Kad je bal nek je maskenbal 3.dio

Detalji

Objavljeno: Ponedjeljak, 26 Veljača 2018 19:02

fShare

Tweet

„Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu“. To su riječi legendarnog ratnog izvjestitelja Siniše Glavaševića (kojeg su kasnije srpski okupatori zatukli) s Hrvatskog radio Vukovara.

Da nije bilo Tuđmana,

Da nije bilo HOS-a,

Da nije bilo naših branitelja…

Ne bi ni nas bilo.

 –Zar onda u Hrvatskoj ima itko normalan, tko se ne divi udovicama naših branitelja?

Zar ima itko normalan koji ih ne će saslušati i njihovu riječ uvažavati?

 Moram priznati… kanila sam pisati o njima još od onoga sramotnog filma o udovicama iz Domovinskog rata. Ali, pisati o njima, teško je. Teško je i zatomiti suze i ne patiti i ne tugovati s njima. 

Znam dobro kako im je. Pa sam, baš zato i ja, svaki put kada sam ih slušala, čitala njihova pisma, gledala neki dokumentarac o našim poginuli herojima a njihovim muževima, očevima, djeci…isplakala potok suza. Zar ostati ravnodušan nakon  gledanog   i snimljenog dokumentarca o takvim herojima? Zar ostati ravnodušan kada  se prisjetiš svega onoga što smo svi zajedno proživljavali, tijekom srpske agresije? Zar ne zaplakati zbog njih, kada se i tebi plače? Zar ne zaplakati kada ti se tuga skuplja u grlu? 

Jer, i sama znaš kako je izgubiti svoje najmilije. Jer si i sama, za vrijeme onoga rata, izgubila najstariju sestru, učenicu drugog razreda učiteljske škole (od nepunih 16 godina), kojoj ni dandanas ne znaš za grob. Niti gdje je  niti kako je skončala. Jer je i tvoja obitelj prolazila istu takvu Kalvariju. Jer je i tvoj otac bio osuđen na smrt kao narodni neprijatelj (jer je bježao s mojom sestrom pred „osloboditeljima“), te preko jedne jedine noći posijedio. A ni kriv ni dužan. I  pukim slučajem ostao živ. Jer mi je i majka, nakon očevog puštanja,završila u zatvoru. Pa je, nakon izlaska, ubrzo i preminula. 

Znam kako je izgubiti nekoga svoga i ne znati gdje mu se možeš pomoliti. Znam i kolika je to bol, jad, tuga. I beznađe. Znam kako je i biti siroče. Biti dijete bez oca ili bez majke. Osjetila sam to i ja osobno na svojoj koži.

Ali, bez traženja, bez razgovora i pregovora, nema ništa. Nema rješenja. A čekanje će biti dugo i neizvjesno, I bez rezultata. Kao što je bilo i moje.

Znamo svi dobro kakav je Vučić bio i kako se nije ni za dlaku promijenio. Ali, mora se razgovarati. 

A MI SE MORAMO PRESTATI DIJELITI!!!

„Nećemo dopustiti ostacima jugokomunističkog sustava, niti jugosrpskog, stanje kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije.

Nećemo dopustiti da nam sve to dovedu u pitanje.

Nećemo to dopustiti tim jugokomunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj i u svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima…

Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima…

Nećemo dopustiti onim koji se povezuju sa svim protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju nego im se nude, ne samo da im se nude nego im se prodaju za Judine škude, kao što se i sami hvale da dobivaju dotacije iz svih centara svijeta, a povezuju se od fundamentalističkih ekstremista, do kojekakvih lažnih propovjednika, pseudodemokratskih obmanjivača koji nam danas propovijedaju velike ideje o ljudskim pravima i slobodama medija.

Da! Mi smo stvarali svoju Hrvatsku za ljudska prava i za slobodu medija, ali za ljudska prava prije svega većine hrvatskoga naroda.

Ali ćemo, razumije se, mi s tom hrvatskom slobodom i demokracijom osigurati i manjini ta ljudska prava i slobodu medija.

Ali nećemo dopustiti da nam ti sa strane rješavaju, odnosno nameću rješenja. Hrvatska neće biti ničija kolonija. Hrvatska je dosta bila i pod Mlečanima i pod Stambolom, i pod Bečom i pod Peštom, i pod Beogradom.

