Image result for bajaga

Neki dan na tri stranice intervju Ivana Jakovcica u Vecernjem, a da mu se nije postavilo jedno jedino pitanje koji bi mu svaki hrvatski gradanin postavio “ kako gleda na cinjenicu da je Bajaga koju noc prije Oluje pjevao Marticevcima u Kninu bodreci ih uoci Oluje u kojoj su nota bene sudjelovali i istarski Hrvati”?

U današnjem globalizacijskom dobu narod kao nositelj suverenosti u državama sve više gubi tlo pod nogama, njegov utjecaj sve je manji u odnosu na utjecaj svjetskih trendova, utjecajnih skupina i središta moći. Pitanja od nacionalnoga interesa na političkim pozornicama i u medijima sve se više guraju u pozadinu, a u prvi plan izbijaju trendovi, teme i pravila koja se oblikuju na svjetskoj razini

Podsjetimo tek da je Ivo Sanader počinio povijesni zločin oformivši taj konkubinat s agresorskim Srbima pljunuvši na Hrvate i na Srbe koji su branili Hrvatsku. Plenković je tome odnosu dao novu dimenziju tako što je praktički rehabilitirao četništvo u Hrvatskoj. Danas više nema bitne razlike u karakteru skupova u Srbu i u Bačkoj Palanci

Image result for bosna mudžahedini

Zločin veči od svih zločina počinjenih u građansko vjerskom beha sukobu za teritorij, i obranu vjerskog identiteta, je onaj koji danas čini Svjetska zajednica silom i oružjem održavanja neodržive zajedničke, muslimansko unitarne Bosne i Hercegovine.

Problem je što i dobar dio naših elita ima ambivalentan odnos prema nasljeđu Domovinskog rata, jer im sve to zvuči suviše nacionalno i plebejski. U briselskim kuloarima isticanje nacionalnog načela kao moralno superiornog nadnacionalnom nikako ne nailazi na dobar prijem. Nacionalizam danas znači obranu normalnosti i mira. Rat je samo halucinacija onih bez domovine

Image result for sdphdz

Neprijatelja koji nam je `90-tih svojom politikom i sljedbenicima napao na dom, koji nas je tjerao sa ognjišta,koji nas je pljačkao,porobljavao, uništavao nam i rod i dom nazivali smo agresorom. Kako onda danas nazvati neprijatelje koji u liku SDP-a i HDZ-a sa kroz svoje stranke i politike te dužnosnike čine isto sa svojim satelitima samo eto,trenutno bez oružja u rukama?

Subotnji Večernjak. Tomislav Krasnec razgovara s Ivanom Jakovčićem. Krasno kaže naš Ivano: “Da se istarski ekonomsko-kulturni model preslika na Hrvatsku bili bismo sretna zemlja“. Ekonomski model je vjerojatno Uljanik i Danko Končar koji će na nekretninama posrnulog brodogradilišta jednog dana valjda graditi urbane vile.

A Pupovac „bačkopalanački“, uzeo je Plenkoviću još barem 100.000 glasova hrvatskih domoljubnih birača u ovoj hitlerovsko-srpskoj aferi, dajući svom voždu Vučiću legitimitet da ćosićevski laže, a istodobno tjerajući Plenkovića još bliže u zagrljaj velike koalicije. Plenkoviću je prije totalnog kraha, što bi značilo njegovu političku odgovornost i gubitak stranačke i državne funkcije, najelegantnije izazvati prijevremene izbore i to što prije

Tradicija organiziranog turizma u Hrvatskoj stara je više od 150 godina. Pravi, međutim, preduvjeti za turističko brendiranje Hrvatske ostvareni su tek stjecanjem samostalosti i neovisnosti devedesetih godina prošloga stoljeća. I od tada turizam je jedna od rijetkih grana gospodarstva koja bilježi stalan rast. Točnije: turizam je s vremenom postao najvažnija grana gospodarstva s nenormalno visokim udjelom u BDP-u.

Okupljena protuhrvatska gerila nije slučajno pozicionirana u okvirima koalicijskog partnera, ali je ovaj put zaista prešla svaki prag dosadašnje tolerancije. Jednostavno nisu mogli izdržati i mirno promatrati slavljeničku i ponosnu Hrvatsku sa svom svojom simbolikom koju s ushitom prihvaćaju i drugi, praktički u svim dijelovima svijeta, a koju su toliko puta ponižavali, vrijeđali i uspoređivali s fašističkom u svojim tekstovima

Baš smo mi sretan narod 2.dio

Pin It

Na području Slovenije morao se sam pobrinuti za preko 600 masovnih prikrivenih grobišta, s preko 100 tisuća ubijenih ljudi. 

