Vrlo sadržajan prošli tjedan, poklopila se trideset i peta obljetnica Hrvatske vojske i Tjedan hrvatskoga iseljeništva. S obje „teme“ imam bliske veze, iseljenici bijahu moj otac i njegov brat, prvi pravi iseljenički globtroter (Italija, Francuska, Venezuela, SAD), stric književnik (Indija, Amerika), mene ostavili da se bakćem s jugokomunizmom

Zatim je ustvrdio koje skupine i manjine u društvu nemaju svoje zastave: branitelji i osobe s invaliditetom, kao i najugroženija manjine – nerođena djeca. Umjesto toga, piše Pokupec, „centar je nakrcan zastavama ljudi koji su ponosni na to gdje stavljaju svoja spolovila“.

Hasanbegović smatra da Hrvatsku očekuju mnogo dublje promjene od pojedinačnih političkih smjena. "Pred nama je zadaća korjenite promjene državno-nacionalne paradigme, političkog sustava i Ustava. Za to postoji većina u hrvatskom narodu, ali ne postoji politička snaga koja to može provesti", poručio je

Saborski zastupnik stranke DOMiNO Igor Peternel gostovao je u emisiji Zoom Z1 Televizije u kojoj je, između ostalog, definirao i što je stranka Možemo, odnosno kako je nastala. Prezentirao je i svoju viziju kako bi eventualno izgledala vlast Možemo na nacionalnoj razini.

Dok brojne mlade obitelji, mladi bez odgovarajuće roditeljske skrbi i drugi građani nemaju riješeno stambeno pitanje, Vlada prednost daje smještaju azilanata. U trenutku kada si mladi i mlade obitelji sve teže mogu priuštiti vlastiti dom, ovakav potez Vlade je nedopustiv.

Nigdje na zemaljskoj kugli ili u bilo kojoj poznatoj sferi nema toliko intelektualno "superiornih" kritičara svoje vlastite države kao što je to slučaj u Hrvatskoj. Iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu hračka se, pljucka, podmeće, izmišlja, laže i tako se rade raznorazne karijere i karijerice. Nekad čak iznenađujući uspješne.

Bivše socijalističke elite razumjele su da nakon gubitka političke i ekonomske moći jedino što im preostaje jest institucionalna moć. Pretvorili su se u ‘nezavisne umjetnike’, ‘intelektualce’ i ‘stručnjake’ koji preko natječaja, savjeta i upravnih odbora nastavljaju vladati narativom.

Ponjević navodi se da su na prostoru Hipodroma bile osigurane velike količine bala sijena i lucerne u vlasništvu Saveza, ali da ih gradska uprava nije dopuštala davati konjima. Također tvrdi da je nekoliko konja uginulo od posljedica gladi, dok su drugi pretrpjeli teške rane i ozljede.

Iz knjige mi odzvanja rečenica Mikea Palaicha: „Ako je Hrvatska željela izbjeći genocid koji bi daleko nadmašio onaj koji je doživjela nakon Drugoga svjetskoga rata, nužno se trebala prvo izboriti za svoju slobodu.“

Najveća novost u cijeloj priči nije ni diploma ni politički aktivizam, nego podatak iz donje objave da je Tomislav Tomašević do svoje 39. godine imao svega četiri godine evidentiranog radnog staža. Četiri godine. I sada takva osoba upravlja proračunom teškim milijarde eura, odlučuje o Zagrebačkom holdingu, investicijama, prometu i komunalnom sustavu grada od gotovo milijun stanovnika