„To nije moja Hrvatska“, viče novinar Indexa, Vojo Mazzocco, u inače vulgarnom („j. vas Thompson“) statusu. „Zasrali ste nam proslavu“, kokodaču instagramuše i sponzoruše, duboko razočarane time što se Thompson ukazao na bini sa srebrnim nogometašima, a ne Bajaga ili Brena, koji su za razliku od Thompsona, koji je hrabrio hrvatske vojnike, tzv. „ustaše“, hrabrili četnike, odnosno kako im se danas tepa – „antifašiste“.

Dok svjetski mediji ne prestaju izvješćivati o Hrvatskoj s velikim simpatijama, opće tragično stanje crvenih u zemlji i  bradatih u komšiluku, najbolje opisuje njihova  pjesma „Bol boluje Žikina kobila.“

Nije se moglo baš i nešto pisati ovih dana, kada su nam bila puna srca i kada smo, nakon jako dugo vremena, konačno ponovno bili ponosni na to što smo Hrvati. Taj osjećaj svaki Hrvat nastoji zadržati što dulje u sebi, jer smo ga bili toliko željni, a već smo skoro i zaboravili kakav je.

Image result for vatreni thompson

Zaključno: pitanje Thompsonova prava na pjevanje, kao i prava onih, uključivo i hrvatske nogometne reprezentativce, koji ga žele slušati da ga slušaju - pitanje je slobode. Sve ostalo što vam napišu smicalice su i laži.

Image result for stop migrants

Službeni podaci švedskog Državnog statističkog ureda za 2017. godinu pokazuju snažan porast broja nasilnih zločina, pogotovo silovanja i onih sa smrtnim ishodom. Broj prijavljenih silovanja u Švedskoj tijekom posljednjih deset godina porastao je za četvrtinu, no taj rast naročito je oštar u posljednje dvije godine. Preklani je broj silovanja porastao za 13 posto, a lani za daljnjih deset posto.

Cilj negodovanja na Thompsonovo prisustvo  skriven je u jugo-komunističkom silogizmu kumrovečke škole koji je ništa drugo nego sotonski izričaj. On želi reći slijedeće: Thompson slavi ustaštvo, pozvali su ga reprezentativci, svi na dočeku pjevaju njegove pjesme – dakle svi su ustaše. Da su stvarno tako  razmišljali dokazuju izjave nekih savjetnika koji su ovaj veličanstveni skup nazvali neuspjelim ustaškim državnim udarom

Zar ćemo dopustiti da nam ti prizemni žderači snova i prevrtljivi kradljivci nade ukradu sliku male egzotične zemlje veselih ljudi u šarenim dresovima, koji vjeruju kako sutra sigurno pobjeđujemo?

Istina o partizanima i njihovim zločinima desetljećima je bila i uvelike ostala pod zemljom. A i podosta je ljudi tamo želi i ostaviti, u mraku zaborava. Jer to iskapanje je i iskapanje zločina koje su činili Tito, njegova vojska i poslijeratna vlast. Posve je nepojmljivo danas iznad tih skrivanih grobnica slaviti Tita i druge “antifašiste” koji su ih punili ubijenim ljudima

Image result for vatreni thompson

Bila je tu Marija Nemčić, gradonačelnik Milan Bandić i Krešo Dolenčić koji je svime rukovodio. Treće put do mene dolazi šef s HRT-a i ponavlja da Thompson ne može na binu, a ako ga kolega i ja spriječimo da ćemo dobiti nagradu Grada Zagreba, odnosno 50.000 i da će nam Bandić to dati. Znali smo da je Thompson u autobus s igračima i liku s HRT-a sam uzvratio da ću ga ja osobno unijeti na binu ako ga netko pokušava zaustaviti.

Nikad više o toj informaciji ni slova, no notorno je: premijer je čekao Luku Modrića i Vatrene u Johanu Franku! Kako je razvidno da nije grad svojom voljom zabranio Thompsonu pjevanje druge, treće ili pete pjesme, a iznad Bandića samo je Vlada i premijer, igračima ne pada na pamet ići do Johana Franka! Idući dan DORH najavljuje nastavak procesa Luki Modricu!!!