Hrvatska je izvojevala svoju slobodu, svoju samostalnost, svoje pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini – rekao je naš prvi hrvatski predsjednik, veliki  dr. Franjo Tuđman.

    A da je Tuđman bio u pravu, danas je jasnije no ikada prije. Jer,  danas smo razdijeljeni, radimo ne u svoju korist, nego u korist onih drugih. 

–A što rade oni naši antifa drugovi?

–E, moja, Monika! Oni nam stvaraju kaos u školstvu. Unose  ozračje podobnosti, straha, nesigurnosti i neizvjesnosti…

A „kad ljudi strahuju od vlasti, u pitanju je tiranija, a kad vlast strahuje od naroda, radi se o slobodi“, Thomas Jefferson

      I tako dok ljudi strahuju, dok vlada nesigurnost i neizvjesnost, ispod žita se podmeće i nastavlja… tamo gdje su stali Željko Jovanović, Boris Jokić i Neven Budak, a uz debelu novčanu pomoć   Soroša,    realizacija   odbačenog „kurikuluma“ Borisa Jokića. 

–Zar su našoj ministrici, Englezi mjerodavniji od naših akademika i Akademije  koja ga je već prije, na 4000 stranica, ocijenila recenzijama vrhunskih stručnjaka? A ocjenama i odbacila. Ali, ministrica im, opet šalje, valjda na novu recenziju!  Da nije tužno, bilo bi smiješno.  

–Ma, o čemu to ti pričaš? Englezi su nam uvijek pomagali. Pa će nas i sada usrećiti i dati svoj umni doprinos našem školstvu i reći što će učiti i kako će se  učiti Hrvate u Hrvatskim školama. 

Zlo mi je, vjeruj ti meni,i pada mi mrak na oči, dok o ovome razmišljam.

–Vidiš, a ja imam i informaciju da su djeci koja pohađaju Hrvatsku dopunsku nastavu u inozemstvu, u knjige već ubačeni (opet ispod stola) pisci kao Miljenko Jergović  i kompanija…

A u 9. razredu, u školama diljem Europe, preporučen je za čitanje, i Vladan Desnica.

I to nije sve! Na dnevnom redu Stručnog odjela HKD-a u petak, 16. veljače, našao se i prijedlog kojim se LGBTIQ želi i pokušava nametnuti jednoj strukovnoj udruzi, a koji je izazvao   zabrinutost mnogih članova HKD-a koji su se pitali hoće li temeljem toga uskoro u hrvatskim knjižnicama uz Odjel za djecu i mladež i uz Znanstveni odjel, postojati i LGBTIQ odjel.  

No, na svu sreću to nije prošlo.

–A gdje je Istambulska konvencija? Gdje su njeni zagovornici?

–E, da je samo to, moja Monika! Ima ti tu još svašta! Pa, što misliš zašto su svi navalili na Predsjednicu? E vidiš, tu je Predsjednica bila jasna i određena. Pozvala je na njeno usvajanje, ali bez spornih dijelova.  A oni navalili pa navalili…Da se narod zaokupi. Da ne prati sve ono ostalo što se, ispod radara, provlači i provuče. Da se Vlasi ne dosjete jadu.

–A što to?

– Pa zar nisi čula za usvajanje zakona o ulasku Monsanta i   GMO sjemenja u Hrvatsku'  Pa zar nisi čula za imenovanje Borisa Blažekovića za generalnog konzula Republike Hrvatske u New Yorku  „koje se već danima komentira u svim medijima, a posebice  žestoko na društvenim mrežama.“

–Ali, čovjek ima samo tri razreda srednje cestovne škole!!!

–Ma, nemoj tako! Čovjek ima, bar, jedan razred više, od nekih individua, koje su pucale i na još veće funkcije. I nije jedini. Ima ih koliko ti srce želi. I svi su dobili fotelje po partijskoj zasluzi i stranačkoj poslušnosti.

–A što naša vlast čini? 

–Plaća ih i miti.  Da bi bila i ostala na vlasti. 

–Ali, Bogu dragom hvala, tu je opet bila Predsjednica i rekla odlučno „NE“!

–Još samo da netko kaže i nezajažljivom i prijetvornom etnobiznismenu NE, pa da ga konačno otpišemo, gdje bi nam tada bio kraj? 

Nastavlja se

Vera Primorac

• Prethodno
• Sljedeće