„To nije moja Hrvatska“, viče novinar Indexa, Vojo Mazzocco, u inače vulgarnom („j. vas Thompson“) statusu. „Zasrali ste nam proslavu“, kokodaču instagramuše i sponzoruše, duboko razočarane time što se Thompson ukazao na bini sa srebrnim nogometašima, a ne Bajaga ili Brena, koji su za razliku od Thompsona, koji je hrabrio hrvatske vojnike, tzv. „ustaše“, hrabrili četnike, odnosno kako im se danas tepa – „antifašiste“.

Dok svjetski mediji ne prestaju izvješćivati o Hrvatskoj s velikim simpatijama, opće tragično stanje crvenih u zemlji i  bradatih u komšiluku, najbolje opisuje njihova  pjesma „Bol boluje Žikina kobila.“

Nije se moglo baš i nešto pisati ovih dana, kada su nam bila puna srca i kada smo, nakon jako dugo vremena, konačno ponovno bili ponosni na to što smo Hrvati. Taj osjećaj svaki Hrvat nastoji zadržati što dulje u sebi, jer smo ga bili toliko željni, a već smo skoro i zaboravili kakav je.

Image result for vatreni thompson

Zaključno: pitanje Thompsonova prava na pjevanje, kao i prava onih, uključivo i hrvatske nogometne reprezentativce, koji ga žele slušati da ga slušaju - pitanje je slobode. Sve ostalo što vam napišu smicalice su i laži.

Image result for stop migrants

Službeni podaci švedskog Državnog statističkog ureda za 2017. godinu pokazuju snažan porast broja nasilnih zločina, pogotovo silovanja i onih sa smrtnim ishodom. Broj prijavljenih silovanja u Švedskoj tijekom posljednjih deset godina porastao je za četvrtinu, no taj rast naročito je oštar u posljednje dvije godine. Preklani je broj silovanja porastao za 13 posto, a lani za daljnjih deset posto.

Cilj negodovanja na Thompsonovo prisustvo  skriven je u jugo-komunističkom silogizmu kumrovečke škole koji je ništa drugo nego sotonski izričaj. On želi reći slijedeće: Thompson slavi ustaštvo, pozvali su ga reprezentativci, svi na dočeku pjevaju njegove pjesme – dakle svi su ustaše. Da su stvarno tako  razmišljali dokazuju izjave nekih savjetnika koji su ovaj veličanstveni skup nazvali neuspjelim ustaškim državnim udarom

Zar ćemo dopustiti da nam ti prizemni žderači snova i prevrtljivi kradljivci nade ukradu sliku male egzotične zemlje veselih ljudi u šarenim dresovima, koji vjeruju kako sutra sigurno pobjeđujemo?

Istina o partizanima i njihovim zločinima desetljećima je bila i uvelike ostala pod zemljom. A i podosta je ljudi tamo želi i ostaviti, u mraku zaborava. Jer to iskapanje je i iskapanje zločina koje su činili Tito, njegova vojska i poslijeratna vlast. Posve je nepojmljivo danas iznad tih skrivanih grobnica slaviti Tita i druge “antifašiste” koji su ih punili ubijenim ljudima

Image result for vatreni thompson

Bila je tu Marija Nemčić, gradonačelnik Milan Bandić i Krešo Dolenčić koji je svime rukovodio. Treće put do mene dolazi šef s HRT-a i ponavlja da Thompson ne može na binu, a ako ga kolega i ja spriječimo da ćemo dobiti nagradu Grada Zagreba, odnosno 50.000 i da će nam Bandić to dati. Znali smo da je Thompson u autobus s igračima i liku s HRT-a sam uzvratio da ću ga ja osobno unijeti na binu ako ga netko pokušava zaustaviti.

Nikad više o toj informaciji ni slova, no notorno je: premijer je čekao Luku Modrića i Vatrene u Johanu Franku! Kako je razvidno da nije grad svojom voljom zabranio Thompsonu pjevanje druge, treće ili pete pjesme, a iznad Bandića samo je Vlada i premijer, igračima ne pada na pamet ići do Johana Franka! Idući dan DORH najavljuje nastavak procesa Luki Modricu!!!

Granica van granice razuma 2.dio

Pin It

Mijenjajte se, brate dragi!! I nemojte se zavaravati! Niti se nadati nekakvoj nagradi od vaših tajnih naredbodavaca. Dobit ćete od njih samo nogom u tur. Kao i svi takvi, prije vas.

Zato, uradite nešto pozitivno za sve nas zajedno!!! Ako mislite opstati.