Plenkovićeva Vlada nije ukinula 'udbaški dodatak'

Pin It

Image result for sanader kosor

„Udbaški dodatak“ je uvela Vlada Ive Sanadera potpisom njegove prve pomoćnice Jadranke Kosor na KU za namještenike i službenike u državnoj upravi i lokalnoj samoupravi srpnja 2004. godine, a stupio je na snagu 1. siječnja 2005. godine, a treći put je potvrđen 2. kolovoza 2012. godine potpisom tadašnjeg potpredsjednika Vlade Nevena Mimice i konačno je Vlada učenika kumrovečke učenice potvrdila "udbaški dodatak" kao stimulativno sredstvo "meritokratskog nagrađivanja" zasluga za kvalitetu minulog rada (progona nepodobnih) u bivšoj državi

U ime zakinutih bivših radnika Končara, Jedinstva, Prvomajske, radnica Kamenskog, koje su štrajkom glađu pokušale sačuvati svoja radna mjesta te brojnih drugih koji su izgubili radna mjesta u realnom sektoru, upozoravao sam od listopada 2004. godine javnost, klubove zastupnika svih većih stranaka Hrvatskog sabora, sindikalne čelnike: Krešimira Severa, Dragutina Lesara, Silvana Hrelje, Ozrena Matijaševića, dr.sc. Vilima Ribića i neke HRT-ove novinare na selektivan pristup u kolektivnim ugovorima za službenike i namještenike u državnim službama, zaposlene u školstvu te za zaposlene u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju, prema kojem se dio službenika i namještenika u državnoj i lokalnoj upravi nalazi u neravnopravnom položaju u odnosu na one zaposlene prije 20 ili više godina u bivšoj državi, iako su imali jednak ukupni radni staž u struci, jer im se radni staž ostvaren izvan državnih i javnih službi nije uzimao u obzir za ostvarenje prava na uvećanje koeficijenta složenosti poslova prema odredbama kolektivnih ugovora. Niti jedan od sindikalnih čelnika nije osudio takvu vrstu diskriminacije.

Ovim člankom ponovno upozoravam hrvatsku javnost na sustavnu diskriminaciju gubitnika radnih mjesta u realnom sektoru. Zastupnicima svih političkih stranaka, sindikalnim čelnicima svih sindikata i novinarima HRT bezuspješno sam slao podneske da objektivnim informiranjem javnosti prisile sve vlade od 2004. godine i sindikalne čelnike da ukinu takav diskriminirajući pristup prema gubitnicima radnih mjesta u realnom sektoru ili prema onima koji su željom napustili realni sektor a sad rade u državnim službama ili lokalnoj upravi. Prema članku 40. tada važećega Kolektivnog ugovora (KU) za državne službenike i namještenike, službenici i namještenici koji su ostvarili 20 do 29 godina radnog staža u državnim tijelima ostvaruju pravo na uvećanje koeficijenta složenosti poslova („udbaški dodatak“) za 4 posto, od 30 do 34 godine 8 posto, a za 35 ili više godina 10 posto, odnosno za: 0,48; 0,96 ili 1,2 mjesečne plaće godišnje.

„Udbaški dodatak“ je uvela Vlada Ive Sanadera potpisom njegove prve pomoćnice Jadranke Kosor na KU za namještenike i službenike u državnoj upravi i lokalnoj samoupravi srpnja 2004. godine, a stupio je na snagu 1. siječnja 2005. godine, a treći put je potvrđen 2. kolovoza 2012. godine potpisom tadašnjeg potpredsjednika Vlade Nevena Mimice i konačno je Vlada učenika kumrovečke učenice potvrdila "udbaški dodatak" kao stimulativno sredstvo "meritokratskog nagrađivanja" zasluga za kvalitetu minulog rada (progona nepodobnih) u bivšoj državi. Kakav je stav sadašnjeg ministra uprave Lovre Kuščevića o ovakvoj vrsti nagrađivanja u državnoj upravi i lokalnoj samoupravi?                                                                                    

