HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Mile Kekin ili ima istančan osjećaj za autoironiju ili… ne znam. Da ne napišem nešto utuživo. Hrabri Mile prihvatio je premijerov izazov i točno u podne, dana 9. veljače 2026., u eter je pušten Miletov novi hit ”Hrvatska je raj na zemlji”. U nastavku prilažem svoju cringe verziju ove uspješnice. Odričem se tantijema. Ne morate mi ni doprinose platiti.

Ima i onih koji misle da će se neki oblik Jugoslavije vratiti ako se vrate zabrane pjesama. Ako se riješimo fašista zašto ne bismo počeli ispočetka, na izvoru. Prvo, taj osjećaj društvene korisnosti, delirični izljevi aktivizma i povezanosti među narodima i rasama, pa onda bratstvo među njima. Jedinstvo može i pričekati neko vrijeme

Prije nekoliko dana u Velikom Kaptolu održan je tradicionalni molitveni doručak Sisačke biskupije, glavni predavač bio je zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša, koji je govorio o ‘savjesti i općem dobru u vrijeme antropološke krize’, o zaštiti ljudskoga života od začeća do prirodne smrti, uz kritiku pobačaja i eutanazije.

Urednik Hrvatskog tjednika Ivica Marijačić nema dlake na jeziku. "Mržnja Tomaševića i ljevice prema Thompsonu proizlazi iz njihove mržnje prema Hrvatskoj, samo se to još ne usude reći". Srećom još ima ljudi koji se ne boje sasuti im to u lice. I bit će ih sve više i više.

Psihijatar Herman Vukušić: Podrška činu u kojem je troje ljudi ubijeno je  frapantna - tportal

Ugledni psihijatar Herman Vukušić na svojoj Facebook stranici uputio je javnu i vrlo oštru poruku bračnom paru Kekin. Poruka se odnosi na njihovo političko i javno djelovanje, a posebno na stavove o medicinskim intervencijama vezanim uz promjenu spola kod maloljetnika, kao i na, kako navodi autor, nejednak tretman pred zakonom i institucijama Republike Hrvatske.

U Hrvatskoj je riječ fašizam postala najjeftinija valuta političkog obračuna. Dovoljno je da netko izgovori rečenicu koja se ne uklapa u dominantni narativ — i etiketa je spremna. U zemlji koja je prošla kroz fašizam, nacizam, ustaški režim, partizanski pokret i komunističku Jugoslaviju, takva olakost nije samo neodgovorna. Ona je opasna.

Otkako je Nikola Vukobratović krajem 2024. postao novim predsjednikom Srpskog kulturnog društva (SKD) Prosvjeta, ta se tobože kulturna ustanova hrvatskih Srba sve češće pojavljuje u medijima u kontekstu velikosrpskih provokacija koje potom Milorad Pupovac relativizira i „okreće pilu naopako“ te napada „toksične domoljube“ i „ekstremnu desnicu“, odnosno (neo)fašiste i (neo)ustaše.

Charles de Meyer, predsjednik i suosnivač organizacije SOS Chrétiens d’Orient, u intervjuu za European Conservative istaknuo je kako položaj kršćana na Bliskom istoku gotovo potpuno nestaje s naslovnica medija, no to ne znači da se njihova situacija prestala pogoršavati. Nakon teritorijalnog poraza Islamske države, progon kršćana nije nestao, već je postao tiši, ali strukturalniji i u mnogim slučajevima trajniji.

Ukraine, EU seeks 50 billion aid deal. Belgium: "Even at 26"

Kako god bilo Ukrajina je za Europu (ali više ne za SAD) postala „sveta krava“. Ona koju Europa ne muze, ali ona koja zato itekako muze financijska sredstva iz članica EU-a odnosno NATO saveza. Trump je vrlo brzo po preuzimanju vlasti lukavo SAD izvukao iz te uloge, prebacujući čitav teret financiranja i naoružavanja Ukrajine na europski novac

Why the U.S. economy is a model for Europe's problems

U analizi objavljenoj u njemačkom tjedniku Der Spiegel iznosi se zabrinjavajuća procjena: ovisnost Europe o Sjedinjenim Američkim Državama dosegla je razinu koju se s pravom može nazvati gotovo potpunom. Ta se ovisnost ne odnosi samo na vojnu sigurnost, nego zahvaća gotovo sva ključna područja suvremenog društva, od obrane i obavještajnih kapaciteta, preko tehnologije i digitalne infrastrukture,

Tko se treba sramiti zbog Mirele Čavajde!?

