati.

Prestale su se,  na svaki jači zvuk pribora za jelo, kao na zapovijed , sve  glave  okretati u tom pravcu. I nitko više ne pogledava na vrata, već na kavu koju upravo pije Ili u tanjure i jelo koje je pred njima.

Strah je počeo nestajati. Gubiti se. A normalan život teći i bujati Parizom.

A Pariz prekrasan. Sav  okupan u svjetlosti. Sve okićeno. Blješti. Puno ukrasa i cvijeća. Glazba na sve strane.  

 Pariz je danas  isti kao i prije. Onaj stari. Na ulicama mnoštvo ljudi…Svugdje se slavi.

Jer, danas je  Dan Bastille. Francuski je nacionalni praznik. 

I  Nica slavi.   I ona je ukrašena  i okićena. 

Lepršaju francuske trobojnice:crven bijeli, plavi. Reklo bi se, ništa se  promijenilo nije. Sve je isto kao i prije. Sve   normalno. Praznično.  

A sve je počelo 14. srpnja, daleke 1789. godine, kada je pobunjena masa, nezadovoljna  vladavinom Luis XVI i njegove supruge Marie Antoinette,   njegovim rastrošnim životom, nametima i izrabljivanjem, zauzela Bastille. Potom giljotinirala sve protivnike, i kako se dosad tvrdilo, oslobodila mnoštvo zatočenika ( a danas se zna da ih je bilo tek nekoliko- od pet do deset ) iz te zloglasne tvrđave i zatvora. 

Tipično je to za sve revolucionare. Dok ne osvoje vlast,  bune se protiv privilegija onih na vlasti: kraljeva, careva, buržoazije i elita, a kad zasjednu na vlast,  ponašaju se sto puta gore od onih koje su skinuli s vlasti.  

Tako je sve počelo i u Francuskoj.  I od tada do danas, lijevi radikalizam postao je izvor najvećeg zla za ljudsku civilizaciju i temelj svih totalitarizama, a „socijalna pravda“   sredstvo za ovladavanjem masama.

ISTA POZORNICA SAMO  DRUGI  AKTERI

A u četvrtak,  14. srpnja 2016.godine,  na proslavi Dana pada Bastille  u Nici,  izvješćuju sve svjetske agencije, ogroman se kamion, u bjesomučnom naletu, zabio u gomilu koja je   gledala vatromet. Vozio je tako cijela dva kilometra i  pokosio sve ispred sebe.  Mnoštvo je, kažu,  unesrećenih. Najmanje su 84 osobe smrtno stradale. A više od stotinu ih je ozlijeđeno i ranjeno. Tragedija se  dogodila na   Engleskom šetalištu,   tog istog dana, oko 11 sati navečer. 

I ponovilo  se isto. Već po drugi put. Isto kao i u Parizu. Opet ljudi ubijeni. Opet strah i užas.     

Francuska, Europa i cijeli svijet tuguje. 

A samo nekoliko sati poslije, francuski predsjednik Hollande, izlazi pred   svjetsku javnost  i najavljuje produženje izvanrednog stanja, na još tri mjeseca. 

Zanimljivo! Izvanredno stanje u Francuskoj,  koje ograničava slobodu misli, riječi i djela,  trebalo je upravo isteći. Točnije  za tri dana. A produžetkom izvanrednog stanja, kako kažu zbog zaštite od terorizma, očito se nastavlja,   onaj pravi, državni teror nad građanima. I to je, sve su prilike,  samo početak onoga  što će zahvatiti cijelu Europu. 

Sve je već prije viđeno.  Isti je scenarij. Isti redoslijed događanja. Isti kaos. I isto izvješćivanje svih svjetskih novinskih agencija i TV postaja. 

Ljudi u panici. Bježe.  I nitko ne zna  ni zašto  bježe ni od čega bježe. Ali, svi nekuda bježe… 

Vrište trčeći  po ulicama, upadaju u restorane panično vičući: “Ostanite unutra, ostanite unutra!” 

Jedni govore o kamionu, drugi govore da su čuli pucnjavu, treći ništa ni ne znaju, ali bježe…  

A sve ih  tjera  strah i panika. 

 „Zamalo smo poginuli.  Kamion je vrludao, niste imali ideje kamo ide.   Ruši sve pred sobom. I ljude, i drveće, i stupove…  Nikada nismo vidjeli tako nešto“, priča jedan navodni očevidac.   