A u Hrvatskoj preko 900 grobišta, s mogućih 90.000 žrtava. 

Ali i za više od 50.000 pripadnika njemačke manjine. Pa, onda, i za talijansku manjinu. Koju je trebalo otpremiti u… Bog zna koju jamu. 

Pa za 19 koncentracijskih logora. 

I sve to u vremenu - od rujna 1944. do svibnja 1945. godine.  

Pa za Bleiburg… nakon 1945.

A nakon prekida svih veza  s tovariš Staljinom (1948.),   trebao je popuniti i sve kapacitete u  logorima za odmor i rekreaciju na Golom otoku, koji je funkcionirao od 1949. godine do 1988. godine! Gdje se, na suptilan i sveobuhvatan način, prilazilo, i odgoju i preodgoju, svih korisnika. 

Bilo je tu-kod nas-pored Golog otoka,  i još nekoliko ustanova sličnog tipa.

Ali, između svih mjesta takvoga tipa, na izuzetno  „dobrom glasu“, bili   su Gradiška i Lepoglava. U kojima se provodilo… eksperimentalno, i fizičko i psihičko liječenje. I to samo nad hrvatskim domoljubima i intelektualcima.

Da,  Tito je bio baš pravi državnik. Demokratski  i prozapadno orijentiran. Predavao se potpuno svom poslu. Do iznemoglosti. Teško radeći i brižno skrbeći o narodu i narodnom probitku. Toliko je neumorno radio da je, unatoč svemu, jedva smogao snage, sam sebi sagraditi 50 rezidencija! Iako se od napornoga posla, što je i normalno, odmarao diljem bivše Juge. Pa je, tako, svaki grad, imao svoj, tj. njegov…Titov grad. 

Te Titograd, te Titova Korenica, te Titovo Velenje, te Titov Drvar, te Titovo Užice, te Titov Vrbas, te Titova Mitrovica, te Titov Veles… 

A samo u Hrvatskoj, trgova i ulica, bio je mali milijun. I sada ih ima preko osamnaest. 

Kažu i hvale se drugovi antife, ističući time usput i njegov veliki svjetski ugled (a to nije neka  šala), kako ima i u Indiji dva trga, na Cipru  dvije ulice, a u Rusiji jedan trg. 

„Ne, to nije šala! To je živa istina. I sve što je imao, i sve u čemu je cijeli život uživao, to je naš voljeni drug Tito i zaslužio. I sam stekao svojim proletersko- pregalačkim trudom i radom. 

Časna partijska reč“, kažu drugovi antife. 

A uživao je taj, uživao. Kažu da je bio i veliki hedonist. Uživao je on i u jako, jako mladim djevojkama (skoro djevojčicama), pa u onim malo starijim, pa u poznatim i manje poznatim… Ispijao je on tako s njima šampanjac, pušio specijalno uvezene  kubanske cigare. Vozikao se… I vozikao ih Galebom. I ugošćavao na Brijunima…  Te u ovoj te u onoj  vili. 

A na Brijunima, primao i gostio, i  mnogobrojne filmske dive i poznate svjetske face.

Skoknulo bi on tako, ponekad, i u New York. U kupljenu vlastitu vilu. Išao je on odmoriti tamo svoje umorno i preteško tijelo. Od preteškog posla i rada. 

Pa, za to vile i služe, kaj ne!?  Jer, nije šala, ljudi moji dragi, biti veliki vođa. Pa junački otploviti pola svijeta, morskim stazama nesvrstanih. Opet na svom osobnom i luksuznom brodu  Galebu.     

Pa je tako on, pored svega ostalog, kao vrsni radnik- trudbenik, kako se to tada zvalo, uspio  priskrbiti sebi i nekoliko brodova, pa vlastiti plavi vlak, pa cijeli vozni park mercedesa i cadillaca, pa mnoštvo umjetnina, pa kočiju s rasnim konjima… Pa, u zlu ne trebalo, i rezervu zlatnine i rezervne zlatne poluge… 

A naročito je, kao iskonski trudbenik i bravar u duši (što mu je i ostalo u krvi), obožavao statusne simbole vlasti, safari izlete i lovišta, preparirane tigrove, lavove i rijetke životinjske primjerke… 

Jadnik  jadni, baš se naradio. Kao pravi izdanak naše nam radničke klase i komunističke nam partije. 

Naradio se on i kao zidar. I zidao je on, zidao…I sagradio je on … sa svojih deset prstiju, unatoč ona dva bravarski izgubljena, bezbroj podzemnih bunkera tj. gradova  diljem njegovoga carstva. Opet, u zlu ne trebalo.