Pin It

Rijeka je bijesna: Pogledajte brutalne poruke s prosvjeda podrške Mireli  Čavajdi

Osobna ljudska tragedija smišljeno i perfidno je postala “opće dobro” svedeno na zalaganje za pravo na pobačaj i protivljenje pravu na priziv savjesti te tako dodatno razdijelila i udaljila ionako polarizirano društvo.

Danas čak i ispodprosječno informirana osoba u Hrvatskoj zna gotovo sve o teškoj životnoj situaciji trudnice Mirele Čavajde. Bol, strah, uznemirenost, tuga, zbunjenost, nepovjerenje, izgubljenost… sve se to u trenu utkalo u život trudnice koja je, poput velike većine žena na početku trudnoće, razmišljala isključivo o sretnom i ispunjenom majčinstvu.

Težinu neizvjesnosti ishoda trudnoće opterećene ozbiljnom malformacijom čeda dodatno je otežalo besramno političko i aktivističko parazitiranje na životnoj tragediji mlade žene i njene obitelji.

Glasne, isključive i agresivne društvene skupine, formalizirane u razne udruge koje tobože štite ljudska prava i interese žena, iskoristile su i ovu nesreću kako bi dodatno antagonizirale društvo, ne libeći se pri tome teško optuživati neistomišljenike i pozivati ih zbog „pogrešnih“ uvjerenja.

Oštrica njihovih kritika usmjerena je čak i prema struci koja je trebala u ovom sveopćem ludilu, zadržati mirnoću i razboritost objektivnog prosuđivanja težine i perspektive zdravstvenog stanja nerođenog djeteta.

Osobna ljudska tragedija smišljeno i perfidno je postala “opće dobro” svedeno na zalaganje za pravo na pobačaj i protivljenje pravu na priziv savjesti te tako dodatno razdijelila i udaljila ionako polarizirano društvo.

“Slučaj Čavajda” pokazao je svu institucionalnu slabost i ranjivost hrvatskog društva. Manjkavost i nejasnoća pravnog okvira koji se u praksi očituje nemogućnošću ostvarivanja zakonom zagarantiranih prava.

Popriličnu pogubljenost ministra zdravstva koji nebuloznim izjavama, sitnim lažima i otkrivanjem povjerljivih osobnih podataka trudnice poziva na izvaninstitucionalno rješavanje problema. Histeričnost takozvanog civilnog društva, koje iskorištava ljudske tragedije za ostvarenje svojih parcijalnih, političkih i aktivističkih ciljeva.

Nezainteresiranost strukovnih, stručnih i sindikalnih liječničkih organizacija i udruga: Hrvatskog liječničkog zbora, Komore, Sindikata, Perinatološkog društva, Društva ginekologa i porodničara, HUBOL-a, koje šutke, bez primjerene reakcije promatraju brutalno dehumaniziranje svojih članova uključenih u zdravstvenu skrb trudnice.

Ovakvo bezobzirno višestruko javno “silovanje” stvorilo je ozračje posve nezrelog i krajnje antagoniziranog društva nesposobnog za suočavanje s problemima suvremenog društva. Mnogi se trebaju sramiti svoje uloge u slučaju Mirele Čavajde!

Možda ponajviše baš oni koji su gospođu Čavajdu, po krinkom zaštite njenih prava, instrumentalizirali za ostvarenje vlastitih interesa te ju tako dodatno viktimizirali. Ne ponovilo se!

Dr. Trpimir Goluža/maxportal

Login Form