Šarić: Rat iscrpljivanja do ukrajinske kapitulacije: Može li uopće biti kompromisa između Putina i Zelenskog?
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 06 Rujan 2025 13:04
Britanci i Europljani u svojim pokušajima traženja mira imali su nerealne zahtjeve koji nisu odgovarali stanju na terenu. Od Rusije se očekuje da proglasi kapitulaciju, iako trenutačno ima inicijativu i snage za daljnje ratovanje, te da se u cijelosti povuče iz Ukrajine. Strana koja želi nametati svoja maksimalistička rješenja to mora prvo započeti na bojnom polju. A Ukrajina gubi rat.
Rat u Ukrajini nesmanjenom žestinom traje već više od tri i pol godine. Ukrajina danas nema vojnih sposobnosti niti snage za napadne operacije. Nakon uspjeha protiv još malih ruskih snaga u zemlji 2022. – odbacivanje Rusa od Kijeva i Harkiva – Ukrajina se 2023. u svojoj velikoj i dugo najavljivanoj ljetnoj ofenzivi nekoliko mjeseci zabijala u zid tvrde ruske obrane u Zaporižju, nastojeći osloboditi Melitopolj i prekinuti kopnenu vezu sa Krimom. Pokušaji ukrajinskog prelaska Dnjepra u Hersonu također su bili uzaludni i popraćeni velikim gubitcima. Godina 2024. bila je obilježena ruskim napredovanjima i posljednjim strateškim ofenzivnim pokušajem ukrajinske vojske u ruskom Kursku. Ujedno se i Donald Trump vratio na vlast, čija je politika dijametralno suprotna od one Joe Bidena koji je zauzeo „kaubojski“ stav prema Putinu, lišen svakog pokušaja diplomacije. Što je danas realno na diplomatskom polju i koliko su Rusija i Ukrajina sa Zelenskim na čelu daleko jedna od druge u svojim zahtjevima?
Nakon pada Avdiivke u Donjetskoj regiji 18. veljače 2024. krenuo je postepeni prodor ruske vojske prema strateškom gradu Pokrovsku, logističkom čvorištu bojišnice u Donjetsku. Danas, istovremeno, dva važna grada Pokrovsk i Konstantinivka, ulaze u poluokruženje ruske vojske uz opasnost presijecanja posljednjih pravaca za ulazak u gradove. Pad Pokrovska mogao bi značiti potpuni kolaps bojišnice u toj regiji.
Zapadni i ruski pogled na puč u Kijevu 2014.
Ukrajinski upad u rusku regiju Kursk u kolovozu 2024. pokazao se kao strateški promašaj i uzaludno trošenje resursa, s obzirom na činjenicu da Rusija nije zaustavila ili ograničila napade u Donjetsku. Pitanje je koliko ih je usporila.
Izbacivanje Ukrajine iz Kurska otvorilo je i bojišnicu u ukrajinskoj regiji Sumi kojom sada Putin želi trgovati u zamjenu za slobodni teritorij četiriju ukrajinskih regija koje je Rusija proglasila svojim u rujnu 2022. godine, nakon održanih referenduma i propasti pregovora koji su se održavali neposredno nakon početka invazije iste godine.
Javnost je vrlo slabo upoznata s pregovorima koji su se vodili na samom početku rata, koji je zapravo počeo još 2014. kao građanski rat u Donbasu između pobunjenika etničkih Rusa i ukrajinske vojske, nakon puča u Kijevu kojim je svrgnut legalno izabrani predsjednik Viktor Janukovič, nakon što je odbio potpisati Sporazum o pridruživanju s Europskom unijom i odlučio se približiti Rusiji. Rusi za to optužuju Zapad, poglavito SAD i njezinu obavještajnu agenciju CIA-u. Narativ u Europi kaže da je to bio općenarodni ustanak protiv korupcije i proruskih elemenata u Ukrajini.
Pregovori u veljači i ožujku 2022.
