HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Ponašanje radikalne ljevice koja trenutačno vlada Gradom Zagrebom dobrim je dijelom kopija sličnih ponašanja u drugim zapadnim zemljama. Sa zadatkom globalizacije svih i svagdje koriste se svakom prilikom za širenje radikalnih ideologija, brisanje nacionalnih država i kriminalizaciju neistomišljenika.

Hand Writing Idiot With Marker, Concept Background Stock Photo, Picture and  Royalty Free Image. Image 135679248.

U ovom tekstu autor problematizira trenutak u kojem dio suvreme-nog novinarstva prestaje biti korektiv vlasti i prostor informiranog pluralizma, a klizi u otvoreni politički aktivizam, gdje emocije, ideološka isključivost i osobni obračuni nadjačavaju provjerljive činjenice i profesionalne standarde;

Saborski zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac progovorio je u Saboru o izjavama gradonačelnika Banja Luke Draška Stanivukovića u Gračacu. Umjesto na velikosrpsku ideju, okomio se na one koji su na nju upozorili nazvavši ih “toksičnim domoljubima“.

Novinar izvukao Tomaševićevu staru izjavu o Thompsonu: 'Sam sebi skače u usta'

Novinar Z1 televizije Tomislav Radnić objavio je izjavu zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića iz listopada prošle godine koja je u suprotnosti s onim što ovih dana govori o Marku Perkoviću Thompsonu.

Tomaševiću je žao što Thompson nije pjevao 'Bojnu Čavoglave'?!

OČAJNA FACA DRUGA TTejca I PATNJA LIJEVIH NARIKAČA: Marko dragi, mogao si ispuniti želju možemosa, a ne da sada kmeče - zato što na dočeku nisu čuli 'ZDS' i stari domovinski hit!

Savjet IDS-DDI na sjednici održanoj 2. veljače 2026. donosi slijedeće  STAVOVE

Ne čude me ovakvi prepotentni politički ispadi IDS-a. I do sada ih je bilo.  IDS po svojoj vladavini Istrom nikome ne može biti uzor, a kamo li da bilo kome dijeli moralno-političke lekcije. 

Možda zvuči grubo, ali vrijedi zamisliti kako bi izgledalo Tomaševićevo političko djelovanje u komunističkom režimu u kojem je postojao verbalni delikt i u kojem su se zabranjivale pjesme i umjetnost. Od kipa bana Jelačića do pjesme Vila Velebita. U Zagrebu od kulture ne bi ostalo gotovo ništa, ali bi zato cvjetao biznis s udrugama u koje Tomašević ulaže milijune eura javnog, odnosno našeg novca.

Posebnu gorčinu cijelom slučaju daje činjenica da su pritisci za zabranu pjesme nesumnjivo došli iz Hrvatske. Riječ je o ljudima kojima svako međunarodno športsko natjecanje služi kao platforma za denuncijaciju vlastite države. To su pojedinci i krugovi koji u Hrvatskoj žive, rade i od nje pristojno žive, ali je sustavno nastoje prikazati kao problematičnu, zaostalu i opasnu polufašističku zemlju

Tomašević je gradonačelnik svih Zagrepčana, a Zoran Milanović je predsjednik svih Hrvata. Tak bi nekak to trebalo ići. Ali nije tak. Jedan prezire sve osim svojih birača, pozivajući se na nekakvu skupštinsku, zagrebačku krpicu koja je valjda jača od Ustava, zakona, istine, morala i etike zajedno, drugi…?

Pupovac je danas spomenuo Gračac i gradonačelnika Banja Luke, no ni u jednom trenutku nije osjetio da bi se trebao ispričati i ograditi od takvih govora. Dolazim u dilemu i počinjem razmišljati da se SDSS-u, jer oni su organizatori ovog u Gračacu, ali i Medakovićeve izložbe i promocije knjige 'Srpkinja' u Vukovaru i to u dane sjećanja na žrtve Vukovara, jednostavno zabrani daljnji rad", kazao je Mišić. 

Ruska agresija na Ukrajinu svijet je vratila u razdoblje ravnoteže straha velesila

Pin It

Sjeverna Koreja: Nuklearni rat može izbiti svakog trena | Tuzlanski.ba

Devet država na svijetu raspolaže nuklearnim oružjem: SAD, Rusija, Kina, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo kao priznate nuklearne sile, a uz njih tu su još Indija, Pakistan, Izrael (koji nikada nije potvrdio posjedovanje arsenala) i Sjeverna Koreja. U određenom trenutku i Južnoafrička Republika razvila je nuklearno oružje, ali ga je kasnije uništila.

Smatra se da je i Iran vrlo blizu mogućnosti razvijanja ove vrste oružja.

Postoje i određeni međunarodni sporazumi o kontroli nuklearnog arsenala (doduše onaj o raketama kratkog i srednjeg dometa napušten je pred koju godinu), prije svega onoga strateške naravi. Opasnost proliferacije oružja za masovno uništenje ističe se kao jedan od ključnih ciljeva međunarodne sigurnosti. Pritom se kao posebno opasan scenarij nameće mogućnost da nedržavni akteri (recimo terorističke skupine) dođu u posjed nuklearnog oružja.

