HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Kada se ukupan iznos državne potpore podijeli s brojem prodanih karata, dolazi se do apsurdnog podatka da hrvatski porezni obveznici po svakom gledatelju u kinu subvencioniraju iznose od 100, 200, pa i više od 500 eura. Dok komercijalni naslovi moraju opravdati svaki uloženi cent na tržištu, za povlašteni krug autora i producenata tržište i odaziv publike uopće ne postoje kao kriterij uspjeha.

Vijest da Francusku već tjedan dana potresaju prosvjedi učenika, koji su poprimili nasilni karakter sveopće pobune protiv vlasti, nije više ni vijest za naslovnice. Ako probate “izguglati” nešto o tome, zadnje su vijesti uglavnom stare dva dana, tako da ćete steći dojam kako se stvar okončala nakon što je francuska vlada ponudila ustupke, premda su se u stvarnosti prosvjedi nastavili jednakim intenzitetom.

Aleksandar Vučić u okupiranoj Glini 1995

Zamisao o proširenoj, 'Velikoj' Srbiji nije se, zapravo, mijenjala od vremena Vuka (Stefanovića) do vremena Vučića, Aleksandra. Razlikovale su se samo zamišljane metode njezina ostvarenja. Prisjetimo se govora donedavnoga srpskog predsjednika, pred okupljenim Srbima usred Hrvatske, u Glini, sredinom ožujka 1995.

Damir Vanđelić o svom izbornom rezultatu i novoj Vladi: Nekima je ovo  smiješno, a meni - opasno - Forbes Hrvatska

Zagužvalo se posljednjih tjedana na političkoj sceni kao da parlamentarni izbori nisu tek za godinu i pol. Svi nešto osnivaju, ujedinjuju, spajaju i sve to uz nezaobilaznu medijsku ofenzivu kao logičan PR instrument svojih političkih poteza.

To je taj tihi građanski rat koji plamti u svim mogućim segmentima hrvatskog društva, koji niti se prokazuje, niti razobličava, otvarajući put beskonačnim manipulacijama u prvom redu mladog hrvatskog naraštaja

Nekoliko stotina ljudi iz cijele Hrvatske okupilo se danas u podne na zagrebačkom Zrinjevcu kako bi Vladi Republike Hrvatske poručili: „Dosta je!” Organizatori prosvjeda, Udruga Glas poduzetnika (UGP) i udruga SMOi – Spasimo male obiteljske iznajmljivače, traže smanjenje poreza i drugih davanja, ukidanje odluka o sidrenim cijenama, manje administrativnih obveza te odgovornije trošenje javnog novca.

Hrvatska jest samostalna država i ima pravo jasno reći da je umorna od političara koji pod krinkom otpora cenzuri guraju narativ o zajedničkom prostoru. Umjesto predavanja o stihovima iz 1988. godine, budite iskreni barem prema sebi. Pjesmu niste pustili slučajno, a ljudi su poruku savršeno dobro razumjeli.

Susjedi otvaraju dosjee iz doba komunizma: Objavit će imena tisuća doušnika

Mađarska će uskoro na internetu objaviti desetke tisuća dosjea komunističke tajne policije što se od pada komunizma nije usudila nijedna vlada. Sada će svaki građanin moći će pretraživati popise doušnika i suradnika bivših sigurnosnih službi.

Cijene nekretnina u Hrvatskoj rastu radi ovih 4 razloga

Cijene nekretnina u Hrvatskoj nastavile su snažno rasti i tijekom 2026. godine. Prema podatcima Državnoga zavoda za statistiku, u drugom tromjesečju cijene stambenih objekata bile su 12,7 posto više nego godinu prije. U Zagrebu je godišnji rast iznosio 15,7 posto, na Jadranu 9 posto, a u ostalim dijelovima Hrvatske 15,8 posto. Istodobno je broj prodanih stambenih objekata pao za 33,3 posto.

Zakuhali buru pa utihnuli: Na optužbe iz HDZ-a da je njihovu akciju  organizirao Milanović jedino je Ćesić Rojs bio brutalan, poprilično |  tportal

Narod generale najviše pamti po neshvatljivim potezima. Ti su potezi duboko podijelili i razočarali branitelje. Najbolji primjer je pismo iz 2022. Tada su istaknuti umirovljeni generali zatražili pomilovanje bivših šefova jugoslavenske tajne policije. Među potpisnicima su bili Ante Gotovina, Ivan Čermak, Ljubo Ćesić Rojs, Pavao Miljavac i Davor Domazet Lošo. Tražili su milost za Josipa Perkovića i Zdravka Mustača.

Ruska agresija na Ukrajinu svijet je vratila u razdoblje ravnoteže straha velesila

Pin It

Sjeverna Koreja: Nuklearni rat može izbiti svakog trena | Tuzlanski.ba

Devet država na svijetu raspolaže nuklearnim oružjem: SAD, Rusija, Kina, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo kao priznate nuklearne sile, a uz njih tu su još Indija, Pakistan, Izrael (koji nikada nije potvrdio posjedovanje arsenala) i Sjeverna Koreja. U određenom trenutku i Južnoafrička Republika razvila je nuklearno oružje, ali ga je kasnije uništila.

Smatra se da je i Iran vrlo blizu mogućnosti razvijanja ove vrste oružja.

