HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Četvero od njih (Buha, Demonja, Dimić i Končar) poginuli su u ratu, ostali su sudjelovali u rušenju hrvatske države i masovnim likvidacijama hrvatskih ljudi na Bleiburgu i križnim putevima!

DRAGOVOLJAC - Hrvatska u raljama oporbenog smeća!

Svi se sjećamo kako je proročki obdaren Ivan Vekić davno rekao: „Najbolji hrvatski sinovi dobit će ovaj rat, ali šampanjac će piti neki drugi.“ Obistinilo se ovo proročanstvo i što godine dalje odmiču, to se u vrhovima politike, u Hrvatskom državnom saboru, Gradskoj skupštini grada Zagreba i drugim institucijama, nalaze figure koje su se čudesno došlepale na tako visoka mjesta.

Prema najnovijoj reprezentativnoj anketi instituta YouGov za njemački medij WELT AM SONNTAG, gotovo polovica Nijemaca (49 %) zalaže se za smanjenje ili potpuni prekid financijske, vojne i humanitarne pomoći Ukrajini.

HOS – Zastava Svečana – Eterna Cro.

Jedan mlađi čovjek, čije ime neću spominjati da ga ne bih dodatno promovirao, ovih je dana uzburkao javnost, između ostalog traženjem da se zabrani geslo jedne skupine branitelja Hrvatske i jedna pjesma nastala tijekom oružane pobune i agresije protiv vlasti, teritorijalne cjelovitosti i ustavnog poretka Hrvatske u cjelini.

Dok se na nacionalnoj razini predstavljaju kao jedina moralna alternativa, u Zagrebu na djelu vidimo sasvim drukčiju sliku – od zataškavanja afera do potpunog ignoriranja političke odgovornosti kada su u pitanju njihovi kadrovi, piše u novoj kolumni vojni analitičar Pero Kovačević.

Kako je moguće da je Hrvatska jedna od supredlagateljica rezolucije UN-a, a da se tom činjenicom nije htio pohvaliti nijedan diplomat ni dužnosnik vladajućih te da je jednako zanemaruju i mediji?

Nijemci opet negoduju zbog Hipodroma: 'Ti ljudi Thompsonu su zli'

Pola milijuna ljudi na Hipodromu pokazalo je kakvu Hrvatsku želi! Mladi, ne povodite se za gubitnicima povijesti, kojekakvim jugonostalgičarima, i ne pitajte što vaša zemlja može učiniti za vas, nego što vi možete učiniti za svoju zemlju. Ljubite Hrvatsku i sve će biti dobro!

U svom izlaganju Bartulica je istaknuo da “bez snažnih obitelji, zaštite života i suočavanja s komunističkom prošlošću nema budućnosti Hrvatske”. Upozorio je na ozbiljnu demografsku krizu koja pogađa Hrvatsku i cijelu Europu.

Zagreb: Oproštajno okupljanje od Kristiana Josipa Periša na Trgu bana Josipa Jelačića

Velik broj građana okupio se na glavnom zagrebačkom trgu s bijelim jastucima kako bi odali počast Kristianu Josipu Perišu. Okupljenima se potresnim govorom obratila njegova sestra Mihaela, prisjetivši se bratove ljubavi, brige za obitelj i zajedničkih trenutaka koje više nikada neće doživjeti

Jutarnji list - MISTERIJ DRUGE GROBNICE NA OVČARI: NITKO NE ZNA GDJE JE  'Obavili smo više od 40 iskapanja i nismo je našli, iako smo sigurni da  postoji'

Već sama podudarnost datuma otvara pitanje koje bi trebalo ozbiljno zabrinuti svakoga tko razumije što Ovčara predstavlja u hrvatskoj povijesti. Još više zabrinjava činjenica da se organizatori očito nisu smatrali obveznima prilagoditi datum hrvatskim okolnostima, iako se radi o obljetnici jednog od najstrašnijih ratnih zločina počinjenih tijekom velikosrpske agresije.

