Dok hrvatsko pravosuđe blagonaklono proglašava satirom vrijeđanje i izrugivanje simbola države Hrvatske, hrvatske himne, u službenom glasilu Srpskog narodnog vijeća, Novostima, Milorada Pupovca, onda on ima povjerenja, a kada jedna, jedina fotografija osvane na privatnom facebook profilu, onda više nema povjerenja u nadležne sudske institucije Republike Hrvatske.

Čitavu situaciju u Europi dodatno kompliciraju sve češći teroristički napadi, ali i migracije koje predstavljaju ne samo jedno od ključnih pitanja međunarodne sigurnosti, nego i temeljno pitanje europske budućnosti i identiteta (neki dijelovi velikih europskih gradova postali su već danas „no-go“ zone u koje će uskoro moći ući jedino vojska). S tim je povezano i pitanje odnosa autošovinističkih europskih elita i tzv. običnih ljudi čije se mišljenje svih ovih godina jednostavno preziralo i glede pitanja migracija i glede i drugih bitnih tema

Nikada i nigdje na svijetu nije bilo države tako blagonaklone prema parazitima, amebama, virusima i bakterijama koje ju izjedaju i ujedaju, a ona ne samo da šutke promatra nego i, ostajući bez jedne noge, pruža zvijerima i drugu. Tapša ih, daje im novac, baca im meso i kosti da bi ih smirila, ali one i dalje reže, divljaju i žele još. Žele smrt te iste države, Hrvatske koja ih hrani

Prevlast financijaša označava kraj neke civilizacije. Prema Oswaldu Spengleru, kada su se duž Via Apia pojavile skulpture financijskih veličina Rima, bio je to početak raspada imperija. Današnje Rimsko Carstvo iliti EU je zapravo zamka za jegulje. One unutra žele van, a one vani ulaze unutra. U ovo božićno i postbožićno vrijeme mnogi prezaduženi Hrvati ponavljaju molitvu “Oprosti nam dugove naše!”

Po čemu je HDZ danas sličan onom HDZ-u koji je pobjedonosno vodio Domovinski rat i hrvatskom narodu osigurao vlastitu suverenu hrvatsku državu? Postoji li uopće programska razlika između HDZ-a i SDP-a, ili HNS-a i SDS-a, HDZ-ovih koalicijskog partnera? Nema je, isto kao što ne postoji oporba. 

Mogu oni nama govoriti “otvorene granice, sloboda kretanja, tržište rada, ljudska prava” kao što nam Plenković govori, to je taj nekakav diplomatski metajezik, s kojim oni nas pokušavaju amortizirati, ali logika kaže: Pa čekaj, čovječe, ti osiromašuješ te zemlje, ti iz njih izvlačiš najvažniji potencijal! Ovo je pljačka najvrednijih potencijala. Jedan od razloga zašto je napravljena Europska unija je jer njima nedostaje ljudi

Image result for migrant nož

Njemačka: Afganistanski migrant izbo mladu trudnicu iz Poljske, nerođeno dijete preminulo

Nakon sukoba u bolnici, tražitelj azila iz Afganistana nožem je izbo mladu trudnicu (25) iz Poljske te ubio njeno nerođeno dijete.

I samo za Antu: još od smrti Tuđmana, nisam glasovao za HDZ. Glasovao sam za HSP ili neku drugu desnu stranku. No iz ovog jeftinog pamfleta nije teško zaključiti da Ante od Kante o meni misli sve najgore pa je tu možda i u pravu. Za razliku od njega ja mislim da je on jedan dobar novinar i književnik, talentiran humorist i pacifist (maksimirski ta,ta,ta…). Ipak se bojim da smo obojica potpuno u krivu…

Platit ćemo sigurno taj prezir, platit ćemo bojim se nespremni i ne znam tko će braniti ovu razapetu državu Hrvatsku, možda naša generacija koja se naglo gasi prema prirodnom redu? O novom oružju, strategijama i osnovnim znanjima mladići i djevojke (!) uče u vojnome roku. Ima ih svega nekoliko tisuća. A oko nas roje se mračne sile, stvaraju vojne formacije, prijete i kolaboriraju s našim izdajnicima

Preuzimanjem odgovornosti i svođenjem krivice na „nepredvidive okolnosti“ izraelska je strana formalno zaštitila i Andreja Plenkovića od upita: nije li pravi razlog američkog veta hrvatska sustavna opstrukcija američke energetske strategije u Europi? 

Granica van granice razuma 2.dio

Pin It

Mijenjajte se, brate dragi!! I nemojte se zavaravati! Niti se nadati nekakvoj nagradi od vaših tajnih naredbodavaca. Dobit ćete od njih samo nogom u tur. Kao i svi takvi, prije vas.