Postoje i određeni međunarodni sporazumi o kontroli nuklearnog arsenala (doduše onaj o raketama kratkog i srednjeg dometa napušten je pred koju godinu), prije svega onoga strateške naravi. Opasnost proliferacije oružja za masovno uništenje ističe se kao jedan od ključnih ciljeva međunarodne sigurnosti. Pritom se kao posebno opasan scenarij nameće mogućnost da nedržavni akteri (recimo terorističke skupine) dođu u posjed nuklearnog oružja.

Hladni rat

Od početka rata u Ukrajini ponovno se stvara psihoza mogućega nuklearnog rata. Dijelom to je vezano uz postupke političara. Primjerice, nakon početka agresija na Ukrajinu Vladimir Putin naredio je stavljanje nuklearnih snaga na visok stupanj pripravnosti. Ili recentni primjer: "Washington će upotrijebiti cijeli niz američkih obrambenih kapaciteta za obranu naših saveznika, uključujući nuklearne, konvencionalne i raketne obrambene sposobnosti", rekla je zamjenica američkog državnog tajnika na sastanku s južnokorejskim i japanskim dužnosnicima prošloga tjedna. Političari, dakle, nedvojbeno sve ležernije šire nuklearnu retoriku, no sve je dijelom vezano i uz medije koji na širenju katastrofičarskih "click-bait" naslova i priča prikupljaju klikove. 

U vremenu hladnog rata, tijekom kubanske raketne krize (koja se odvijala pred pedeset godina) svijet se u jednome trenutku našao na rubu mogućega nuklearnog rata. Kriza je ipak završena sporazumom. Prevladao je razum. Kasnije se sve više širila svijest o tome kako je nuklearno oružje prije svega sredstvo odvraćanja pa može se reći i obrambena vrsta oružja. Nuklearni potencijali SAD-a i Rusije u vremenu hladnoga rata na neki su način, zbog "ravnoteže strah"“, predstavljali ograničavajući i racionalizirajući faktor za potencijalni vojni sukob dviju supersila.

Činjenica da bi između nuklearnih sila moglo doći do nuklearnog rata sprječavala ih je da uđu i u konvencionalni rat. Mogućnost uzajamnoga uništenja (u nuklearnom ratu nema pobjednika) učinila je ideju nuklearnoga rata nezamislivom, nakon čega su uslijedili pregovori oko kontrole nuklearnoga naoružanja i njegovoga ograničenja. Na žalost, ratovi su se često vodili preko drugih država (tzv. posrednički (proxy) ratovi).

I danas, u vremenu novoga hladnog rata, vrijedi staro pravilo hladnog rata: "Tko krene s napadom prvi, gine kao drugi". Rat strateškim nuklearnim oružjem zapravo nije moguć. Ili, da budemo precizniji, bio bi vrlo kratak jer bi značio uništenje svijeta kakvog poznajemo. Međutim, spekulira se oko upotrebe taktičke nuklearne bombe ograničene snage i dosega. 

Nuklearni scenariji danas

Koliko god da se u potencijalnom nuklearnom "armagedonu" scenarij upotrebe taktičke nuklearne bombe čini vjerojatnijim, treba jasno reći da se posljedice upotrebe ove vrste bombe teško mogu predvidjeti. Za početak, pitanje je bi li radari prilikom aktivacije takve bombe prepoznali da je riječ o taktičkoj, a ne o nuklearnoj bombi. Nadalje, tko kaže da posljedice radijacije ne bi zahvatile i zemlju koja je bombu upotrijebila?  Posljedice černobilske katastrofe bile su strašne, a što bi tek bilo kad bi se aktivirala nuklearna bomba koja ima za cilj širenje radijacije? Osim toga, upotreba taktičke nuklearne bombe probila bi još jednu sigurnosnu barijeru nakon koje bi i ovako fragilni međunarodnih poredak bio do kraja porušen. Tada bi sve bilo moguće i našli bi se na pragu novoga velikog rata. 

Vojna doktrina Ruske Federacije predviđa moguću upotrebe nuklearnog oružja u slučaju da bude doveden u pitanje ruski teritorijalni integritet te da, posljedično tome, Kremlj bude doveden u stanje poniženja. No i ruski vojni krugovi svjesni su kakav bi odgovor izazvalo korištenje taktičke nuklearne bombe. Osim toga, postoji konvencionalno oružje za masovno uništenje kao što je kemijsko i biološko oružje, ali i prljave bombe. Nema nikakve dvojbe da bi se ovo oružje sigurno uporabilo prije nuklearnog. Iako se ne radi o nuklearnom oružju, njegovi efekti su zastrašujući. Osim toga, prije nuklearnog scenarija postoji i mogućnost onoga što Rusija sada radi: masovni raketni napadi na Ukrajinu s ciljem uništavanja ključne infrastrukture. Na žalost, mogućnosti razaranja i destrukcije su brojni. Naravno, i ukrajinska vojska postaje sve bolje tehnički opremljena (zapadna pomoć) tako da će se i ruske snage itekako u budućnosti morati bojati ukrajinskog odgovora. Već se sada provode uspješne kontraofenzive, a ako se dobiju raketni sustavi većeg dometa odnos snaga će se dodatno mijenjati.

Živimo u opasnim vremenima, u vremenu povratka realizma u međunarodne odnose. Diplomacija sve manje igra ikakvu ulogu u odnosima strateških rivala, a prevladava argument sile. Vraćamo se na međunarodne obrasce koji su vrijedili do 1945. godine. Ipak, nadamo se da će kod čelnika država ostati toliko zdravog razuma i racionalnosti da se ne prijeđe granica nakon koje će teško biti povratka.  

Davor Dijanović/direktno.hr

Login Form