Dan “antifašističke” borbe jest slavljenje zločinačke ideologije

Pin It

Antifašizam zapravo ne postoji, već se radi o terminu koji su izmislili komunisti kako bi sakrili pravu prirodu vlastite genocidalne ideologije. Između triju totalitarnih ideologija dvadesetog stoljeća – fašizma, nacizma i komunizma – komunizam je daleko najgori. Komunisti su pobili više ljudi od bilo koje druge političke ideologije, a sam komunizam je daleko opasniji od fašizma i nacizma zato što na površini djeluje kao nešto dobro, što bi moglo stvoriti bolje društvo. To je laž, no mnogi na nju i danas nasjedaju.

Antifašizam je ideologija koja je uvijek u potrazi za fašizmom – rješenje u potrazi za problemom. Kako bi se opravdalo postojanje antifašizma, fašizmom se proglašavaju inače sasvim normalne i zdrave društvene pojave. Tijekom Hladnog rata, komunisti su zapadne demokracije proglasili fašizmom – službeni naziv Berlinskog zida je bio Antifascihsticher Shutzwall, “Antifašistički Obrambeni Zid”. Time se odvraćalo pažnju sa brojnih sličnosti komunizma, nacizma i fašizma kao ljevičarskih ideologija. Program NSDAP-a (Nacionalsocijalističke Partije) je bio čista preslika komunističkog programa, samo sa dodanom mržnjom protiv Židova.

Ideologija i nazivlje “antifašizma” nije ništa drugo nego dimni zaslon kojim se komunisti koriste kako bi sakrili činjenice i vlastitu zločinačku ideologiju prikazali u ljepšem svjetlu. Njome se sugerira da je fašizam jedinstveno zlo u povijesti ljudske vrste kojemu nema ravna, te da je sve dozvoljeno kako bi se spriječio povratak fašizma. Istovremeno se komunistima omogućuje da kao izvor zla u fašizmu ukažu na one vidove ideologije gdje se fašizam razlikuje od čistokrvnog marksizma-komunizma, dok se prave uzroke – koji su fašizmu, nacizmu i komunizmu zajednički – prešućuje. Sam pojam antifašizma je upravo u tu svrhu stvorila Kominterna, dugo prije Drugog Svjetskog Rata.

Niti je moguće razdvojiti antifašizam od komunističkih zločina koji su uslijedili. Komunisti su retoriku i ideologiju borbe protiv fašizma iskoristili za obračun sa svim političkim neprijateljima. Logika je bila jednostavna. Fašizam je čisto zlo, i protiv njega su sva sredstva dozvoljena. Sve što nije komunizam je automatski fašizam. Dakle, u ime prevlasti komunizma su sva sredstva dozvoljena. Tu logiku i danas koriste komunisti i na Zapadu i na Istoku – progresivci, antifašisti, SJW-i i ostali neokomunisti u ime borbe protiv fašizma uvode diktaturu, verbalni delikt te organizirane progone političkih neistomišljenika.

No ostaje činjenica da je komunizam zlo ne manje od nacizma, te da je nacizmu bio suprotstavljen igrom slučaja. Staljin je planirao pustiti Hitlera i zapadne demokracije da se međusobno iscrpe, a onda napasti i pokoriti cijelu Europu. Plan je propao zato što je Hitler SSSR napao prije nego što je Staljin uspio taj plan ostvariti. No tu se ne radi o moralnoj suprotstavljenosti dvaju ideologija, već isključivo o rivalitetu za prevlast. To je lako dokazivo samim datumom “antifašističkog” ustanka – nacisti, fašisti i komunisti su godinama bili saveznici. Čak i kada su Nijemci osvojili Jugoslaviju 17. 4. 1941., Komunistička partija je pozivala na suradnju sa okupatorom. Ploču su promijenili tek kada je postalo očito da će Nijemci napasti Sovjetski Savez, “državu majku” komunizma. I uistinu, Hitler je 22. lipnja 1941. napao SSSR, i istog dana jugoslavenski komunisti kod Siska navodno osnivaju prvi partizanski odred i pokreću antifašistički, no također i protunarodni i protudemokratski, ustanak. No čak i to je izmišljotina: nikakvog partizanskog odreda i nikakvog ustanka nije bilo. Tek sredinom kolovoza je u Brezovici formirana slabo organizirana skupina od 20-ak ljudi koji su vršili sabotaže, da bi se u kolovozu pokušali pridružiti četnicima.

Hrvatska je pobjedu nad fašizmom odnijela 7. kolovoza 1995., uspješnim okončanjem Operacije Oluja.

Toni Šušnjar/priznajem.hr

Login Form