I opet bježanje. Panika. Stampedo. Sveopća histerija. Vrištanje i plač. 

A gdje je bila policija? Očevici kažu kako su se pojavili tek pola sata nakon tragedije.

Kako to i zašto to??? Pa oni su ti koji se trebaju boriti protiv terorizma! Pa oni najviše i govore o terorizmu i borbi protiv terorizma! 

PROIZVOĐAČI  PANIKE  I  STRAHA

Gledam pomno sve dostupne   video snimke s mjesta napada.  Cijeli prostor okružen policijskim kolima i jakom policijskom stražom. 

Mjestu zločina, što je i normalno, nitko nema pristupa. Policajci smireni. Bez ikakve panike vrše uviđaj. Iz daljine dopire zavijanje sirene kola   hitne pomoći. Na poprištu zločina, jedna ostavljena dječja kolica i desetak unesrećenih. Prekrivenih bijelim plahtama… I nigdje nikakvih tragova krvi. 

Ulicom ide jedna žena i normalno se kreće. Doduše, vode ju četvoro ljudi. U nekakvom čudnom četveroredu. Malo joj je krvi na licu,a  na cvjetnoj bijeloj haljini, okrugla , kao šestarom ucrtana,  crvena mrlja. 

Pored jednog, prema veličini prekrivenog tijela odrasle osobe, odložena dječja lutka. Kažu da je to tijelo jedne djevojčice. I da je ono njena lutka. 

Na nekoliko mjesta vidi se posut bijeli prah. 

A sve snimke s mjesta događaja, zatamnjene   i nejasne. Na zadnjoj koju sam pregledala, navodno, jedna ranjena žena, po čijem  licu teče malo  krvi, na nekom stranom jeziku,   doziva Gospu. 

Niti na francuskom, niti na španjolskom, niti na talijanskom, niti na portugalskom. 

I opet sve zatamnjeno. 

I opet sve nejasno. 

Dok se, samo tren prije,  među tom istom masom, orila engleska glazba. 

Zamislite, molim vas! Na nacionalni praznik francuskog naroda- engleska glazba!

Prosto nevjerojatno!!! Znajući veoma dobro kakav je nacionalni naboj Francuza, ovakva glazba mi je nezamisliva. 

Na drugom videu, opet, ljudi bježe. Odjekuju pucnji. Negdje u pozadini. Opet panika. Opet stampedo… Opet kaos. I opet sve zatamnjeno. I opet sve nejasno. 

Svaka čast! Imamo stvoren kaos. Imamo i svjetske redatelje. Imamo i njihove skrivene kamere. Imamo i njihove skrivene namjere… 

A imamo i glumce i pozornicu. 

Ali, više ni u Francuskoj, a uskoro ni u cijeloj Europi, ne ćemo imati  slobode!!!  Jer, nakon uvođenja izvanrednog stanja,  policija može  bez ikakvog naloga, svugdje i u svako doba dana i noći, upasti u stanove, sve pretresti i sve pretražiti. I sve sumnjivce staviti u zatvor ili u kućni pritvor. 

‒Laži, poput paučine, šire se Francuskom! ‒kaže francuski profesor prava Danièle Lochak.

„Sve je laž. Napad u Parizu nije se ni dogodio. Što ste vidjeli tamo? Što vam prikazuju mediji? Jeste li vidjeli mrtve? Niste. Jeste li vidjeli i jedan  pokop? Niste! Nema nijednog pokopa, bilo da se radi o žrtvama, bilo da se radi o atentatorima, odnosno teroristima. 

…Pa gdje je pijetet za stotine mrtvih?  Sve je to nešto imaginarno, nestvarno“. 

Cilj im je, očigledno, stvoriti strah i ništa drugo.  

A onda  puč u Turskoj. Pa masakr za masakrom i u Njemačkoj. 

Iskreno, ne vjerujem ništa političarima. I sve mi je ovo zajedno, više nego čudno.  Jer, sve mi djeluje kao zakulisna  priprema za neku novu povijesnu dramu. Smještenu u ovo naše vrijeme. Dramu u kojoj su jedni, oni glavni akteri, pomno pripremljeni i istrenirani, a sporedni glumci uključeni nasumično  i izabrani  slučajnim odabirom. 

 „Posljedice ovog izmišljenog terorističkog napada su reakcije ljudi diljem svijeta koje su potekle i tek trebaju poteći iz gore spomenutog virtualnog straha: Nemiri, netrpeljivost i naposljetku rat“. 

