HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Kraj potrage: Potvrđeni posmrtni ostaci heroja Jean-Michela Nicoliera i još  trojice hrvatskih branitelja | Glas sjevera - Radio 105

Ostatak teksta netočno navodi da ne želim ni zastave navijačkih skupina, Tigrova, HOS-a, Pauka, Gromova itd. Naprotiv, razumijem i podržavam da ljudi pokažu odakle su sve stigli i kuda pripadaju, a posebno kad se radi o HOS-u kojeg je Jean Michel bio dio i gdje je stekao toliko dobre prijatelje da je nakon rata želio ostati živjeti u Hrvatskoj.

Jedan od glavnih izvora znanja opće populacije je Wikipedija pa evo što se tamo piše o broju žrtava u logoru Jasenovac. Inačice Wikipedijinih tekstova iz sredine listopada 2025. godine na engleskom, njemačkom, francuskom i talijanskom uglavnom se drže brojeva od osamdeset do sto tisuća, ali većina uz to daje i mogućnost da bi se moglo raditi i o puno većem broju odnosno o stotinama tisuća žrtava

Prema izvješću EK stopa nezaposlenosti među migrantima značajno je viša od prosjeka EU. Više od sedam milijuna migranata ostaje izvan tržišta rada Europske unije, unatoč inzistiranju liberalne političke klase da će milijuni migranata pristiglih tijekom posljednjih desetljeća koristiti Europi.

Nedavno je u Hrvatskom saboru održan okrugli stol na temu jasenovačkih žrtava. Glavna tema je, naravno, bio broj žrtava. Broj s kojim se politički manipulira još iz doba bivše Juge. Velikosrpska propaganda se još u to doba uspješno koristila Jasenovcem kako bi prokazali svima genocidni karakter Hrvata i ustaškog režima.

istanbulsku

Hrvatska na žalost, još uvijek interese Bruxellesa stavlja ispred nacionalnih interesa. Pod vodstvom Andreja Plenkovića, Hrvatska je prije sedam godina ratificirala Istanbulsku konvenciju, čime je u društvo na mala vrata uvedena rodna ideologija. 

Dok Plenković, Milanović, Pupovac i bijesni neojugoslavenski medijski propagandisti ne odgovore na jedno jedino pitanje, gdje su kosturi 83 tisuće navodnih jasenovačkih žrtava, treba ih smatrati korisnim idiotima velikosrpske poltiike! 

Jean-Claude Juncker nikada nije skrivao što misli o demografskim izazovima Europe. Kao predsjednik Europske komisije otvoreno je izjavio da će „Europa morati uvoziti radnu snagu iz Afrike“ ako želi održati svoj gospodarski i socijalni model. Umjesto da razvije politiku rađanja i demografske obnove, Bruxelles je još tada izabrao jednostavniji, ali pogubniji put – zamjenu stanovništva.

Body of Jean-Michel Nicolier, defender and volunteer, found

Bilo je začudno jutro srijede 29. listopada 2025. Upravo uz recitaciju pjesme „Majka traži svoga sina“, svetonedeljske pjesnikinje Maje Vidaković, posvećene Jean-Michelu Nicolieru, stigla je vijest o pronalasku, odnosno identifikaciji njegova tijela nakon 34 godine potrage, vijest o mirnijem snu u vječnosti Francuza, dragovoljca HOS-a one najtužnije hrvatske zime 1991. godine.

Jasenovac

Da, mi umanjujemo broj žrtava u Jasenovcu. Točno to radimo. Umanjujemo ono što su oni uvećali. A koliko su uvećali pokazao sam prošle godine u dokumentu iz 1946. kojeg sad opet ovdje dijelim na uvid svima. Piše Miki Bratanić na svom Facebook profilu. Uvećali su broj žrtava za 2500 puta. Eto, toliko su lagali. 2500 puta.

U Europskoj uniji klimatska agenda pretvorila se iz politike u neku vrstu religije, nešto što se gleda kao dogmu, što se ne smije preispitati i to košta. Europska unija danas, nažalost, gubi utakmicu u odnosu na druge sile, od Kine do Amerike pod Trumpom.

Tko se treba sramiti zbog Mirele Čavajde!?

Pin It

Rijeka je bijesna: Pogledajte brutalne poruke s prosvjeda podrške Mireli  Čavajdi

Osobna ljudska tragedija smišljeno i perfidno je postala “opće dobro” svedeno na zalaganje za pravo na pobačaj i protivljenje pravu na priziv savjesti te tako dodatno razdijelila i udaljila ionako polarizirano društvo.

Danas čak i ispodprosječno informirana osoba u Hrvatskoj zna gotovo sve o teškoj životnoj situaciji trudnice Mirele Čavajde. Bol, strah, uznemirenost, tuga, zbunjenost, nepovjerenje, izgubljenost… sve se to u trenu utkalo u život trudnice koja je, poput velike većine žena na početku trudnoće, razmišljala isključivo o sretnom i ispunjenom majčinstvu.

Težinu neizvjesnosti ishoda trudnoće opterećene ozbiljnom malformacijom čeda dodatno je otežalo besramno političko i aktivističko parazitiranje na životnoj tragediji mlade žene i njene obitelji.

Glasne, isključive i agresivne društvene skupine, formalizirane u razne udruge koje tobože štite ljudska prava i interese žena, iskoristile su i ovu nesreću kako bi dodatno antagonizirale društvo, ne libeći se pri tome teško optuživati neistomišljenike i pozivati ih zbog „pogrešnih“ uvjerenja.

Oštrica njihovih kritika usmjerena je čak i prema struci koja je trebala u ovom sveopćem ludilu, zadržati mirnoću i razboritost objektivnog prosuđivanja težine i perspektive zdravstvenog stanja nerođenog djeteta.

Osobna ljudska tragedija smišljeno i perfidno je postala “opće dobro” svedeno na zalaganje za pravo na pobačaj i protivljenje pravu na priziv savjesti te tako dodatno razdijelila i udaljila ionako polarizirano društvo.

“Slučaj Čavajda” pokazao je svu institucionalnu slabost i ranjivost hrvatskog društva. Manjkavost i nejasnoća pravnog okvira koji se u praksi očituje nemogućnošću ostvarivanja zakonom zagarantiranih prava.

Popriličnu pogubljenost ministra zdravstva koji nebuloznim izjavama, sitnim lažima i otkrivanjem povjerljivih osobnih podataka trudnice poziva na izvaninstitucionalno rješavanje problema. Histeričnost takozvanog civilnog društva, koje iskorištava ljudske tragedije za ostvarenje svojih parcijalnih, političkih i aktivističkih ciljeva.

Nezainteresiranost strukovnih, stručnih i sindikalnih liječničkih organizacija i udruga: Hrvatskog liječničkog zbora, Komore, Sindikata, Perinatološkog društva, Društva ginekologa i porodničara, HUBOL-a, koje šutke, bez primjerene reakcije promatraju brutalno dehumaniziranje svojih članova uključenih u zdravstvenu skrb trudnice.

Ovakvo bezobzirno višestruko javno “silovanje” stvorilo je ozračje posve nezrelog i krajnje antagoniziranog društva nesposobnog za suočavanje s problemima suvremenog društva. Mnogi se trebaju sramiti svoje uloge u slučaju Mirele Čavajde!

Možda ponajviše baš oni koji su gospođu Čavajdu, po krinkom zaštite njenih prava, instrumentalizirali za ostvarenje vlastitih interesa te ju tako dodatno viktimizirali. Ne ponovilo se!

Dr. Trpimir Goluža/maxportal

Login Form