I pamet u glavu, drugovi antife! Jer, uskoro bi, ako se na vrijeme ne opametite, mogli i vi, zajedno s nama, ostati i bez gaća.

Zar ste slijepi? Zar ne vidite što nam se sprema? 

 E, drugovi, drugovi! Ne budite naivni i glupi! Vjerujete vi nama! Ne ćete se, sigurno, iz svega ovoga,  izvući neokrnjeni.

    Jer, svi bi ovi okolo nas, rado uzeli koji komadić s ponuđenog pladnja. I svi bi nešto mijenjali, prekrajali, skraćivali, pripajali… Od  Slovenije, Srbije,  Crne Gore do Bosne i Hercegovine.

I svi bi oni htjeli, a posebice oni Veliki, nešto  mijenjati u vlastitu korist. 

I prigrabiti. Samo za sebe.

Zar vi, zaista mislite, da im vi nešto značite??? !

Lijepo je, lijepo nadati se. Lijepo je i sanjati. Ali, mućnite malo tim vašim zabetoniranim glavama!  I ne očekujte ništa od onih kojima ste vi samo lutke na koncu, a koje će, kada se potroše, završiti na smetištu povijesti.  

    Ali, i vi, naši dragi susjedi i sve svjetske velmože, čujte i počujte! Hrvati su došli k pameti. Konačno!!!  I zato, nema više grabeži nikome!!!.  Nema više ni muljanja.  

    Sjećate li se, možda, Badinterove komisije? Ili vam je, zamagljeno sjećanje na sve što je u svezi toga. A, možda vam je nastupila i totalna amnezija?

Ali, ako ste zaboravili, a sigurna sam kako niste, možete malo i osvježiti to vaše pamćenje. Jer svi ste se vi međusobno priznali, u tim starim – novim granicama. 

A, baš to, napravile  su prve, Hrvatska i naša draga i prijateljska nam Slovenija. 

Pa je tako, to naše   „prijateljsko“ ozračje, trajalo samo do njihovoga priznanja. 

-A, onda je nastupila, jelˈda, borba za uzimanje i prisvajanje? Naravno našega. Po dobroj i staroj osvajačkoj navadi. I naravno, po onoj staroj:Ukradi pa prisvoji!

Evo i sada! Nekima već sada rastu zazubice, na neke određene mete. Naravno za prisvajanje! Jer, komad koji su si namijenili, velik je i zamaman.

Vidim, nisi pogodila o čemu se radi? Pa, o Dubrovniku, draga moja, o Dubrovniku!  

- E, nema više grabežine, nema. Nisu Dubrovnik ni prije mogle osvojiti horde barbara, pa ne će ni ovi sada.   

Ali, sve mi se čini, dapače sigurna sam, kako se Bošnjaci i Srbijanci ne će, unaprijed moći niti uspjeti dogovoriti, oko raspodjele plijena. Jer su, i jedni i drugi, zainteresirane strane. 

-Jelˈda, dobri su im ti planovi! Ali, jadni ne znaju kako su im i jalovi. 

-Eh,, moja Lucija, ali dokle tako!? Dokle!??? Hrvatska konačno mora sve to prekinuti.  I razriješiti. Ne ćemo, valjda, opet imati  agresiju koja se ne će više, po njima,   nazivati građanski rat, nego „granični spor“. A sva će se, kao i dosad, konačna rješenja kupovati podmićivanjem.  

-Vidi ti, vidi vraga! Opet nam je, za sve to „dobro“ što nas je snašlo,, zaslužan baš drug Račan. Od njega je sve i počelo. On je   osobno, a bez ičije suglasnosti, htio pokloniti, onako velikodušno i đentlmenski,  ne svoju „ćaćevinu“, nego dio naše Hrvatske. Dio našeg  hrvatskog teritorija.

-Kažeš, HRVATSKOG!? A zar je ikada to njemu nešto značilo?!

- Eto, konačno, Bogu dragom hvala,  netko reče nešto konkretno i istinito. Konačno prava  istina!!! Na znanje i ravnanje svima! 

I to bismo trebali drugovima stalno ponavljati. Jer, za sve ovo, kao i za arbitražu, nije kriva ova Vlada, nego Račan i njegov potpis, a onda i Vlada Jadranke Kosor, koja je radi ulaska u EU, pristajala na sve moguće ucjene. 

- I svi to znamo! Ali, neki se prave mutavi. Pa, dokle ćemo sve ovo trpjeti? Dokle ćemo tolerirati, sve te, ne samo  slovenske, nego i  sve  pakosti i mučke onih ostalih? Ali, i mučke svih  ovih naših klimavaca i beskičmenjaka.  