A posljedice svega, čini mi se, već su tu… 

PREMA ZONI SUMRAKA

Francuzi i Francuska polako tonu u  prisilnu upravu i diktaturu. U državu bez ljudskih prava. Jer,  Deklaracija o ljudskim pravim u Francuskoj je suspendirana.   

Iskreno, ne mogu vjerovati! Pa Francuska je prva zemlja koja je i donijela deklaraciju o ljudskim pravima. Francuska je zemlja koja je prva, prije dvjesto godina, izdala Deklaraciju o pravima čovjeka. Zemlja u kojoj je slogan Deklaracije glasio: Sloboda, jednakost, bratstvo (Liberté, égalité, fraternité). 

A sada ( i ne samo ona), polako klizi prema zoni sumraka. Iz demokracije i ljudskih prava… u totalitarizam i diktaturu. Pa je od slobode, bratstva i jedinstva, ostala samo...  policijska država. 

Liberté, égalité, fraternité... Prazne su to sada priče. Francuzi više nemaju nikakva prava.

Dok je policiji dozvoljeno i ubijati nevine ljude. 

No, čini se kako je posljedica terorističkih napada, zapravo i usmjerena, samo na te slobodoljubive, misleće ljude koji se   protive nekontroliranom ulasku islamskih migranata  i islamizaciji zemlje. 

A koliko je stanje u Francuskoj postalo opasno, pokazuju i stalni sukobi policije i prosvjednika, kojih je sve više i više, a koji po nametnutim zakonima, ne smiju prosvjedovati.

Sve se to krije. Sve se  zataškava.

Ali, ništa više nije isto.

U nekada katoličkoj Francuskoj, ništa više nije isto. Situacija se iz sata u sat, iz dana u dan, drastično mijenja. 

Na djelu je stvaranje multi-kulti države, a ustvari je na snazi islamizacija države. 

NEKE TAJNE SILE

Tko je sve ovo zakuhao? Tko režirao sve to? Tko napisao scenarij po kojem će se uskoro i Francuzi, a nakon njih  i svi ostali, pretvoriti , ne u bezimeno stado ovaca, već u  cijelo bezimeno krdo zombija.  Jer, cilj ovog terorizma i  jest…

Europa bez ljudskih prava. 

Europa… robova.  

Europa bez kršćanstva.

A da francuska vlast, po naredbi nekih „tajnih sila’, ovakav  kaos sama stvara i želi, dokazuje i odluka francuskog senata koji je odlučio srušiti više od 2800 katoličkih crkava diljem Francuske, a među njima i crkve stare više od jednog stoljeća. Navodno im  troškovi restauracije premašuju troškove rušenja, a novac im treba za izgradnju, ni manje ni više, nego džamija.

Bože, Bože dragi, kakav barbarizam!!!  

Kakvi su to ljudi, pitam se, koji mogu uništavati tisućljetnu kulturu jednog cijelog naroda? Kakav to monstruozan um može uništavati stoljetnu kulturu jedne cijele nacije? 

URUŠAVANJE TEMELJA  EUROPE

Nedavno je, javljaju mi prijatelji, jedna velika džamija u Parizu posve obnovljenja. 

A uz to, zamislite molim vas, s ugrađenim najmodernijim pomičnim krovom. Napravljen je  još i plan   izgradnje, na stotine i stotine džamija zbog, kako kažu, promjene demografske slike. 

Rušenja su počela još u u 2013-toj godini, s prekrasnom gotičkom crkvom Église Saint-Jacques d’Abbeville iz 1868. godine, koja kako kažu, nije imala koristi, što je izazvalo velike reakcije brojnih vjernika.  

A sve to skupa, izazivat će i izaziva, još veći bijes, nerede i kaos. Što je očito i cilj francuske vlasti. 

Nažalost, ista sudbina slijedi još tisućama katoličkih bogomolja. Počelo je i s ubojstvima svećenika.  No, ono što još više uznemirava, snimka je koja prikazuje deložaciju jednog katoličkog svećenika, iz još jedne crkve kojoj prijeti rušenje. Policija koja, da bi svećenika izbacila na ulicu, vuče ga po podu, zapravo je odraz francuske stvarnosti. Pomno smišljen plan u kojem sudjeluju i svjetske i europske vlasti, a sve s  ciljem uništenja kršćanstva u Europi. 

Katolička Europa se islamizira. I uništava.

nastavlja se....

 

Vera Primorac

 

 

Login Form