Dawn Dawns: Ode još jedna naša mrziteljica
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 20 Kolovoz 2026 11:55
Yugo nostalguša, alapača i prostakuša, Vedrana Rudan, otišla svome ... kamo i pripada...
Razne yugo tiskovine objavljuju, post mortem, kojekakve srcedrapateljske tekstove, iza najveće psovačice i prostakuše, koja se skrivala i koju su neki mediji skrivali i pokrivali, nazivajući je velikom spisateljicom!?!
I što je ostalo na kraju?!? Ništa, osim njene netrpeljivosti, psovki, bljuvotina i svakojakih vulgarizama, koji su odavno postali njezin zaštitni znak, a ona postala negledljiva, neslušljiva i nečitljiva svakom pristojnom i normalnom čovjeku.
Bljuvala je svoj otrov na sve hrvatsko, a veličala sve yugo propale ideje i yugo luzere. Proizvodila je taj otrov svakodnevno ... godinama. Na koncu se sama otrovala njime.
Odavno je poznato i sasvim jasno da osoba, koja nosi u sebi i ispoljava silnu negativnost, ne čini dobro niti sama sebi. Tako je ona, mržnjom i bijesom, sama sebi navukla boleštinu neizlječivu. Njen kraj je samo realan rezultat njenog ponašanja i življenja.
Sve se vraća, sve se plaća. Tako kaže stara mudrost.
Otišla je s ovog svijeta, likuša, koja je nadmašila sve psovače, sve prostake. Njezin rječnik je bio daleko ispod nivoa svakog kočijaša. Upravo time se i proslavila, a ne svojim, nepostojećim književnim talentom.
Mrzila je sve hrvatsko i s Hrvatskom i njeni ljudima, obračunavala se s najružnijim psovkama, otvoreno govoreći o toj svojoj mržnji.
Ima dosta godina kad je na HTV-u, u vrlo gledanoj emisiji notornog lika - voditelja, nastupila kostimirana. Nije joj bio dovoljan njezin pogani, rašljasti, zmijski jezik, nego se uvukla u opremu katoličke časne sestre i u elitnom terminu bljuvala svoj otrov i svakojake nepodopštine proitiv ljudi i zemlje u kojoj živi, u kojoj je i ostala do svog kraja.
Da netko, imalo normalan, imalo moralan, s mrvicom časti, toliko mrzi zemlju, ne bi u njoj ostao... čim prije bi se maknuo, otišao ... bilo kamo.
Sad nam se prodaje medijska priča o nekom njenom teškom životu!?! Osobno ne poznajem osobu koju je život mazio i kojoj je samo „cvjetalo cvijeće“. Ali poznajem borce, koji su, unatoč nedaćama, pokazali zavidnu snagu, nastojanja i uspjeli prebroditi mnoge teškoće ... sve bez ružnih riječi, sve bez psovke i optuživanja drugih. To su pravi ljudi, jaki i dostojni čak i Božje pomoći.
Luzerica se bahatila, pljuvala, ismijavale sve i svakoga, tko joj se ne bi svidio, a uglavnom joj se u nas nitko i nije sviđao, ni zemlja, ni ljudi.
Psiha s tolikim negativnostima, ne može održavati zdravo tijelo, nego ga uništava i šalje u propast. U samouništenje.
Svojom zloćom, uništila se sama.
Tamo kamo je otišla, vjerojatno će imati dovoljno veliko društvo, ali Božje lice vidjeti neće.
