O antifašizmu možemo govoriti samo u okviru Domovinskog rata, hrvatski branitelji jesu jedini i pravi antifašisti, a na t. zv. „antifašizam“ od 22. lipnja 1941. možemo samo reći, parafrazirajući Matu Kapovića: „Serem vam se na antifašizam!“

“Svi u kockastim dresovima navijaju za jugoslavensku reprezentaciju” – izjavio je Nenad Neša Stazić u Hrvatskom (državnom) saboru. Neki će kazati da je to najrazvidnija potvrda stare latinske – “in vino veritas”, dok će drugi kazati da je na djelu podsvijest, jugoslavenska, jugokomunistička i jugosrpska podsvijest. Što god bilo, ovo je klasičan primjer nelustriranog jugoslavenskog ludila.

Samo se Plenković još uvijek drži „sila osovine“, Macrona i Merkel. Tako bi se Hrvatska mogla još jednom naći u Odžak-poziciji, da bude posljednja na braniku jedne propale politike i pritom plati najvišu cijenu – jer to tako ide, ceh se naplaćuje onom tko zadnji ostane za stolom. Ili, kako je lijepo rekao kolega Raspudić: Budala, tko zadnji postavi žicu na granicu

Valjda zbog toga što je po logici bošnjačkih medija navijanje za Hrvatsku sramotan, skoro pa čin agresije i podjele njihove vizije države Bosne. Te imaginarne vizije društva i države u kojoj bi Hrvati (i Srbi, ali nešto kasnije) služili kao multikulturalni ukras na baterije koji priča, razmišlja i ponaša se po naputku većeg ‘brata’, a na koncu i navija onako kako im kažu

Mediji uglavnom migrante prikazuju na način da pronađu iznimke poput žena s malom djecom i onda pokušavaju stvorit privid da se ne radi mahom o mladim i radno sposobnim muškarcima, već o ljudima svih dobi i spolova. Istina je obratna, ali se ne smije znati…

Nakon hrvatske pobjede u Domovinskom ratu, ta antihrvatska gerila nastavlja agresiju na Republiku Hrvatsku drugim sredstvima, a svaki šporstki, gospodarski, znanstveni ili kulturni uspjeh Hrvatske proglašava uštašizacijom nikad prežaljene Socijalističke Republike Jugoslavije

Masovna imigracija je glavno oruđe te revolucije. Ona mijenja ljude i njihovu svijest izvana – zamjenom stanovništva.
I što su njihove vrijednosti manje uklopive u postave zapadne kulture, tim bolje za revoluciju – tim su veće garancije da neće skrenuti s revolucionarne staze.

A za njega i Zorana Pusića, Milorada Pupovca i njima slične retrogradnja je počela još davnih dana kada je Franjo Tuđman umjesto proslave četničkog ustanka u Srbu ustanovio novi praznik hrvatskih antifašista u spomen sisačkom odredu iz Brezovice. Od tog dana, pa i znatno prije kad je antifašist Tuđman kao prvi predsjednik skinuo petokraku, uveo povijesno hrvatsko znakovlje i utemeljio državu na oslobodilačkom Domovinskom ratu, zagriženi Titovi jugo-komunisti postaju antifašisti, a svi ostali – ustaše.

Hasanbegović je rekao da se danas obilježava “apokrifni događaj”. Slušat ćemo papagajska ponavljanja o tome što se dogodilo 22. lipnja. Povijesna stvarnost je banalna. Naime, 22. lipnja 1941. nije utemeljen nikakav partizanski odred. To je izmišljen događaj. Ne postoje nikakvi dokumentarni dokazi

Image result for tudjman dan državnosti

Obnovljena hrvatska država prvih je deset godina Dan državnosti slavila 30. svibnja. I svi su odrasli državljani znali taj nadnevak. Nakon trećosiječanjskoga prevrata god. 2000. formalno ga je pomaknula na 25. lipnja, ali ne slavi ga nikako. I nije čudno što za nj gotovo nitko ne zna. Tako Hrvati danas imaju dva nestvarna Dana državnosti.

U sto vira za sto lira 1.dio

Pin It

Ali, magla je, magla, svugdje oko nas!!! 

Jer, magla se može  proizvoditi. Može se izvoziti. Može se kreirati i konstruirati. Može se i umotati u celofan. Može, može!!! Svašta magla može.

„Ne možeš lažljivcu vjerovati

 ni kad govori istinu”. 