Prvi mirovni pregovori između Rusije i Ukrajine nakon početka ruske invazije 24. veljače 2022. održani su već 28. veljače u Bjelorusiji, blizu ukrajinske granice. Nakon toga uslijedilo je nekoliko novih rundi pregovora. Druga runda održana je 3. ožujka, a treća 7. ožujka, obje također u Bjelorusiji. Potom je 10. ožujka u Antalyji u Turskoj održan sastanak ministara vanjskih poslova Sergeja Lavrova i Dmitra Kulebe, dok je 14. ožujka održana nova runda u online formatu. Najznačajniji pregovori zbili su se 29. ožujka u Istanbulu, gdje su delegacije razgovarale o mogućim osnovama za širi mirovni sporazum.
Na pregovorima 2022. Rusija je tražila da Ukrajina bude neutralna država izvan NATO saveza. Također je zahtijevala priznanje Krima kao dijela Rusije i nezavisnosti Donjecke i Luhanske Narodne Republike. Pored toga, Rusija je tražila dugoročna sigurnosna jamstva protiv zapadnih vojnih baza i sankcija, te pogodovanje ruskim gospodarskim interesima.
Opstrukcija pregovora od strane Johnsona kao izaslanika Bidena
Upravo je članstvo u NATO savezu glavni uzrok rata, a danas je to strateški cilj Zelenskog, što onemogućuje bilo kakav kompromis između zaraćenih strana. Međutim, te 2022. pregovori su bili obećavajući. Prema tvrdnjama Jeffreyja Sachsa, američkog ekonomista i profesora na Sveučilištu Columbia, obje strane su bile blizu postizanja mirovnog sporazuma u Turskoj. Ukrajina je bila spremna prihvatiti trajnu neutralnost i odustati od članstva u NATO-u, dok su Rusija i zapadni saveznici trebali jamčiti sigurnost Ukrajine. No, ubrzo je sve prekinuto i Zelenski se odlučio na vojnu opciju. Britanci i administracija Joe Bidena odlučili su Ukrajinu iskoristiti kao svoj „proxy“ za konačni strateški obračun s Rusijom kao silom u tom dijelu svijeta.
Ukupno je, dakle, do kraja ožujka 2022. održano najmanje šest formalnih rundi pregovora, uključujući susrete u Bjelorusiji, Turskoj i online format. Pored otkrića zločina u Buči, ključnu ulogu u opstrukciji pregovora imao je tadašnji britanski premijer Boris Johnson koji je stigao u Istanbul kao izaslanik američkog predsjednika Bidena i poručio Zelenskom da izabere vojnu opciju. Amerikanci i Britanci će zauzvrat omogućiti Ukrajini novac i oružje potrebno za pobjedu, kazao mu je Johnson.
Gostujući u studenom 2024. u podcastu britanskog „The Telegrapha“, Johnson je bio izrazito jasan te je svjesno ili nesvjesno potvrdio ono što je do tada negirao – da je poticao Ukrajinu na borbu: „Vodimo posrednički rat, ali ne dajemo našim posrednicima mogućnost da obave posao. Godinama im dopuštamo da se bore s jednom rukom vezanom iza leđa i to je bilo okrutno“.
Ratna opcija jedina na stolu do reizbora Trumpa
Upravo je Velika Britanija, odnosno Ujedinjeno Kraljevstvo, najglasniji ukrajinski „saveznik“. Još za vrijeme Bidena, britanska vlast tražila je od Washingtona dopuštenje za gađanje ciljeva u Rusiji zapadnim balističkim projektilima, čemu se dugo opirala Njemačka, a i sam Biden je bio oprezan. Mnogi analitičari upozoravaju da je britanska rusofobija koja seže još od vremena Krimskog rata iz 19. stoljeća remetilački faktor broj 1 u ovom ratu.
Ratna opcija bila je jedina na stolu do reizbora Trumpa za američkog predsjednika u studenom 2024. godine. Čak je i Europska unija, prvi puta u svojoj povijesti, o čemu je govorio mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó, prednost davala ratu, ispred pregovora. Međutim, oružje, financijske injekcije i 19 paketa sankcija nisu urodili plodom. Britance i Europljane razumu je morao privesti Trump, što se najbolje očitovalo krajem veljače 2025. u Ovalnom uredu. Predsjednik Trump i njegov potpredsjednik JD Vance naglas su izgovorili ono što se do tada nazivalo ruskom propagandom.
