HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Zaslužna je za uništavanje Europe

Von der Leyen odlikovala Angelu Merkel: Sjetimo se za što je zapravo zaslužna!

Bivša njemačka kancelarka Angela Merkel u utorak je u Europskom parlamentu u Strasbourgu primila Europski orden za zasluge (European Order of Merit), novo priznanje koje je Europska unija ustanovila povodom 75. obljetnice Schumanove deklaracije.

Kulturna autonomija Srba? Vida TV promovira ‘queer’ film i [...]

Upravo ovaj primjer zorno prikazuje kako Pupovčevi mediji, Vida TV i Novosti, zlorabe financijska sredstva iz državnog proračuna koja bi trebali koristiti za teme kulturne autonomije Srba u Hrvatskoj, a ne promociju ekstremno lijevih političkih ideja i svjetonazora, što je izričito zabranjeno u javnim pozivima institucija koje Vidi TV i Novostima dodijeljuju oko 2,5 milijuna eura godišnje.

Ostojiću, tko je kriv što je Srbin u Vojniću 2013. ubio [...]

Lešinar Ranko Ostojić na današnji dan beskrupulozno lešinari na Luki Milovcu, nesretnom dječaku zbog kojega čitava Hrvatska plače. Ranko Ostojić je objavio: “Vi koji ste zaokružili HDZ na izborima ste repetirali oružje u subotu.”

Pravobraniteljica protiv Thompsona: Evo što o njemu i ZDS-u [...]

Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter svake godine objavljuje izvješće o stanju ljudskih prava i jednakosti u Hrvatskoj. S obzirom na njezine lijeve ideološke sklonosti, pravobraniteljica redovito iznosi političke narative na teme fašizma, ustaštva, diskriminacije etničkih manjina i tzv. „LGBTIQ“ osoba, a posebice skrbi za dobrobit i financiranje srpskih Novosti, medija Srpskog narodnog vijeća.

Čovjek koji je umalo spasio Jugoslaviju

Članci toga, nazovimo ga tako, jugozazivajućeg tipa pojavljuju se gotovo redovito u Večernjem listu, a nerijetko je riječ o inačici istog članka neznatno promijenjenoj. Tako stoje stvari i s člankom o kojem će ovdje biti riječi.

Zvao se Luka. Čije je dijete sljedeće?

Jutarnji list - Umjesto da idući petak u njemu pleše, Luka će u novom odijelu za maturalnu večer biti pokopan

Proplakala sam jučer pola dana za jednim dječakom koji se zvao Luka. Nisam ga poznavala, ali to nije ni bitno. Luka je bio nečiji sin. Nečiji brat. Nečiji unuk. Nečiji prijatelj i kolega. Devetnaestogodišnjak. Dijete. Na pragu novog životnog koraka koji će njegovi prijatelji i vršnjaci tek doživjeti, drniški ubojica Kristijan Aleksić oduzeo mu je tu priliku.

Nema predaje, nikada više

Bleiburška tragedija – Wikipedija

Svibanj je mjesec između siječnja i travnja, barem se ove godine čini da je tako. Orkanski udari u prošlom tjednu, pada drveće, pada snijeg, pada kiša, pada tuča,  pada sve osim inflacije i mojega dvadeset godina starog automobila, koji nije pao na tehničkom pregledu, svaka mu čast.

Dabro: Milorade, što bi bilo da je Tito zapovijedao Olujom?

Slobodna Dalmacija - Josip Dabro: Odlazim iz Sabora ako se zabrani antifašistički uzvik 'Smrt fašizmu, sloboda narodu'

Sjeti se baš na toj svojoj Gori s koje kukaš na dan kad obilježavamo pijetet žrtvama Titova pokolja, što je Tito radio i uradio hrvatskom narodu i pomisli što bi takvima kao ti i ta rulja oko tebe, uradio da je zapovijedao HV-om u Oluji. Ne bi bilo traktora i prikolica.

Vukušić: Tko je u pravu u vezi rodne ideologije – [...]

Psihijatar Herman Vukušić: Cijela "brigada" branitelja je počinila samoubojstvo. Oni su jedna od najugroženijih skupina u Hrvatskoj - Teleskop

Psihijatar Herman Vukušić na svom je Facebook profilu podsjetio na tvrdnju “fact-checkera” Faktografa da rodna ideologija “ne postoji”, u kontekstu članka s britanskog Telegrapha o zaposlenici BBC-a koja tvrdi kako su je na radnom mjestu maltretirali rodni ideolozi zaposleni od strane ovog medijskog giganta.

Zdravko Gavran: Nije li Vijeće za hrvatski jezik samo [...]

Zašto Plenkovićeva vlada angažira znanstveni institut za paravladine i upravne poslove, i zašto taj dopušta biti angažiran za takve (ne)znanstvene svrhe, a što nije u skladu s njegovim statutom? Na to pitanje ostanimo dužni odgovoriti čitateljima.

Ruska agresija na Ukrajinu svijet je vratila u razdoblje ravnoteže straha velesila

Detalji
Objavljeno: Srijeda, 02 Studeni 2022 09:52
fShare
Pin It

Sjeverna Koreja: Nuklearni rat može izbiti svakog trena | Tuzlanski.ba

Devet država na svijetu raspolaže nuklearnim oružjem: SAD, Rusija, Kina, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo kao priznate nuklearne sile, a uz njih tu su još Indija, Pakistan, Izrael (koji nikada nije potvrdio posjedovanje arsenala) i Sjeverna Koreja. U određenom trenutku i Južnoafrička Republika razvila je nuklearno oružje, ali ga je kasnije uništila.

Smatra se da je i Iran vrlo blizu mogućnosti razvijanja ove vrste oružja.