“Niko nema  što Srbin imade, pet ministara u hrvatske vlade”, pjevali su, ne tako davno, oduševljeni sljedbenici jednog od predstavnika srpskih manjinaca u Hrvatskoj.

I svi su oni bili zadovoljni izborom Plenkovića za predsjednika hrvatske Vlade. Hvalili su  ga i Dežulović, i Tomić, i  Ivančić, Markovina, Jakovina, Kosanović, Lovrićka,  Jovanović, Stazić, Matija Babić,Teršelička. Pa Pusići-braco i seka… I sve redom nevladine udruge …

     A zašto ne!? Lijepo je izgledao, obrazovan, kulturan i europski orijentiran… Prava slika i prilika…modernog političara. Nešto kao što je bio i Sanader. 

–Ali,  nemoj o Sanaderu, molim te! Ne daj nam, Bože, još jednoga! Iako sam i ja, kao i većina Hrvata, nakon Račana, glasovala za njega. 

–I ja sam, moja Monika, i ja. Ali, ne zbog njega, nego kao i uvijek dosad,  zbog  našega prvog predsjednika i utemeljitelja HDZ-a, dr. Franje Tuđmana.  

-E, moja Lucija! I ja, i ja!  I naletjela na tanak led, po tko zna koji put. Jer, nakon Milanovića, Josipovića i Mesića, svatko bi nam izgledao kao „dar s neba“. 

–Dar s neba!? Je li to baš tako? Jer, nešto mi je tu  jako, jako sumnjivo. 

Hvalio ga i Beograd. Pljeskali su mu i iz EU. Zadovoljni su bili i u oporbi. A nakon izbora Nine Obuljen za novu ministricu kulture, nastala je sveopća euforija. 

Nije bilo  protesta. Nije bilo  okupljanja. Nije bilo antifa peticija. 

I nastupilo je totalno zatišje.

I tako, mic po mic, evo nas tu gdje i jesmo.

   Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski. Svečano je obilježavanje 26. obljetnice ustrojavanja Oružanih snaga i Dana Oružanih snaga. Nazočan je cijeli državni vrh te brojni drugi uglednici.

Predsjednica Republike Oružanih snaga Kolinda Grabar-Kitarović, poručila je nazočnima, u svom govoru, kako će ustrajati na njihovoj daljnjoj izgradnji i nadogradnji, kao i izgradnji čitavog sustava domovinske sigurnosti.

A na svečanosti, posebno su srdačno pozdravljeni, nazočni ratni generali, Ante Gotovina i Mladen  Markač,  te skupnik  Ivo Bašić- najspremniji hrvatski vojnik.

  Gledam ih, tako, sve redom. Vesela im lica. I svi razdragani. Ori se pjesma i odjekuje pljesak. A odjekuje i „Lijepa li si“. 

I Predsjednica pjeva. Ozarena i s osmjehom na licu. Pruža ruke i hvata se sa susjedima. I s lijeve i desne strane. Hvataju  se oni tako, u cijeli jedan zajednički lanac. I svi pjevaju ... 

Prava pravcata politička idila.

   

     Ali, neki se, ipak, nelagodno meškolje, okreću lijevo- desno, visoko uperenog pogleda prema plafonu, labave kravatu… 

Doduše, otvaraju usta i kao pjevaju ili se pretvaraju kako pjevaju. Dok neki, s velikom i hinjenom pažnjom, tobože razgovaraju, sa susjedom do sebe. 

Ali, nelagoda im je vidljiva i na daljinu. 

    –Ma, što se čudite, ljudi moji dragi?! Nije im ni lako. Što će na to reći gazde iz bijeloga svijeta?

A gazde iz bijeloga svijeta crtaju i pripremaju opet nove karte, za tzv. region. I tu su svi bratski narodi, bratske nam bivše države. Osim Slovenije. Pridodana je još i Albanija. Tu je i Hrvatska, i B-H, i Crna Gora, i Srbija, i Makedonija. 

I svi „presretni“ što će opet uletjeti u bratski zagrljaj, Velike nam Srbije.     

    Gledam… Karta sva u crnom. Kao što se i nama crno piše… ako se ne probudimo i ne podignemo svoj glas.

„Tko je Merkelica“, pitam se ja, „što je EU?“ Tko su oni da nama, nakon onoliko žrtava i prolivene krvi, određuje bilo što i trpaju nas silom u novi pakao, sa starim agresorom koji i dandanas pjeva, uz  Marš na Drinu: „Sprem'te se,sprem'te četnici“. I koji se ubrzano sprema  za „vojne vježbe“, a koji će, onda, vojno pripremljeni i osposobljeni, na Marš  preko Drine.