Hladni rat

Od početka rata u Ukrajini ponovno se stvara psihoza mogućega nuklearnog rata. Dijelom to je vezano uz postupke političara. Primjerice, nakon početka agresija na Ukrajinu Vladimir Putin naredio je stavljanje nuklearnih snaga na visok stupanj pripravnosti. Ili recentni primjer: "Washington će upotrijebiti cijeli niz američkih obrambenih kapaciteta za obranu naših saveznika, uključujući nuklearne, konvencionalne i raketne obrambene sposobnosti", rekla je zamjenica američkog državnog tajnika na sastanku s južnokorejskim i japanskim dužnosnicima prošloga tjedna. Političari, dakle, nedvojbeno sve ležernije šire nuklearnu retoriku, no sve je dijelom vezano i uz medije koji na širenju katastrofičarskih "click-bait" naslova i priča prikupljaju klikove. 

U vremenu hladnog rata, tijekom kubanske raketne krize (koja se odvijala pred pedeset godina) svijet se u jednome trenutku našao na rubu mogućega nuklearnog rata. Kriza je ipak završena sporazumom. Prevladao je razum. Kasnije se sve više širila svijest o tome kako je nuklearno oružje prije svega sredstvo odvraćanja pa može se reći i obrambena vrsta oružja. Nuklearni potencijali SAD-a i Rusije u vremenu hladnoga rata na neki su način, zbog "ravnoteže strah"“, predstavljali ograničavajući i racionalizirajući faktor za potencijalni vojni sukob dviju supersila.

Činjenica da bi između nuklearnih sila moglo doći do nuklearnog rata sprječavala ih je da uđu i u konvencionalni rat. Mogućnost uzajamnoga uništenja (u nuklearnom ratu nema pobjednika) učinila je ideju nuklearnoga rata nezamislivom, nakon čega su uslijedili pregovori oko kontrole nuklearnoga naoružanja i njegovoga ograničenja. Na žalost, ratovi su se često vodili preko drugih država (tzv. posrednički (proxy) ratovi).

I danas, u vremenu novoga hladnog rata, vrijedi staro pravilo hladnog rata: "Tko krene s napadom prvi, gine kao drugi". Rat strateškim nuklearnim oružjem zapravo nije moguć. Ili, da budemo precizniji, bio bi vrlo kratak jer bi značio uništenje svijeta kakvog poznajemo. Međutim, spekulira se oko upotrebe taktičke nuklearne bombe ograničene snage i dosega. 

Nuklearni scenariji danas

Koliko god da se u potencijalnom nuklearnom "armagedonu" scenarij upotrebe taktičke nuklearne bombe čini vjerojatnijim, treba jasno reći da se posljedice upotrebe ove vrste bombe teško mogu predvidjeti. Za početak, pitanje je bi li radari prilikom aktivacije takve bombe prepoznali da je riječ o taktičkoj, a ne o nuklearnoj bombi. Nadalje, tko kaže da posljedice radijacije ne bi zahvatile i zemlju koja je bombu upotrijebila?  Posljedice černobilske katastrofe bile su strašne, a što bi tek bilo kad bi se aktivirala nuklearna bomba koja ima za cilj širenje radijacije? Osim toga, upotreba taktičke nuklearne bombe probila bi još jednu sigurnosnu barijeru nakon koje bi i ovako fragilni međunarodnih poredak bio do kraja porušen. Tada bi sve bilo moguće i našli bi se na pragu novoga velikog rata. 

Vojna doktrina Ruske Federacije predviđa moguću upotrebe nuklearnog oružja u slučaju da bude doveden u pitanje ruski teritorijalni integritet te da, posljedično tome, Kremlj bude doveden u stanje poniženja. No i ruski vojni krugovi svjesni su kakav bi odgovor izazvalo korištenje taktičke nuklearne bombe. Osim toga, postoji konvencionalno oružje za masovno uništenje kao što je kemijsko i biološko oružje, ali i prljave bombe. Nema nikakve dvojbe da bi se ovo oružje sigurno uporabilo prije nuklearnog. Iako se ne radi o nuklearnom oružju, njegovi efekti su zastrašujući. Osim toga, prije nuklearnog scenarija postoji i mogućnost onoga što Rusija sada radi: masovni raketni napadi na Ukrajinu s ciljem uništavanja ključne infrastrukture. Na žalost, mogućnosti razaranja i destrukcije su brojni. Naravno, i ukrajinska vojska postaje sve bolje tehnički opremljena (zapadna pomoć) tako da će se i ruske snage itekako u budućnosti morati bojati ukrajinskog odgovora. Već se sada provode uspješne kontraofenzive, a ako se dobiju raketni sustavi većeg dometa odnos snaga će se dodatno mijenjati.

Živimo u opasnim vremenima, u vremenu povratka realizma u međunarodne odnose. Diplomacija sve manje igra ikakvu ulogu u odnosima strateških rivala, a prevladava argument sile. Vraćamo se na međunarodne obrasce koji su vrijedili do 1945. godine. Ipak, nadamo se da će kod čelnika država ostati toliko zdravog razuma i racionalnosti da se ne prijeđe granica nakon koje će teško biti povratka.  

Davor Dijanović/direktno.hr

Login Form