 -E,pa, pita se, tako, i Igor Peternel,   potpredsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, i kaže:

 „Kako ozbiljna država tretira problem ?

 A evo kako: 

 Raketna topovnjača se zbog “redovne” vojne vježbe pojavi i usidri u Piranskom zaljevu, Premijer objasni da vježba nema nikakve veze s trenutnom krizom, ali da susjedima nije pametno policijom ulaziti u suvereni teritorij gdje se vježba obavlja , a diplomati se rastrče po svijetu objašnjavati problem i tražiti saveznike za diplomatsko rješenje.

Ali mi nažalost nismo ozbiljna država. Naši državljani zato odlaze u ozbiljne!“

-Ali, gospon Peternel, ne može to tak brzo. 

Najprije Plenki mora  tražiti i dobiti suglasnost našeg dragog  Pupija i uvaženih članova HNS-a. I kada sve to  dogovori, onda mora podnijeti i izvješće  glavnoj naredbodavki i koordinatorici svih mogućih kombinacija, planova i realizacija, tih istih planova i kombinacija, veleštovanoj gospođi Merkelici. 

-A što ti misliš da nam slijedi nakon toga? –E, onda, kako je i red, na red dolazi pitanje svih pitanja: Kako prepustiti, pod raznoraznim pritiscima, Savudrijsku valu Slovencima, a da mi, tj. naše „hrvatske guske ne skuže da su u magli“. 

- E, stani malo, stani! Nismo ni mi vesla sisali. I uvijek, kada je trebalo, znali smo se izboriti za pravu stvar…

- E, moja Monika! Istina je, znali smo se izboriti. Ali, zar  ti ništa ne vidiš?  Navalili, brate dragi, svi redom na nas kˈo gladni šakali. I još gladniji lešinari. Sa svih strana. Da nas operušaju… Ne biraju sredstva. 

I svi bi nešto prisvojili… 

I svi bi nešto uzeli… 

„Bit će naše!, kažu. Ili milom ili silom.“ 

     Pa su se, zbog toga  zajedničkog interesa i udružili u zajedničkoj raboti. Te su, uz svesrdnu potporu odanih im unutrašnjih pomagačima na „ovim prostorima“, a uz svoje vjerne i iskusne savjetodavce iz bijeloga svijeta,  revno i sistematično usuglašavali svoje zajedničke ciljeve, u zajedničku taktiku. 

„Od  Pirana pa  do Vardara,

Ajmo, braćo, svi! 

Spremite se, spremite, 

Spremni smo i mi!“ 

Bodre ih sva braća i s istoka i iz zajedničke bivše nam države. A i šire…

    Ali, EU zastupnica Ruža Tomašić, kao i uvijek dosad, bez dlake je na jeziku. I uvijek govori ono što misli ona, ali i  što mislimo i osjećamo, svi mi Hrvati.

      Jest, da političari trebaju biti i diplomate. Ali, postoje ljudi koji ne poznaju niti uvažavaju diplomatski jezik. S njima ne treba govoriti u rukavicama niti mlako. Jer, oni  to ne razumiju. I to doživljavaju kao kukavičluk.  Takvima treba pokazati zube i reći im, jasno i glasni, gdje im je mjesto.

„Arbitražna odluka Arbitražnog suda,

za Hrvatsku ne postoji. Jednoglasnom odlukom Sabora povukli smo se iz arbitražnog postupka i za nas ta odluka može biti samo prijedlog za neke buduće pregovore. Kao bilo koji drugi prijedlog neke stručne skupine.

Akcije slovenske policije u onome što su do rješenja graničnog spora hrvatske vode protuzakonite su i naša policija, a po potrebi i vojska, na to trebaju reagirati. Ovdje se ne radi o nekoj zajedničkoj akciji organa reda dviju država, nego o očitom kršenju suvereniteta Republike Hrvatske“, kaže i EU zastupnica, gospođa Ruža Tomašić.

-Idemo, za njih! Vozi brže, vozi !!! Naprej, vozi!!!

-Ma, ne smeš.

-Zakaj?

- Ne smemo. Tu je hrvaška meja. A, tam su hrvaške vode. I Hrvaški je to del Pirane.

„I  HRVATSKI  JE  TO  DIO  PIRANA!“

TVRDILA JE TO NEKADA

I  SLOVENSKA POLICIJA.

Vera Primorac

Login Form