Pa tko ga normalan ne bi volio? 

Znao je on i mačevati, i plesati, i svirati na klaviru (o, kako je samo božanski svirao Bacha i Beethovena), i lijepo se oblačiti u skupa  odijela. Znao je on svašta… Toliko je toga svašta znao da je zadivio i samu englesku kraljicu.

Govorio je i nekoliko, točnije sedam, stranih  jezika. Ali, nažalost, nije stigao, od prevelikog posla, dobro naučiti i hrvatski. Navodno svoj materinski jezik.   

I, eto, tako nam je on, krateći Hrvate  za glavu, bacajući u jame i likvidirajući sve što domoljubno diše, čak i civile, djecu, ljude, starce na Križnom putu, zatvarajući sve protivnike-prave i potencijalne, otvarajući  u tom zemaljskom raju Goli otok, koristeći  sve do 52. logor Jasenovac, i još mnoga stratišta hrvatskog naroda, likvidirajući stotine i stotine naših emigranata, masakrirajući 600 katoličkih fratara u zapadnoj Hercegovini, omogućio miran život. 

U slobodi, ravnopravnosti, blagostanju. 

I bratstvu i jedinstvu.

Pa, stvarno,  zar nakon svega što je za nas Hrvate, taj čovjek učinio, ima još itko živ na ovome svijetu, tko ga ne poštuje i ne obožava?

Neki kažu kako je Tito, ipak, dio naše povijesti i kako je učinio i mnoge pozitivne stvari. Pa da zato ne smije, pasti u zaborav. 

–Naravno! Naravno da ne smije! Naravno da ga svi moramo dugo, dugo pamtiti! Naravno!!!

Da nam se, opet, ne daj Ti Bože, povijest ne bi ponovila! 

Jer, „državu za koju se borio – Jugoslavija – je propala i krvavo smo morali platiti svoj izlazak iz nje. 

Ideologija koja ga je nadahnula – komunizam – je propala i ostavila iza sebe brdo leševa…  

Simbol pod kojem se borio – petokraka – je isti simbol pod kojim je nedavno napadnuta Hrvatska. 

Dakle, sve što je Tito ostvario, završilo je na povijesnom smetlištu…“ 

– Slažem se i ja!!! Slažem. Njega, i sve njegove grijehe, ne smijemo nikad zaboraviti. Ali ga, zato,  trebamo smjestiti…tamo gdje i pripada. 

U ropotarnicu povijesti.  

Da ovaj narod, konačno, može prodisati… 

Bez opterećenja. 

Bez pritisaka. 

Bez prisile.

Bez laži. 

Jer, tko se to  normalan, na početku trećeg tisućljeća, još uvijek može diviti, jednom ovakvom notornom, mega zločincu? 

I kakvi su to ljudi koji, unatoč  gomilama i gomilama dokumenata o njegovim zločinima i njegovom teroru, unatoč otkriću mnoštva masovnih grobnica i posmrtnih ostataka mučki ubijenih  ljudi, žena, djece(čak i trudnica), negiraju njegove zločine, negiraju materijalne  dokaze, negiraju istinita svjedočanstva?

 „Smrt fašizmu – sloboda narodu“ , urliču drugovi antife i u 2017. godini. 

U demokratskoj i samostalnoj Republici Hrvatskoj.

Ali, oni su antifašisti!!!

A tko su ti tzv. antifašisti?  I koje bi to, i sada,    nepostojeće fašiste, željeli smaknuti? 

„Oj, Hitleru, ti si prvi,

mi smo žedni tvoje krvi.

Musolini neka, neka,

Tebe ista sudba čeka.

Paveliću, ti si treći,

Tebe ćemo živa peći.

Izdajnici i dželati,

Narod će vas redom klati“.

Pjevali su nekada davno njihovi očevi,  partizanski borci, antifašisti.

 „Za komunistu je možda i najteži čas u životu  kada dođe do toga da nu se poruši sve ono u što je vjerovao i na čemu je sam sebe gradio!“, rekao je davno, davno prije njihovog , tj.prije rođenja današnjih antifa drugova,  njihov ljubljeni Tito.

„Ali što to za vas znači, vi skrabanti, mješine naslijeđene, što vi znate kako se ćuti ponos, kako se strasno ljubi Domovina, kako se daje za nju. Vi bolujete od domoljubnog autizma i lišeni ste svake emocije. Ne samo prema onima kojih nema, nego prema svima nama, koji vas, nažalost, plaćamo da nas sramotite. 

Članice udruge „Žene u Domovinskom ratu“, Zadar

Vera Primorac

Login Form