Zato, uradite nešto pozitivno za sve nas zajedno!!! Ako mislite opstati.

I pamet u glavu, drugovi antife! Jer, uskoro bi, ako se na vrijeme ne opametite, mogli i vi, zajedno s nama, ostati i bez gaća.

Zar ste slijepi? Zar ne vidite što nam se sprema? 

 E, drugovi, drugovi! Ne budite naivni i glupi! Vjerujete vi nama! Ne ćete se, sigurno, iz svega ovoga,  izvući neokrnjeni.

    Jer, svi bi ovi okolo nas, rado uzeli koji komadić s ponuđenog pladnja. I svi bi nešto mijenjali, prekrajali, skraćivali, pripajali… Od  Slovenije, Srbije,  Crne Gore do Bosne i Hercegovine.

I svi bi oni htjeli, a posebice oni Veliki, nešto  mijenjati u vlastitu korist. 

I prigrabiti. Samo za sebe.

Zar vi, zaista mislite, da im vi nešto značite??? !

Lijepo je, lijepo nadati se. Lijepo je i sanjati. Ali, mućnite malo tim vašim zabetoniranim glavama!  I ne očekujte ništa od onih kojima ste vi samo lutke na koncu, a koje će, kada se potroše, završiti na smetištu povijesti.  

    Ali, i vi, naši dragi susjedi i sve svjetske velmože, čujte i počujte! Hrvati su došli k pameti. Konačno!!!  I zato, nema više grabeži nikome!!!.  Nema više ni muljanja.  

    Sjećate li se, možda, Badinterove komisije? Ili vam je, zamagljeno sjećanje na sve što je u svezi toga. A, možda vam je nastupila i totalna amnezija?

Ali, ako ste zaboravili, a sigurna sam kako niste, možete malo i osvježiti to vaše pamćenje. Jer svi ste se vi međusobno priznali, u tim starim – novim granicama. 

A, baš to, napravile  su prve, Hrvatska i naša draga i prijateljska nam Slovenija. 

Pa je tako, to naše   „prijateljsko“ ozračje, trajalo samo do njihovoga priznanja. 

-A, onda je nastupila, jelˈda, borba za uzimanje i prisvajanje? Naravno našega. Po dobroj i staroj osvajačkoj navadi. I naravno, po onoj staroj:Ukradi pa prisvoji!

Evo i sada! Nekima već sada rastu zazubice, na neke određene mete. Naravno za prisvajanje! Jer, komad koji su si namijenili, velik je i zamaman.

Vidim, nisi pogodila o čemu se radi? Pa, o Dubrovniku, draga moja, o Dubrovniku!  

- E, nema više grabežine, nema. Nisu Dubrovnik ni prije mogle osvojiti horde barbara, pa ne će ni ovi sada.   

Ali, sve mi se čini, dapače sigurna sam, kako se Bošnjaci i Srbijanci ne će, unaprijed moći niti uspjeti dogovoriti, oko raspodjele plijena. Jer su, i jedni i drugi, zainteresirane strane. 

-Jelˈda, dobri su im ti planovi! Ali, jadni ne znaju kako su im i jalovi. 

-Eh,, moja Lucija, ali dokle tako!? Dokle!??? Hrvatska konačno mora sve to prekinuti.  I razriješiti. Ne ćemo, valjda, opet imati  agresiju koja se ne će više, po njima,   nazivati građanski rat, nego „granični spor“. A sva će se, kao i dosad, konačna rješenja kupovati podmićivanjem.  

-Vidi ti, vidi vraga! Opet nam je, za sve to „dobro“ što nas je snašlo,, zaslužan baš drug Račan. Od njega je sve i počelo. On je   osobno, a bez ičije suglasnosti, htio pokloniti, onako velikodušno i đentlmenski,  ne svoju „ćaćevinu“, nego dio naše Hrvatske. Dio našeg  hrvatskog teritorija.

-Kažeš, HRVATSKOG!? A zar je ikada to njemu nešto značilo?!

- Eto, konačno, Bogu dragom hvala,  netko reče nešto konkretno i istinito. Konačno prava  istina!!! Na znanje i ravnanje svima! 

I to bismo trebali drugovima stalno ponavljati. Jer, za sve ovo, kao i za arbitražu, nije kriva ova Vlada, nego Račan i njegov potpis, a onda i Vlada Jadranke Kosor, koja je radi ulaska u EU, pristajala na sve moguće ucjene. 