Prekretnica u Bijeloj kući
U razgovoru koji je trajao oko 45 minuta, Trump je dopuštao Zelenskom iznositi svoje stavove te tražiti oružje i financijsku podršku za nastavak borbe protiv Rusije, nazivajući Putina monstrumom i diktatorom s kojim nema kompromisa, tako potkopavajući Trumpove napore i označavajući njegovu politiku uzaludnom i naivnom.
Kasnije je Vance u intervjuu za Fox News otkrio u kojem trenutku su on i Trump odlučili javno izreći ono što se šaptalo u diplomatskim krugovima, a ignoriralo u mainstream medijima: Ukrajina gubi rat, ili kako je to Trump rekao Zelenskom: „Nemaš karte!“. Vance je rekao da je sve počelo kada je njegov odgovor na novinarsko pitanje izazvao reakciju ukrajinskog čelnika. “Mislim da je jednostavno postojala određena razina – nedostatak poštovanja. Postojao je određeni osjećaj povlaštenosti“, rekao je Vance.
Naime, opisivao je rusku aneksiju Krima 2014., prethodne neuspjele mirovne sporazume i primirje iz 2019. koje je Kremlj prekršio, govoreći o diplomatskim naporima. Tada je Zelenski prekinuo potpredsjednika: „O kakvoj diplomaciji, JD, govorite? Što točno mislite?”
Vance je odgovorio: „Govorim o vrsti diplomacije koja će okončati uništenje vaše zemlje. Mislim da je nepoštovanje s vaše strane doći u Ovalni ured i pokušati raspravljati o tome pred američkim medijima… Trebali biste zahvaliti predsjedniku što pokušava okončati ovaj sukob“.
‘Koalicija voljnih’
Trump je optužio Zelenskog da se „kocka sa Trećim svjetskim ratom“ te mu poručio da rat ne može dobiti i da mora sjesti za stol. Nakon što je Zelenski posramljen pred svjetskim medijima napustio Bijelu kuću, Trump je na svojoj platformi Truth Social napisao da se njegov ukrajinski kolega može vratiti “kada bude spreman za mir“.
Na povratku iz Washingtona, Zelenski je svratio u London gdje ga je britanski premijer Keir Starmer toplo i srdačno dočekao i obećao mu svu potrebnu pomoć u nastavku rata s Rusijom. Zelenski je potom sudjelovao na samitu europskih lidera gdje se raspravljalo o sigurnosnim jamstvima za Ukrajinu i mogućnostima za postizanje mira.
Tijekom samita, Starmer je najavio okvir za mirovni plan, naglašavajući važnost osiguravanja suvereniteta Ukrajine i jačanja europske obrambene suradnje. Također je predstavio plan za osiguranje vojne pomoći Ukrajini, uključujući moguću nazočnost britanskih snaga u slučaju postizanja mirovnog sporazuma. Tako se rodila ideja „Koalicije voljnih“, što je dodatno antagoniziralo Vladimira Putina i pokazalo Trumpu da je suradnja s Europskom unijom i Britancima nemoguća u cilju postizanja mira u Ukrajini.
Ukrajina gubi rat, moral je sve niži
Britanci i Europljani u svojim pokušajima traženja mira imali su nerealne zahtjeve koji nisu odgovarali stanju na terenu. Od Rusije se očekuje da proglasi kapitulaciju, iako trenutačno ima inicijativu i snage za daljnje ratovanje, te da se u cijelosti povuče iz Ukrajine. Strana koja želi nametati svoja maksimalistička rješenja to mora prvo započeti na bojnom polju. A Ukrajina gubi rat. Bez izravne vojne intervencije Zapada, što bi značilo pokretanje svjetskog rata, Ukrajina ne može izbaciti Ruse iz svoje zemlje.
