Najodvratniji su naši komunistički drugovi kad brane čas Židove, a čas Palestince. Vješali bi torcidaše zbog povika na naziv kluba Ajax koji ima u sebi znak židovski. Znači li to da viču na prave Židove? Ne. Slike mladića objavljene su i javno su proglašeni razbojnicima.

Inicijativa Vrijeme za promjenu najavljuje prosvjede u 13 hrvatskih gradova. Iza priče o građanskom buntu krije se organizirana politička operacija koja podsjeća na srpski model prosvjeda.

Oko 750.000 tona smeća nalazi se na području od oko 100.000 m2 u Ježdovečkoj šumi, no sanaciju se još ne može započeti jer se, unatoč uhićenjima osumnjičenih, smeće tamo i dalje ilegalno odlaže.

Ali, na žalost budi sjećanja i na ratne zločine partizana nakon pobjede u Drugom svjetskom ratu gdje su brojne hrvatske i muslimanske zarobljenike tijekom mučenja, a prije pogubljenja ili bacanja u jame, potkivali kao konje. 

U Srbiji se povijest izgleda ponavlja pred našim očima. 

Danas taj vitez tužnog lika gleda kako gori i pljačka se Pariz, kako se nasilje približava Elizejskoj palači, kako u francuskim gradovima gore zgrade javne uprave, gradske vijećnice, policijske postaje… Temeljne simbole Francuske Republike ruše i pale oni koji sebe prigodno nazivaju učenicima i studentima i navodno to čine jer su nezadovoljni obrazovnim sustavom.

Svi su, dakle, bili za zabranu pozdrava Za dom spremni pod kojim su hrvatski mladići branili Vukovar i ostatak Hrvatske i ginuli s tim znakom na odori, a zaštitili su simbol zvijezde petokrake pod kojom su srpski koljači 1991. klali Hrvate na Ovčari.

Svjedočimo nezapamćenom valu ideološkog čišćenja u hrvatskim gradovima, gdje se pod krinkom zakona i "napretka" provodi sustavna cenzura svega što nosi domoljubni predznak. Ono što je započeo zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević zabranom nastupa najpopularnijeg hrvatskog domoljubnog pjevača Marka Perkovića Thompsona na javnim površinama pod upravom Grada

Tolstoj je iznio potresne podatke o stradanju hrvatskih vojnika i civila nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Govorio je o ulozi britanskih vojnih snaga u predaji zarobljenih Hrvata jugoslavenskim komunističkim vlastima, kao i o masovnim likvidacijama koje su uslijedile pod vodstvom Josipa Broza Tita.

Čovjek kojem je zastava oduzeta oglasio se na društvenim mrežama i kazao kako je policija bez sudskog naloga oduzela zastavu HOS-a s automobila parkiranog u vlastitom dvorištu te da zbog navodnog remećenja javnog reda i mira mora na sud. Kritizira vlast i policiju, ističući doprinos HOS-ovaca u Domovinskom ratu, a zastavu smatra legalnom.

Petra Mandić time nije obranila HOS, nego je iskoristila tuđu žrtvu i uništeni zid kao najjeftiniju scenu za poliranje vlastitog poljuljanog imidža. S takvim talentom za vješto manevriranje i preživljavanje ideoloških nevera, tko zna, možda joj idući posao bude turistički vodič na Titovom brodu Galeb, tamo bi se sigurno savršeno snašla.