Dawn Dawns: Kad dezerteri i veleizdajnici oduzimaju odličja ratnim herojima
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 18 Lipanj 2026 13:05
Kad dragovoljcu Domovinskog rata, hrvatskom heroju i visokom časniku Hrvatske vojske, nositelju mnogih odličja, koje mu je podijelio njegov vrhovni ratni zapovjednik, za zasluge iz Domovinskog rata, a nakon slavne pobjede nad oružano i organizacijski moćnijeg neprijatelja, današnji salonski političari, koji neslavno zamijeniše vrhovnog zapovjednika pobjedničke Hrvatske vojske i prvog Predsjednika naše domovine Hrvatske , ta odličja mu oduzimaju.
Stara priča, opet se iznova valja, prepričava i danas.
Mediji zlurado javljaju kako će aktualni predsjednik RH, nakon ponovljenog suđenja i osuđujuće presude, generalu Branimiru Glavašu, oduzeti svih sedam ratnih odlikovanja: Red kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom, Red kneza Domagoja s ogrlicom, Red bana Jelačića, Red Ante Starčevića, Red hrvatskog trolista, Spomenicu domovinskog rata i Spomenicu domovinske zahvalnosti.
Glavaš je primio ta odličja jer se od samog početka rata, uključio u obranu Osijeka i Slavonije, obranio i grad i ravnicu.
U onim preteškim danima Slavonija je bila presretna da ima takvog čvrstog čovjeka, čija je hrabrost i odlučnost bila garancija mnogima da neće biti pregaženi i prognani iz svojih domovima. Branio je svoje od agresora.
Sad će mu ta istinski zaslužena odličja, oduzeti lik koji prstom nije mrdnuo za obranu domovine, nego je odmah zbrisao daleko od rata, a zemlju kojoj je trenutni predsjednik nazvao „slučajnom državom“.
Ovo je drugi put da se Glavašu oduzimaju stečena odličja, kojima ga je odlikovao naš prvi predsjednik Tuđman.
Nakon osuđujuće presude, prvi put mu ih je oduzeo treći predsjednik RH, Ivo Josipović. Isti onaj, koji se “proslavio” na putovanju u tuđu državu i tamo ogovarao i popljuvao svoju državu, kojoj je u to vrijeme bio i predsjednik, a sve zato što je u svojim fantazijama viđao nekakve “ustaške guje”. Neprestano su mu se pričinjale svud oko njega.
On je vjerojatno prvi i jedini predsjednik u svijetu, koji ode u posjet drugoj državi i tamo ogovara svoju. Kad je presuda Glavašu ukinuta, Milanović je, na Glavašev zahtjev, ukinuo Josipovićevu odluku o oduzimanju odlikovanja i vratio ih. Sad, nakon nove presude, on će ih oduzeti. Tako će Glavaš, po drugi put ostati bez svojih odličja.
Glavaš je o tome jasno rekao: “Meni je ta odličja za sudjelovanje u obrani Hrvatske dodijelio predsjednik Franjo Tuđman, koji je bio za to ovlašten. On je znao zbog čega mi ih je dao. Kada jedan predsjednik nekoga odlikuje, mislim da nema razloga da drugi predsjednik to osporava“
Jednako tako se izjasnio i u prvom slučaju, kad mu je odličja i čin, oduzeo Josipović. Nije mu ih on dao, pa ih ne bi smio ni oduzimati.
Država koju je branio, za koju se borio, 35 godina se trudila osuditi svoga branitelja kao ratnog zločinca.
Ima mnogih nevoljnika, koji ne priznaju trud i nastojanja naših hrabrih branitelja, a jednako tako ne priznaju niti uspješno vodstvo našeg prvog ratnog Vrhovnog zapovjednika, a potom i predsjednika RH. Ipak, povijest je nemilosrdna u svojoj istinitosti, a njene sestrice, činjenice, sve potvrđuju.
Naši branitelji nisu napadali Srbiju, nego su branili svoj d om od četnika i JNA. Nakon izvojevane pobjede, agresori i ubojice izmiču pravdi, počesto su i nagrađeni, a njihovi, nelustrirani istomišljenici, hapse i osuđuju naše branitelje.
Zemljo, otvori se!