Povijesni susret Trumpa i Putina na Aljasci 15. kolovoza 2025. pokazao je snagu Rusije koja nije poražena ni sankcijama ni zapadnim oružjem poslanim u Ukrajinu. Putin je donekle izašao iz svjetske izolacije, ako to tako uopće možemo i nazvati s obzirom da su sve zemlje izvan onoga što nazivamo Zapadom održavale veze s Rusijom, poglavito u okviru BRICS-a. Sam sastanak prošao je u prijateljskom tonu. Putin je ponovio svoje zahtjeve i napustio zemlju, što su zapadni mediji protumačili kao njegovu pobjedu i Trumpov poraz. U Ukrajini je zavladala tmurna atmosfera i osjećaj izdaje.
Putin, temeljem stanja na terenu u Ukrajini, ustraje na svojim zahtjevima. Čak je i Trump govorio o ustupku teritorija Rusiji, svjestan da mira bez toga ne može biti. Na ruku Putinu ide i javno mnijenje u Ukrajini. Prema Gallupovom istraživanju, više od dvije trećine (69%) Ukrajinaca želi okončati rat pregovorima, dok manje od četvrtine (24%) to želi učiniti na bojnom polju. Na početku rata 2022., situacija je bila obrnuta. Naime, 73% ispitanih podržavalo je borbu do pobjede, a 22% bilo za što skoriji početak pregovora. Moral je sve niži u Ukrajini koja teško popunjava redove uslijed velikih gubitaka.
Rusija odlučna i nepopustljiva u svojim zahtjevima
Što danas želi Rusija? Traži predaju četiriju regija, a koje ruske snage ne kontroliraju u potpunosti. Zelenski odbacuje predaju okupiranog teritorija, a pogotovo onih dijelova pod ukrajinskom kontrolom.
Zatim, Rusija želi neutralni status Ukrajine. Ona mora službeno odustati od članstva u NATO-u. Putin se protivi i zapadnim vojskama, tobože „mirovnim snagama“ u Ukrajini, a koje su ujedno i članice NATO saveza. Zelenski želi vojnu prisutnost zapadnih saveznika u svojoj zemlji jer mu u ovoj fazi rata samo strana vojna pomoć na terenu daje nadu u eventualnu vojnu pobjedu.
Rusi traže i demilitarizaciju Ukrajine koja više ne smije biti poligon za ugrožavanje ruskih sigurnosnih interesa, kako to argumentira Kremlj. Zelenski i to odbacuje te samo u jakoj ukrajinskoj vojsci vidi budućnost i sigurnost zemlje.
Nadalje, Rusi inzistiraju i na „denacifikaciji“ Ukrajine, odnosno svrgavanju vlasti koju vide kao ekstremno nacionalističku i rusofobnu. Također, Zelenskom se i osporava legitimitet jer mu je mandat istekao u svibnju 2024. godine, no ustav Ukrajine ne dopušta izbore u ratnom stanju.
Uzrok rata za Ukrajinu je rješenje problema
Zapadne snage u Ukrajini ne dolaze u obzir ako se pita Rusiju, s obzirom da je to za njih i uzrok rata, tvrdi Putin koji je pokrenuo invaziju nakon signala sa Zapada da će Ukrajina postati članicom NATO saveza.
Ono što je za Rusiju uzrok rata, za Ukrajinu je rješenje problema.
I na kraju, Putin je zatražio povlačenje zapadnih sankcija, što Europska unija ne planira učiniti. Nakon najave implementiranja 19. paketa sankcija, čelnica Europske komisije najavila je kako će i dalje nastaviti “ciljati rusko gospodarstvo i tako dovesti Putina za stol”. Što su te sankcije postigle? Sve više se pokazuje kako su poglavito naštetile onima koji sankcije donose, nego onima kojima su nametnute.
Ovih dana aktualna je ponuda Putina Zelenskom da dođe u Moskvu na pregovore, što je poruka ruskog predsjednika da u potpunosti vlada situacijom, diplomatski i vojno. Zelenski, nakon što je dobar dio rata odbijao pregovore s Putinom, pa čak ih i uredbom zabranio, želi neutralni teritorij za pregovore, poput Vatikana, Austrije ili Turske.
Također, Zelenski kao preduvjet pregovorima želi prekid vatre, za koji je ranije govorio da će samo poslužiti ruskoj vojsci za reorganizaciju i pregrupaciju snaga.
