 |
HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! POČIVAO U MIRU BOŽJEM! (02.01.1945. – 29.11.2017.) |
Tko se treba sramiti zbog Mirele Čavajde!?
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 14 Svibanj 2022 17:58
Osobna ljudska tragedija smišljeno i perfidno je postala “opće dobro” svedeno na zalaganje za pravo na pobačaj i protivljenje pravu na priziv savjesti te tako dodatno razdijelila i udaljila ionako polarizirano društvo.
Danas čak i ispodprosječno informirana osoba u Hrvatskoj zna gotovo sve o teškoj životnoj situaciji trudnice Mirele Čavajde. Bol, strah, uznemirenost, tuga, zbunjenost, nepovjerenje, izgubljenost… sve se to u trenu utkalo u život trudnice koja je, poput velike većine žena na početku trudnoće, razmišljala isključivo o sretnom i ispunjenom majčinstvu.
Težinu neizvjesnosti ishoda trudnoće opterećene ozbiljnom malformacijom čeda dodatno je otežalo besramno političko i aktivističko parazitiranje na životnoj tragediji mlade žene i njene obitelji.
Glasne, isključive i agresivne društvene skupine, formalizirane u razne udruge koje tobože štite ljudska prava i interese žena, iskoristile su i ovu nesreću kako bi dodatno antagonizirale društvo, ne libeći se pri tome teško optuživati neistomišljenike i pozivati ih zbog „pogrešnih“ uvjerenja.
Oštrica njihovih kritika usmjerena je čak i prema struci koja je trebala u ovom sveopćem ludilu, zadržati mirnoću i razboritost objektivnog prosuđivanja težine i perspektive zdravstvenog stanja nerođenog djeteta.
Osobna ljudska tragedija smišljeno i perfidno je postala “opće dobro” svedeno na zalaganje za pravo na pobačaj i protivljenje pravu na priziv savjesti te tako dodatno razdijelila i udaljila ionako polarizirano društvo.
“Slučaj Čavajda” pokazao je svu institucionalnu slabost i ranjivost hrvatskog društva. Manjkavost i nejasnoća pravnog okvira koji se u praksi očituje nemogućnošću ostvarivanja zakonom zagarantiranih prava.
Popriličnu pogubljenost ministra zdravstva koji nebuloznim izjavama, sitnim lažima i otkrivanjem povjerljivih osobnih podataka trudnice poziva na izvaninstitucionalno rješavanje problema. Histeričnost takozvanog civilnog društva, koje iskorištava ljudske tragedije za ostvarenje svojih parcijalnih, političkih i aktivističkih ciljeva.
Nezainteresiranost strukovnih, stručnih i sindikalnih liječničkih organizacija i udruga: Hrvatskog liječničkog zbora, Komore, Sindikata, Perinatološkog društva, Društva ginekologa i porodničara, HUBOL-a, koje šutke, bez primjerene reakcije promatraju brutalno dehumaniziranje svojih članova uključenih u zdravstvenu skrb trudnice.
Ovakvo bezobzirno višestruko javno “silovanje” stvorilo je ozračje posve nezrelog i krajnje antagoniziranog društva nesposobnog za suočavanje s problemima suvremenog društva. Mnogi se trebaju sramiti svoje uloge u slučaju Mirele Čavajde!
Možda ponajviše baš oni koji su gospođu Čavajdu, po krinkom zaštite njenih prava, instrumentalizirali za ostvarenje vlastitih interesa te ju tako dodatno viktimizirali. Ne ponovilo se!
