HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Nigdje na zemaljskoj kugli ili u bilo kojoj poznatoj sferi nema toliko intelektualno "superiornih" kritičara svoje vlastite države kao što je to slučaj u Hrvatskoj. Iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu hračka se, pljucka, podmeće, izmišlja, laže i tako se rade raznorazne karijere i karijerice. Nekad čak iznenađujući uspješne.

Bivše socijalističke elite razumjele su da nakon gubitka političke i ekonomske moći jedino što im preostaje jest institucionalna moć. Pretvorili su se u ‘nezavisne umjetnike’, ‘intelektualce’ i ‘stručnjake’ koji preko natječaja, savjeta i upravnih odbora nastavljaju vladati narativom.

DIVLJI ZAPAD? Priča o zagrebačkom Hipodromu, noćnom odvođenju konja i  javnom novcu - Hrvatski glasnik

Ponjević navodi se da su na prostoru Hipodroma bile osigurane velike količine bala sijena i lucerne u vlasništvu Saveza, ali da ih gradska uprava nije dopuštala davati konjima. Također tvrdi da je nekoliko konja uginulo od posljedica gladi, dok su drugi pretrpjeli teške rane i ozljede.

bleiburg-križni-put-kamenjar | komunistickizlocini.net

Iz knjige mi odzvanja rečenica Mikea Palaicha: „Ako je Hrvatska željela izbjeći genocid koji bi daleko nadmašio onaj koji je doživjela nakon Drugoga svjetskoga rata, nužno se trebala prvo izboriti za svoju slobodu.“

Najveća novost u cijeloj priči nije ni diploma ni politički aktivizam, nego podatak iz donje objave da je Tomislav Tomašević do svoje 39. godine imao svega četiri godine evidentiranog radnog staža. Četiri godine. I sada takva osoba upravlja proračunom teškim milijarde eura, odlučuje o Zagrebačkom holdingu, investicijama, prometu i komunalnom sustavu grada od gotovo milijun stanovnika

 

A mi otkopavamo naše mrtve, polažemo na kovčege hrvatsku zastavu i pjevamo u hodu za život. Groblja su naši svjedoci života. A mladost, naša mladost se osvijestila, pjeva i pleše, otvara se novom životu.

Kakvo dirljivo licemjerje, a ne dirljivi govor gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića na Svečanoj akademiji u povodu Dana državnosti održanoj u Lisinskome gdje je u prvome redu sjedio kradljivac čekova i svjedok protiv Hrvatske  u Haagu, do njega onaj koji kaže da je Hrvatska slučajna država i koji uopće i ne čestita niti priznaje današnji državni praznik

Dok smo mi početkom osamdesetih u tajnosti riskirali sve za samostalnu Hrvatsku, Zoran Milanović je bezbrižno uživao u svim blagodatima jugoslavenskog režima, kao i većina današnjih dužnosnika, no o njima drugi put. Kao dijete visokog partijskog dužnosnika, on je odrastao u paralelnoj stvarnosti zagrebačke zlatne mladeži

Novi tjedan i opet Thompson u središtu zbivanja u državi Hrvatskoj. U analizi 2025. godine Thompsona sam, nemajući dileme, stavio na prvo mjesto po važnosti, a kako je krenulo i koliko je često ovaj pjevač u središtu zbivanja, mogao bi biti zicer i za 2026… Thompson u kolovozu nakon višegodišnjeg izbivanja stiže u Vukovar gdje će održati humanitarni koncert.

Priča o zagrebačkom Hipodromu, noćnom odvođenju konja i javnom novcu

Nasilno odvođenje privatnih sportskih grla pravno je definirano kao teška krađa počinjena unutar skupine, a Članak 229. Kaznenog zakona Republike Hrvatske za ovo djelo propisuje do osam godina zatvora.

Priča o zagrebačkom Hipodromu, noćnom odvođenju konja i javnom novcu

Crkva u socijalističkoj Jugoslaviji bila je bliža vjernicima

Pin It

Ordination of Two Priests Was 'Like a Booster Shot' for the Archdiocese,  Cardinal Says | Catholic New York

"Crkva ne može i ne bi smjela zauzeti stav da samo cijepljeni smiju ući u crkvu i primiti sakramente, a necijepljeni su izbačeni. Mora naći način da i jedni i drugi imaju pristup sakramentima i Bogu", tvrdi fra Vučković.

Svećenik, filozof i sveučilišni profesor fra Ante Vučković bio je gost N1 televizije.

Na početku pandemije društvo je bilo prilično jedinstveno, pa se možemo sjetiti i kako se pljeskalo zdravstvenim djelatnicima u znak zahvale. No s vremenom je došlo do brojnih podjela koje je cjepivo dodatno produbilo: "U međuvremenu se dogodilo puno toga i to je utjecalo na ove podjele. To prvo iskustvo, strah koji smo imali od Covida, bez nekog kontakta na početku, ali svi smo bili pogođeni strahom, slikama, vjerojatno i iluzijama, maštom i svi smo bili zatvoreni kod kuće. To se dogodilo iznenada. Pokušavali smo preživjeti u zatvorenim uvjetima, to je bilo egzotično", rekao je fra Vučković.

Ističe da je postojala nada da će cjepivo donijeti povratak u normalno, a sada u društvu imamo podjele. Navodi i kako smatra da je uloga crkve u ovoj situaciji da otvori svoja vrata svima i da pokuša premostiti podjele.

"Crkva ne može i ne bi smjela zauzeti stav da samo cijepljeni smiju ući u crkvu i primiti sakramente, a necijepljeni su izbačeni. Mora naći način da i jendi i drugi imaju pristup sakramentima i Bogu", tvrdi fra Vučković.

Fra Vučković ističe da crkva podržava znanost. "Nema dvojbe da je crkva stala na tu stranu." Ipak, ističe da crkva mora brinuti i za one koji imaju drugačije stavove.

Govorio je i o crkvi u komunizmu i demokraciji, navodeći da je u socijalističkoj Jugoslaviji crkva možda bila bliže narodu.

"Crkva i pojedinci koji su joj pripadali bili su neprihvaćeni u društvu, da ne kažem da su shvaćani kao neprijatelji. Crkva nije imala nekog dubokog, živog, otvorenog kontakta s vladajućom partijom", rekao je.

"Sjećam se da sam kao svećenik i tada bio privilegiran, premda nisam imao zdravstveno osiguranje, škola mi nije bila priznata, premada sam kao svećin bio na rubu društva… U praksi, zbog ljudi koji su to znali, bio sam privilegiran. Kad je trebalo doći u bolnici, dolazio sam kao princ, a ne kao netko s ruba društva."

Kaže da je to bio svijet u kojem su svećenici živjeli od onog što su radili sa svojim vjernicima.

"To se promijenilo dolaskom slobode, dolaskom neovisne Hrvatske jer se dogodio drugačiji odnos crkve i politike", zaključio je fra Vučković.

direktno.hr

Login Form