Nakon potpisivanja KU-a srpnja 2004. godine Jadranka Kosor je izjavila da je tada potpisani Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u državnoj upravi i lokalnoj samoupravi primjeren 21. stoljeću i  zadaćama koje očekuju državne službe u prilagodbi standardima EU-a. Zar se u Eu-i ponižavaju i diskriminiraju stručnjaci gospođo Kosor i gospodine Plenković? Kakav je legitimitet imala za predsjednicu Vlade RH Jadranka Kosor i kakav legitimitet ima Andrej Plenković nakon preslagivanja dolaskom Predraga Štromara za potpredsjednika Vlade i ostalih HNS-ovaca i manjinaca u Vladu?                                                                                                                                                                              

To uvećanje koeficijenta složenosti poslova smatrali su nagradom za vjernost službi. Pravo na „ udbaški dodatak“ počeli su koristiti službenici i namještenici zaposleni u državnim službama propale države prije 1. siječnja 1985. godine kad je glavni kriterij za zapošljavanje bila moralno-politička podobnost, dakle vjernost partiji i Titu. Oni koji su izgubili radna mjesta u realnom sektoru sagradili su tvornice, ceste, škole, stambene zgrade, transformatorske stanice, elektrane, toplane, i druge elektroenergetske i industrijske objekte te proizvodili industrijske, prehrambene i odjevne proizvode, prodavali i montirali ih širom bivše države i u mnogim državama Afrike i Azije. Vlade i sindikalni čelnici državnih i javnih službi bezobrazno su ih 14 godina diskriminirali, a saborski zastupnici su o tome šutjeli.

Normalno je i poželjno da službenici u Ministarstvu gospodarstva, Ministarstvu obrazovanja, znanosti i sporta i u drugim ministarstvima te u drugim državnim tijelima imaju radnog iskustva u proizvodnim tvrtkama, obrazovnim ustanovama i drugim sektorima i da ih se stimulira za rad u državnim službama, a ne kažnjava manjom plaćom od onih koji su se zaposlili u administraciji bivše države. Oni koji su potpisivali takve nakazne kolektivne ugovore trebali su znati da naši građani u bivšoj državi nisu imali ravnopravan pristup državnim službama. Nakon sloma Hrvatskog proljeća 1971. godine mnogi zaposleni u školstvu i državnim službama su proglašeni moralno-politički nepodobnima i protjerani iz tih službi.

Radni staž ostvaren u državnoj administraciji i izvan nje mora se jednako vrednovati. Za jednak rad i kakvoću izvršena posla mora se dobiti jednaka plaća prema 83. članku ZOR-a. Temeljno je ljudsko pravo jednaka plaća za jednaki rad. Nagrada za vjernost službama ostvaruje se jubilarnim nagradama, a koeficijent složenosti poslova ne bi smio ovisiti o ostvarenom radnom stažu nego o sposobnosti namještenika i službenika za obavljanje posla određenog stupnja složenosti.

Zašto Plekovićeva Vlada nije konačno ukinula „udbaški dodatak“ plaćama zaposlenicima u državnoj upravi i lokalnoj samoupravi? Na podnesak oktroiranoj predsjednici Vlade RH Jadranki Kosor od 7. srpnja 2011. godine birokratski je odgovorila Inga Žic, tadašnja ravnateljica Uprave za rad i tržište rada Ministarstva gospodarstva, rada i tržišta rada, da je moguće postojećim kolektivnim ugovorima uvjete rada različito uređivati, a to smo znali i prije njezina odgovora i zato smo ukazali na neravnopravnost koju je selektivni pristup izazivao na tržištu rada. Gospođa Jadranka Kosor ponovno je tražila saborski mandat od građana koji su zahvaljujući njezinim potpisima godinama zakidani na plaćama. Broj dobivenih preferencijskih glasova na izborima 8. studenog 2015. godine trebao bi ju konačno uvjeriti koliko vrijedi.

 

Mr. sc. Edo Zenzerović, dipl. ing. elektr.7hrvatski-fokus.hr

Login Form