Ključna je razlika u tome što Zelenski želi primirje, a Putin mir, odnosno konačno rješenje ukrajinskog pitanja. Dakle, Putin želi završetak rata u svoju korist, a Zelenski traži predah u cilju pripreme za sljedeću fazu, što se kosi s politikom Donalda Trumpa.
Ukrajina se u pregovorima postavlja kao ratna pobjednica
Što želi Ukrajina? Prvo i najvažnije, Ukrajinci traže povratak svih okupiranih teritorija zauzetih od početka rata u veljači 2022., uključujući Krim koji se sve manje spominje u kontekstu pregovora o teritoriju. Zatim, Ukrajina zahtijeva zakonski obvezujuće sigurnosne garancije od zapadnih saveznika, slično članku 5 NATO-a, kako bi se spriječila buduća invazija. Zelenski odbacuje neutralnost i želi vidjeti Ukrajinu u NATO savezu, što je Trump već odbacio kao mogućnost, a što je i stav nekoliko članica NATO saveza, poput Mađarske, Slovačke i Njemačke. Rezervirane su po tom pitanju Belgija, Slovenija i Španjolska.
Ukratko, Ukrajina postavlja zahtjeve kao da je ratna pobjednica. Njezini zahtjevi dijametralno su suprotni stanju na terenu.
Rusija i Ukrajina nalaze se na potpuno različitim stranama kada je u pitanju mirovni sporazum, što znači samo jedno – nastavak rata iscrpljivanja koji Ukrajina gubi. Što će rat duže trajati, Ukrajina će biti sve slabija u pregovorima.
Stoga, odgovor iz naslova glasi: Između Putina i Zelenskog nema kompromisa oko ključnih pitanja, a to su teritorij i članstvo u NATO savezu, odnosno vojna neutralnost Ukrajine. Putin traži provedbu svojih maksimalističkih zahtjeva, a Zelenski svojih.
Glavno je pitanje tko će izaći kao pobjednik u ratu iscrpljivanja? Po svemu sudeći, uzevši u obzir vojne i ekonomske resurse, te ljudski potencijal – Rusija. K tome treba dodati i da Trump gubi strpljenje, više sa Zelenskim nego s Putinom, što bi Ukrajinu moglo ostaviti samu s “Koalicijom voljnih” koja se boji djelovati bez garancija SAD-a. Ne samo što se boji, već nema materijalne sposobnosti niti ljudskog kadra za voditi rat s Rusijom. Ujedno i nema potporu vlastitih građana u svojim zemljama.
Realnost rata
Kao i dosad u ljudskoj povijesti, mirovni pregovori moraju se voditi stanjem na terenu. U prednosti je Rusija, dok je Ukrajina u vrlo nepovoljnom položaju s nadom u vojnu intervenciju izvana. Svaki rat završio je mirom, pa će tako i ovaj. Hoće li Zelenski beskompromisnim stavom odvesti svoju zemlju u poraz, odnosno kapitulaciju, pokazat će vrijeme. Zamrzavanje postojećeg stanja je sada najoptimističnija opcija, a Putin to ne želi.
Ako bismo morali predviđati, uzevši u obzir stanje na terenu i tendencije Zelenskog, Ukrajina će kapitulirati.
Svega četiri dana nakon početka rata 2022. Ukrajina je mogla prihvatiti neutralnost i brzo okončati rat, svjesna što donosi izravni rat s Rusijom. Gotovo četiri godine kasnije, izostala je pobjeda koju je obećavao Johnson, a ruski zahtjevi su se proširili i postali nepovoljniji za Ukrajinu.
Svejedno, EU i Velika Britanija ne odustaju od puta koji Ukrajinu vodi u još veću pogibelj, potpuno ignorirajući ruske sigurnosne interese i vojne uspjehe. Zašto Ukrajina kao neutralna država izvan NATO saveza nije opcija? Nije li to 2022. i ranije bilo sasvim razumno rješenje za rat u Ukrajini?
Nužno će nakon višegodišnjeg iscrpljujućeg rata doći i do promjena granica, odnosno gubitka teritorija od strane Ukrajine, iz vrlo jednostavnog razloga: to je realnost rata.