- I svi to znamo! Ali, neki se prave mutavi. Pa, dokle ćemo sve ovo trpjeti? Dokle ćemo tolerirati, sve te, ne samo  slovenske, nego i  sve  pakosti i mučke onih ostalih? Ali, i mučke svih  ovih naših klimavaca i beskičmenjaka.  

 -E,pa, pita se, tako, i Igor Peternel,   potpredsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, i kaže:

 „Kako ozbiljna država tretira problem ?

 A evo kako: 

 Raketna topovnjača se zbog “redovne” vojne vježbe pojavi i usidri u Piranskom zaljevu, Premijer objasni da vježba nema nikakve veze s trenutnom krizom, ali da susjedima nije pametno policijom ulaziti u suvereni teritorij gdje se vježba obavlja , a diplomati se rastrče po svijetu objašnjavati problem i tražiti saveznike za diplomatsko rješenje.

Ali mi nažalost nismo ozbiljna država. Naši državljani zato odlaze u ozbiljne!“

-Ali, gospon Peternel, ne može to tak brzo. 

Najprije Plenki mora  tražiti i dobiti suglasnost našeg dragog  Pupija i uvaženih članova HNS-a. I kada sve to  dogovori, onda mora podnijeti i izvješće  glavnoj naredbodavki i koordinatorici svih mogućih kombinacija, planova i realizacija, tih istih planova i kombinacija, veleštovanoj gospođi Merkelici. 

-A što ti misliš da nam slijedi nakon toga? –E, onda, kako je i red, na red dolazi pitanje svih pitanja: Kako prepustiti, pod raznoraznim pritiscima, Savudrijsku valu Slovencima, a da mi, tj. naše „hrvatske guske ne skuže da su u magli“. 

- E, stani malo, stani! Nismo ni mi vesla sisali. I uvijek, kada je trebalo, znali smo se izboriti za pravu stvar…

- E, moja Monika! Istina je, znali smo se izboriti. Ali, zar  ti ništa ne vidiš?  Navalili, brate dragi, svi redom na nas kˈo gladni šakali. I još gladniji lešinari. Sa svih strana. Da nas operušaju… Ne biraju sredstva. 

I svi bi nešto prisvojili… 

I svi bi nešto uzeli… 

„Bit će naše!, kažu. Ili milom ili silom.“ 

     Pa su se, zbog toga  zajedničkog interesa i udružili u zajedničkoj raboti. Te su, uz svesrdnu potporu odanih im unutrašnjih pomagačima na „ovim prostorima“, a uz svoje vjerne i iskusne savjetodavce iz bijeloga svijeta,  revno i sistematično usuglašavali svoje zajedničke ciljeve, u zajedničku taktiku. 

„Od  Pirana pa  do Vardara,

Ajmo, braćo, svi! 

Spremite se, spremite, 

Spremni smo i mi!“ 

Bodre ih sva braća i s istoka i iz zajedničke bivše nam države. A i šire…

    Ali, EU zastupnica Ruža Tomašić, kao i uvijek dosad, bez dlake je na jeziku. I uvijek govori ono što misli ona, ali i  što mislimo i osjećamo, svi mi Hrvati.

      Jest, da političari trebaju biti i diplomate. Ali, postoje ljudi koji ne poznaju niti uvažavaju diplomatski jezik. S njima ne treba govoriti u rukavicama niti mlako. Jer, oni  to ne razumiju. I to doživljavaju kao kukavičluk.  Takvima treba pokazati zube i reći im, jasno i glasni, gdje im je mjesto.

„Arbitražna odluka Arbitražnog suda,

za Hrvatsku ne postoji. Jednoglasnom odlukom Sabora povukli smo se iz arbitražnog postupka i za nas ta odluka može biti samo prijedlog za neke buduće pregovore. Kao bilo koji drugi prijedlog neke stručne skupine.

Akcije slovenske policije u onome što su do rješenja graničnog spora hrvatske vode protuzakonite su i naša policija, a po potrebi i vojska, na to trebaju reagirati. Ovdje se ne radi o nekoj zajedničkoj akciji organa reda dviju država, nego o očitom kršenju suvereniteta Republike Hrvatske“, kaže i EU zastupnica, gospođa Ruža Tomašić.

-Idemo, za njih! Vozi brže, vozi !!! Naprej, vozi!!!

-Ma, ne smeš.

-Zakaj?

- Ne smemo. Tu je hrvaška meja. A, tam su hrvaške vode. I Hrvaški je to del Pirane.

„I  HRVATSKI  JE  TO  DIO  PIRANA!“

TVRDILA JE TO NEKADA

I  SLOVENSKA POLICIJA.

Vera Primorac

Login Form