Duh Vukovara
- Detalji
- Kategorija: Čaplja
- Objavljeno: Subota, 17 Studeni 2018 19:57
Prošlo je dvadeset i sedam godina. Zastanimo koji minut, zaustavimo misli, prekinimo sa poslom, učenjem, pisanjem i svime što trenutno radimo. Zastanimo. Zaustavimo misli i pokušajmo se sjetiti današnjeg dana prije točno dvadeset i sedam godina. Sjetimo se dana i mjeseci koji su prethodili kobnom 18.11.1991.godine a pogotovo sjetimo se i duboko se zamislimo nad onim što je slijedilo nakon toga dana.
Vjerujem da su vam misli pune slika razorenog Vukovara,ulica koje su izgledale kao da je kroz grad protutnjao tornado ili kao da je upravo bio snažan potres. Stabla,nekadašnji prekrasni drvoredi,stršala su polomljena iz ruševina nekad tako lijepog grada a po ostacima uništenih domova mogli ste zaključiti da kroz grad nije prohujala nikakva prirodna nepogoda.
Jednim pogledom na ruševine,na obrise nekadašnjih ulica,na mrtva tijela netom ubijenih civila i branitelja,mogli ste zaključiti da je gradom upravo prohujala neljudska mržnja. Nemogu nikako reći ljudska mržnja. Ovo je bila najveća neljudska mržnja jer su je Vukovarom posijali neljudi koji sa ljudskim rodom nemaju ama baš ništa zajedničko.
No,skrenimo pogled sa ruševina grada,one se mogu popraviti. Stabla će obnoviti svoje krošnje. Ulice se mogu ponovo asfaltirati.
Zastanimo i pomislimo na najteže ruševine grada Vukovara,na ljude,na vukovarske Branitelje,na tisuće civila koji su nakon tri mjeseca života u podrumima grada konačno ugledali svjetlo dana i vidjevši što je ostalo od njihovog grada vjerojatno požalili što je dan uopće osvanuo.
Vukovarski Branitelji. Ne,nije gramatička pogreška. Vukovarski Branitelji pišem velikim početnim slovom jer oni su postali institucija,povjesni pojam obrane jednog grada,pojam domoljublja.
Znamo da je bilo puno gradova u Hrvatskoj koji su krvarili za domovinu ali isto tako znam da branitelji tih gradova i krajeva sa poštovanjem govore o Braniteljima Vukovara. Očiti dokaz je veliki broj branitelja iz svih krajeva Hrvatske i BiH koji dolaze u Vukovar odati počast tim istinskim herojima.
A tko su bili heroji obrane Vukovara? Tko su bili ti hrabri ljudi?
To su bili obični dečki iz ulice koji su do jučer bili u školskim klupama,igrali mali nogomet na školskom igralištu,provodili vrijeme pecajući ribu na Dunavu i doživljavali svoje prve ljubavi. Nisu ni slutili da će im se život stubokom promjeniti preko noći.
Isto tako,jako je bitno spomenuti veliki broj Branitelja Vukovara koji su napustili svoje tople domove u Zagrebu,Varaždinu,Našicama,Đakovu,Vinkovcima....i došli dobrovoljno pomoći tamo gdje je najviše trebalo,na samu granicu Hrvatske u Vukovar i ne sluteći da će tom svojom odanošću Domovini ući u svjetsku povjest ratovanja.
Moramo spomenuti i one Branitelje koji su napustili sve blagodati života diljem Evrope i došli su braniti Vukovar i Hrvatsku a mogli su sve to gledati na televiziji iz toplog doma daleke Njemačke ili Australije i slati pokoji dolar ili dojčmarku kao svoj doprinos obrani Domovine.
Ne mogu a da ne spomenem i Branitelje iz susjedne nam BiH. To je samo dokaz koliko Hrvati u BiH vole Hrvatsku a ne kako im neki danas žele imputirati da vole samo hrvatsku kunu. Konačno,današnja BiH je povjesna postojbina Hrvata i Hrvatske države.
Pitajmo se kako se danas osjeća Hrvatska nakon dvadeset i sedam godina?
Dali kod pojedinih ljudi koji su u to doba vodili Hrvatsku ima grižnje savjesti? Dali su mogli pomoći Vukovaru a zbog politike nisu?
Dali su iskoristili žrtvu Vukovara sa svoju osobnu ili stranačku promiđbu? Dali je Vukovar bio predodređen za dokazivanje svijetu da je Hrvatska žrtva u tome ratu? Postavlja se tisuću upita dali?....no,pravog odgovora nema i vjerojatno ga nećemo nikad ni saznati ali oni koji znaju odgovore,vjerujem da ih u snovima progone lica Branitelja Vukovara dok u nevjerici predaju oružje za koje više nisu imali municije,jer da su imali Vukovar nikad nebi pao u ruke neljudima.
Nadam se da oni koji znaju odgovore u svojim snovima vide lica poginulih heroja,lica gotovo dječaka koji se možda nisu niti prvi put obrijali a možda nisu ni doživjeli svoje prve ljubavi. Ali zato su svima pokazali da su odrasli,hrabri muškarci. Pokazali su svima onima koji su u kolonama napuštali Vukovar ne želeći braniti svoj grad ali su zato u godinama poslije revno isticali da su "vukovarci" i debelo unovčili svoju samo zemljpisnu pripadnost Vukovaru. Takvi su danas najglasniji u borbi za "svoja prava" dok istinski Vukovarski Branitelji,oni koji su preživjeli rat i stradanja po srbijanskim logorima danas žive povučeno pokušavajući nastaviti život tamo gdje su stali u ljeto 91.
Ali nema više onoga što je nestalo u ljeto 91. Nestali su prijatelji i vršnjaci,nestala je ona razigrana vukovarska mladost. Većina njih je krvnički pogubljena na Ovčari a mnogima se ni za grob ne zna. Ubili su ih dojučerašnji prijatelji,vršnjaci i susjedi koji danas slobodno šeću gradom čiju ljepotu i mladost su upravo oni ubijali. Neka im dragi Bog oprosti ali grobovi vukovarske mladosti im oprostiti nemogu i neka im budu vječita prijetnja i noćna mora,njima i njihovim potomcima. Neka znaju da će ih generacijama progoniti nesahranjene kosti brojnih Branitelja kojima se ni grob nezna. Može im politička klika dati sudski oprost ili aboliciju ali proradit će im savjest kad tad. Progonit će ih duše nevinih ako ih već ne progone. Nemože ih nikakva politika niti sudovi osloboditi od onoga što ih jednog dana čeka a to je DUH VUKOVARA.
ČAPLJA