Postoje i određeni međunarodni sporazumi o kontroli nuklearnog arsenala (doduše onaj o raketama kratkog i srednjeg dometa napušten je pred koju godinu), prije svega onoga strateške naravi. Opasnost proliferacije oružja za masovno uništenje ističe se kao jedan od ključnih ciljeva međunarodne sigurnosti. Pritom se kao posebno opasan scenarij nameće mogućnost da nedržavni akteri (recimo terorističke skupine) dođu u posjed nuklearnog oružja.

Hladni rat

Od početka rata u Ukrajini ponovno se stvara psihoza mogućega nuklearnog rata. Dijelom to je vezano uz postupke političara. Primjerice, nakon početka agresija na Ukrajinu Vladimir Putin naredio je stavljanje nuklearnih snaga na visok stupanj pripravnosti. Ili recentni primjer: "Washington će upotrijebiti cijeli niz američkih obrambenih kapaciteta za obranu naših saveznika, uključujući nuklearne, konvencionalne i raketne obrambene sposobnosti", rekla je zamjenica američkog državnog tajnika na sastanku s južnokorejskim i japanskim dužnosnicima prošloga tjedna. Političari, dakle, nedvojbeno sve ležernije šire nuklearnu retoriku, no sve je dijelom vezano i uz medije koji na širenju katastrofičarskih "click-bait" naslova i priča prikupljaju klikove. 

U vremenu hladnog rata, tijekom kubanske raketne krize (koja se odvijala pred pedeset godina) svijet se u jednome trenutku našao na rubu mogućega nuklearnog rata. Kriza je ipak završena sporazumom. Prevladao je razum. Kasnije se sve više širila svijest o tome kako je nuklearno oružje prije svega sredstvo odvraćanja pa može se reći i obrambena vrsta oružja. Nuklearni potencijali SAD-a i Rusije u vremenu hladnoga rata na neki su način, zbog "ravnoteže strah"“, predstavljali ograničavajući i racionalizirajući faktor za potencijalni vojni sukob dviju supersila.

Činjenica da bi između nuklearnih sila moglo doći do nuklearnog rata sprječavala ih je da uđu i u konvencionalni rat. Mogućnost uzajamnoga uništenja (u nuklearnom ratu nema pobjednika) učinila je ideju nuklearnoga rata nezamislivom, nakon čega su uslijedili pregovori oko kontrole nuklearnoga naoružanja i njegovoga ograničenja. Na žalost, ratovi su se često vodili preko drugih država (tzv. posrednički (proxy) ratovi).

I danas, u vremenu novoga hladnog rata, vrijedi staro pravilo hladnog rata: "Tko krene s napadom prvi, gine kao drugi". Rat strateškim nuklearnim oružjem zapravo nije moguć. Ili, da budemo precizniji, bio bi vrlo kratak jer bi značio uništenje svijeta kakvog poznajemo. Međutim, spekulira se oko upotrebe taktičke nuklearne bombe ograničene snage i dosega. 

Nuklearni scenariji danas

Koliko god da se u potencijalnom nuklearnom "armagedonu" scenarij upotrebe taktičke nuklearne bombe čini vjerojatnijim, treba jasno reći da se posljedice upotrebe ove vrste bombe teško mogu predvidjeti. Za početak, pitanje je bi li radari prilikom aktivacije takve bombe prepoznali da je riječ o taktičkoj, a ne o nuklearnoj bombi. Nadalje, tko kaže da posljedice radijacije ne bi zahvatile i zemlju koja je bombu upotrijebila?  Posljedice černobilske katastrofe bile su strašne, a što bi tek bilo kad bi se aktivirala nuklearna bomba koja ima za cilj širenje radijacije? Osim toga, upotreba taktičke nuklearne bombe probila bi još jednu sigurnosnu barijeru nakon koje bi i ovako fragilni međunarodnih poredak bio do kraja porušen. Tada bi sve bilo moguće i našli bi se na pragu novoga velikog rata. 

Vojna doktrina Ruske Federacije predviđa moguću upotrebe nuklearnog oružja u slučaju da bude doveden u pitanje ruski teritorijalni integritet te da, posljedično tome, Kremlj bude doveden u stanje poniženja. No i ruski vojni krugovi svjesni su kakav bi odgovor izazvalo korištenje taktičke nuklearne bombe. Osim toga, postoji konvencionalno oružje za masovno uništenje kao što je kemijsko i biološko oružje, ali i prljave bombe. Nema nikakve dvojbe da bi se ovo oružje sigurno uporabilo prije nuklearnog. Iako se ne radi o nuklearnom oružju, njegovi efekti su zastrašujući. Osim toga, prije nuklearnog scenarija postoji i mogućnost onoga što Rusija sada radi: masovni raketni napadi na Ukrajinu s ciljem uništavanja ključne infrastrukture. Na žalost, mogućnosti razaranja i destrukcije su brojni. Naravno, i ukrajinska vojska postaje sve bolje tehnički opremljena (zapadna pomoć) tako da će se i ruske snage itekako u budućnosti morati bojati ukrajinskog odgovora. Već se sada provode uspješne kontraofenzive, a ako se dobiju raketni sustavi većeg dometa odnos snaga će se dodatno mijenjati.

Živimo u opasnim vremenima, u vremenu povratka realizma u međunarodne odnose. Diplomacija sve manje igra ikakvu ulogu u odnosima strateških rivala, a prevladava argument sile. Vraćamo se na međunarodne obrasce koji su vrijedili do 1945. godine. Ipak, nadamo se da će kod čelnika država ostati toliko zdravog razuma i racionalnosti da se ne prijeđe granica nakon koje će teško biti povratka.  

Davor Dijanović/direktno.hr

Login Form