   A gdje smo mi? Gdje su naše obrambene snage i vojne vježbe? Gdje je vojni rok?  Gdje je tu Hrvatska i hrvatski narod? 

   Zar ćemo i danas, nakon Beograda, kojega smo, uz potoke krvi i bezbroj žrtava, jedva zbacili s grbače, bespogovorno slijediti  i slušati Bruxelles? 

Zar ćemo, onda opet, kao guske u magli, biti stjerani u zajedničko jato?

Zar ćemo, opet, kao guske u magli, letjeti prema istoku ?

    Crno nam se, crno piše… I sve mi se čini kako ćemo, ubrzo, svi mi i biti zacrnjeni. 

I zauvijek uništeni, potlačeni, prevareni.

   Lijepo su nam, lijepo podvalili kreatori svjetskih mapa i djelitelji svjetskih karata!!! Dobro su i stručno to uradili. Nema što!  

    Probudimo se, konačno,ljudi moji dragi!!! Jer, uvijek dosad, kada su nam drugi krojili sudbinu i preslagivali karte, završavali smo u ništavilu. 

U krvi, u ruševinama, u pepelu. 

   A slažu se,opet, nove karte. I u svijetu i ovdje kod nas. Treba to, ljudi moji, sve dobro složiti i posložiti? Treba sastaviti i rastaviti države? Treba složiti vlasti i vlade?

 I nije vam to lagan posao. Ne!

Kako i kada sastaviti novu Vladu i imenovati nove ministre?–pitanje je sad koje je i pred našim Plenkijem. 

No, naš vam  je Plenki mudar političar, pa je i on počeo tako, i svoje karte, već davnih dana slagati.

   A, možda će mu ovo,  tako se bar  čini, biti i njegovo zadnje preslagivanje i političko   manipuliranje-nakon Obuljen i Dalić. 

   Ne mogu se, vrli naši političari, mimo volje birača, donositi odluke, kakve se i donose.   

     A pitanje svih pitanja sada je: Što o tome misli   i razmišlja li o tome Plenković? Ili ga samo brine moguća opasnost od  gubitka vlasti.

A, tko pita birače? Nebitni su. Oni će kao i uvijek dosad, i tako-tako,  glasovati za HDZ! 

Zato, idemo s HNS-om!!! Pa kud puklo da puklo!

  „Svi mi koji smo pričali o velikoj koaliciji smo bili ismijavani (teorija zavjere, bla, bla, bla), a evo sada, nalazimo se pred gotovim činom“. 

   –Možeš li ti ovo zamisliti, moja Monika? Pa, ljudi moji, je li ovo moguće!? HDZ u koaliciji sa HNS-om! E, moj Franjo, moj Franjo! Što sve, nakon Tebe, dočekasmo?

 „Drugi put smo kao guske digli ruku vjerujući šefu stranke da je sve dogovorio i da imamo većinu. Tako je bilo s Karamarkom, tako smo sada napravili i s Plenkovićem. Slušao sam Vrdoljakovu izjavu koji je rekao da je HNS odbio nevjerojatnu ponudu HDZ-a, a najapsurdnije jest to što mi, kao članovi Predsjedništva, nismo znali što im je Plenković točno ponudio“, komentirao je sinoć jedan član HDZ-a. 

Ali, magla je, magla, svugdje oko nas!!! 

Jer, magla se može  proizvoditi. Može se izvoziti. Može se kreirati i konstruirati. Može se i umotati u celofan. Može, može!!! Svašta magla može.

A može se praviti i rezervni scenarij. Za svaki slučaj. Treba lukavo kalkulirati. Pripremiti se za trgovanje. 

Može se dogoditi, ljudi moji dragi, da se ne dobije sve ono što se traži. 

Može se dogoditi i da ova Vlada uskoro padne. 

Može se dogoditi i da na nekim novim izborima pobjedi, ovakav kakav  jest, i gubitnički SDP. 

Pa zato, za svaki slučaj, mora se imati i razrađen dobar scenarij i predviđene sve moguće opcije. 

Podijeliti se…zašto ne!? 

Kao, jedni su za, a dugi su kao protiv. 

Moš' misliti!!!

nastavlja se...

Vera Primorac

Login Form