Mnogi se istinski domoljubi pitaju, imaju li ti, civilni, posljeratni, novopečeni, nezaslužni likovi, ... imaju li oni ikakvo moralno pravo, oduzimati istinskom ratniku, njegove zaslužene časti i priznanja, koje je stekao u teškoj i nejednakoj borbi s, tada moćnijim, neprijateljem!?!
Nekako nam se čini da ti naši istinski heroji, jesu krivi, samo zato, jer su, nadljudskim naporima, voljom i prevelikim srcem koje kuca za domovinu, stali na put agresorskoj armiji.
I to, u početku, onakvi, bez opreme ... u tenisicama, farmericama, slabim civilnim jaknicama, naoružani tek s nešto lovačkih pušaka, karabina, nešto osobnog naoružanja, bez municije, tek po koji metak, koji se jako čuvao ... pružili otpor moćnom agresoru.
Krivi, jer su svojim trudom, domišljatošću i sposobnošću, nevjerojatnom hrabrošću, pobijedili JNA, treću najveću armiju u Europi.
Krivi su za svoj veličanstveni uspjeh u nepravednom, nametnutom ratu.
.A oni, dragovoljci, svi čvrsti i ustrajni, domovini odani ...krivi su svi. Krivi, jer su, i u najtežim uvjetima, bili nepobjedivi!
Krivi što su svojom srčanošću i ustrajnošću, pobijedili nadmoćnog neprijatelja i omogućili stvaranje naše nezavisne Hrvatske domovine.
Tu pobjedu im mrzitelji svega hrvatskog nikad neće, niti mogu oprostiti
To je grijeh, koji im antihrvatski luzeri ne mogu oprostit nikada. I ne moraju, ne tražimo oprost od takvih, jer nema razloga za to. Neka pati koga smeta!
Priča je već sasvim uhodana, obrazac odavno skrojen ... Krivi su!
Ni prvi, a vjerojatno ni zadnji. Pod strogo kontroliranim pravo/krivo/ suđem, osmišljaju se razlozi, slažu priče i prikupljaju podobni svjedoci. Uvijek se tu radi o tzv. zapovjednoj odgovornosti, jer tu niti ne treba puno dokazivati, bilo kakvu odgovornost, tek da je netk o bio zapovjednik u to strašno i kaotično doba počinjenja nekih ratnih tragičnih događaja. Ne treba se niti utvrditi tko je zaista te zločine počinio, pa se Hrvatima, redovito podvaljuju zločinačka djelovanja neprijatelja.
A gdje su osobne odgovornosti, imena stvarnih počinitelja? Počesto se nađu i svjedoci, očevidci, koji govore sasvim suprotno optužnicama, ali takvi nisu „vjerodostojni“ za ovakvo sudstvo.
Najveća krivica je u tome što su hrvatski dragovoljci, tako nespremljeni , nenaoružani, na početku rata, smatrani luzerima koje će, kako je pjevao onaj srpski pjevač, „ armija srpska doći da ih smrska“. Ali ... brzo su mu se raspali stihovi.
Ti naši istinski heroji, njihovu armiju srpsku, dobro su poplašili, rastjerali, pa su oni, u bijegu, zasjeli na traktore, te napravili najveću traktorijadu ikada.
A što bi drugo, kad... ha ha ... nisu primili „poruku od Svetog Ilije“. Iako ih je Thompson stalno, kroz pjesmu, upozoravao.
Nikad naučili da ne započinju borbu s Hrvatima, jer Hrvat je uvijek za svoj dom spreman! Ipak uzaludno pokušavaju, ali kad začuju da stotine tisuća hrvatskih grla uzvikuje ZDS, gaće im se zatresu, pa počnu cmizdrit i tražiti neke zabrane. Teško je kukavicama čuti ZDS!
Svaki dragovoljac našeg Domovinskog rata, bez obzira na čin, bio on general ili običan vojnik, istinski je heroj i mi, Hrvati, volimo svakog od njih, poštujemo ih i častimo. Odajemo im priznanje za osobiti trud i doprinos u stvaranju naše slobode, naše slobodne domovine Hrvatske.
Svi oni su bili i ostali ZDS!
Dawn Dawns
