Dan “antifašističke” borbe jest slavljenje zločinačke ideologije

Detalji

Objavljeno: Četvrtak, 24 Lipanj 2021 13:10

fShare

Tweet

Antifašizam zapravo ne postoji, već se radi o terminu koji su izmislili komunisti kako bi sakrili pravu prirodu vlastite genocidalne ideologije. Između triju totalitarnih ideologija dvadesetog stoljeća – fašizma, nacizma i komunizma – komunizam je daleko najgori. Komunisti su pobili više ljudi od bilo koje druge političke ideologije, a sam komunizam je daleko opasniji od fašizma i nacizma zato što na površini djeluje kao nešto dobro, što bi moglo stvoriti bolje društvo. To je laž, no mnogi na nju i danas nasjedaju.

Antifašizam je ideologija koja je uvijek u potrazi za fašizmom – rješenje u potrazi za problemom. Kako bi se opravdalo postojanje antifašizma, fašizmom se proglašavaju inače sasvim normalne i zdrave društvene pojave. Tijekom Hladnog rata, komunisti su zapadne demokracije proglasili fašizmom – službeni naziv Berlinskog zida je bio Antifascihsticher Shutzwall, “Antifašistički Obrambeni Zid”. Time se odvraćalo pažnju sa brojnih sličnosti komunizma, nacizma i fašizma kao ljevičarskih ideologija. Program NSDAP-a (Nacionalsocijalističke Partije) je bio čista preslika komunističkog programa, samo sa dodanom mržnjom protiv Židova.

Ideologija i nazivlje “antifašizma” nije ništa drugo nego dimni zaslon kojim se komunisti koriste kako bi sakrili činjenice i vlastitu zločinačku ideologiju prikazali u ljepšem svjetlu. Njome se sugerira da je fašizam jedinstveno zlo u povijesti ljudske vrste kojemu nema ravna, te da je sve dozvoljeno kako bi se spriječio povratak fašizma. Istovremeno se komunistima omogućuje da kao izvor zla u fašizmu ukažu na one vidove ideologije gdje se fašizam razlikuje od čistokrvnog marksizma-komunizma, dok se prave uzroke – koji su fašizmu, nacizmu i komunizmu zajednički – prešućuje. Sam pojam antifašizma je upravo u tu svrhu stvorila Kominterna, dugo prije Drugog Svjetskog Rata.

Niti je moguće razdvojiti antifašizam od komunističkih zločina koji su uslijedili. Komunisti su retoriku i ideologiju borbe protiv fašizma iskoristili za obračun sa svim političkim neprijateljima. Logika je bila jednostavna. Fašizam je čisto zlo, i protiv njega su sva sredstva dozvoljena. Sve što nije komunizam je automatski fašizam. Dakle, u ime prevlasti komunizma su sva sredstva dozvoljena. Tu logiku i danas koriste komunisti i na Zapadu i na Istoku – progresivci, antifašisti, SJW-i i ostali neokomunisti u ime borbe protiv fašizma uvode diktaturu, verbalni delikt te organizirane progone političkih neistomišljenika.

No ostaje činjenica da je komunizam zlo ne manje od nacizma, te da je nacizmu bio suprotstavljen igrom slučaja. Staljin je planirao pustiti Hitlera i zapadne demokracije da se međusobno iscrpe, a onda napasti i pokoriti cijelu Europu. Plan je propao zato što je Hitler SSSR napao prije nego što je Staljin uspio taj plan ostvariti. No tu se ne radi o moralnoj suprotstavljenosti dvaju ideologija, već isključivo o rivalitetu za prevlast. To je lako dokazivo samim datumom “antifašističkog” ustanka – nacisti, fašisti i komunisti su godinama bili saveznici. Čak i kada su Nijemci osvojili Jugoslaviju 17. 4. 1941., Komunistička partija je pozivala na suradnju sa okupatorom. Ploču su promijenili tek kada je postalo očito da će Nijemci napasti Sovjetski Savez, “državu majku” komunizma. I uistinu, Hitler je 22. lipnja 1941. napao SSSR, i istog dana jugoslavenski komunisti kod Siska navodno osnivaju prvi partizanski odred i pokreću antifašistički, no također i protunarodni i protudemokratski, ustanak. No čak i to je izmišljotina: nikakvog partizanskog odreda i nikakvog ustanka nije bilo. Tek sredinom kolovoza je u Brezovici formirana slabo organizirana skupina od 20-ak ljudi koji su vršili sabotaže, da bi se u kolovozu pokušali pridružiti četnicima.

Hrvatska je pobjedu nad fašizmom odnijela 7. kolovoza 1995., uspješnim okončanjem Operacije Oluja.

Toni Šušnjar/priznajem.hr

• Prethodno
• Sljedeće