Božo otvara arhive (čitaj: Dolaze lokalni izbori)
- Detalji
- Kategorija: Čaplja
- Objavljeno: Subota, 18 Veljača 2017 19:04
E, moj Božo, što li si, tko li si ili točnije rečeno, tvojim riječnikom - što ti je zadatak "U ovome trenutku?"
Naš prvi psihijatar među psihijatrima, od nedavno i prva persona onoga čudnog, svakodnevnog okupljanja čudnih likova u dvorani u kojoj bi zapravo trebao zasjedati Hrvatski Državni Sabor, odjednom, ničim izazvan, zalaže se ni manje ni više nego za otvaranje javnosti hrvatskog Državnog Arhiva.
Naravno, prvih pet minuta, hrvatska javnost je bila oduševljena ali nakon gromoglasnih pet minuta, kad su se glave malo ohladile, svi su se počeli pitati kome trenutno odgovara skidanje vela tajne sa Arhiva? Kome takav politički potez trenutno odgovara a tko ima razloga za bojazan?
Naravno, prvi su zakukurikali crveni pjetlići i crvene ofucane koke, cinično komentirajući kako otvaranje Arhiva može štetiti jedino hadezeovcima.
Ništa čudno i logično.
Svima je već dobro poznata činjenica da su oni pravi, državotvorni, hadezeovci već odavno ili napustili tu stranku ili ostali u hadezeu tek u vidu rijetke paučine po ne dostupnim mjestima.
Svi znamo da su po partijskom zadatku mnogi komunisti nahrupili u tadašnji hdz i sa sobom donijeli sve ono loše iz svoje komunističke partije kako bi kompromitirali i uništili tada naj jaču stranku u Hrvatskoj ali još više zato da bi sačuvali već od prije stečenu kontrolu nad onim što je od izuzetne važnosti za jednu državu a to je-novac.
A hrvatski narod? Narod je godinama bio opijen pobjedom u domovinskom ratu i slijepo vjerovao obećanjima u bolje sutra sve dok se nije otrijeznio ( da li?) i shvatio da je to bolje sutra prevedeno u malo sutra...
Dakle, komunjare iz sdpa cinično se raduju da će se u Arhivima pronaći kompromitirajući materijali o hadezeovskim komunjarama jer znaju da su svi dokumenti koji se tiču njih i njihovih političkih i biološko-ideoloških predaka već odavno pročešljani i maknuti na sigurno u privatne zbirke kojima jedni druge drže u šaci i po potrebi upotrijebe za dnevno političke potrebe.
Sjetimo se samo nedavnog suđenja Perkoviću i Mustaču gdje Mustačeva obrana koristi tajne državne dokumente izvučene iz njegove privatne arhive!?!?
Halo?? Zašto se nitko u Hrvatskoj ne pita što rade tajni državni dokumenti u privatnoj arhivi do nedavnog visoko pozicioniranog državnog dužnosnika?
Znamo i odgovor. To su dokumenti neke druge države koja više ne postoji i naša pravosudna tijela nisu nadležna za kazneni progon zbog dokumenata koji pripadaju nekoj drugoj, ne postojećoj državi.
Dobro. To je nekako logično objašnjenje.
Ali...uvijek ima jedno ALI. Zašto se, po toj logici onda dopušta veličanje te, nekakve tamo, ne postojeće, bivše države? Zašto se veličaju njeni simboli i njeni takozvani heroji koji su (dokazano) zapravo bili naj običniji zločinci, kriminalci i teroristi?
To je tema za jednu posebnu saborsku sjednicu samo kad bi je imao tko pokrenuti.
No, vratimo se mi na našega Božu i njegovo najavljivanje otvaranja Državnog Arhiva.
Nije to Božo sam niti smislio a još manje odlučio. Nije on taj politički kalibar. Možda 22 short. Do kalibra dugi devet treba mu još puno,puno saborskih pašticada izist a bavio bi se politikom kategorije Magnum. Idi Božo, liječi ljude i budi koristan narodu koji ti je platio skupo školovanje.
Uostalom, još je lani, naš jedini ministar sa mudima Hasanbegović najavio otvaranje Arhiva i konačnu lustraciju i to ga je koštalo ministarskog mjesta a bivši premijer Karamarko je bio medijski i pravosudno linčovan čim je spomenio izradu Zakona o lustraciji a potom i prisiljen da se povuče iz politike.
Dakle, Božo, predsjedniče nečega što bi trebao biti Hrvatski Državni Sabor, nisu tebi bitni dokumenti iz Arhiva nego su ti bitni glasovi na predstojećim lokalnim izborima.
Svaka, imalo misleća odrasla osoba zna da su u ovih 26-27 godina svi bitni i kompromitirajući dokumenti ili uništeni ili spremljeni u privatne arhive u bankarskim trezorima a dobar dio toga nalazi se u Beogradu odakle i danas upravljaju "našim" političarima i "našom" politikom.
Zapravo, mi živimo u nekoj virtualnoj Hrvatskoj a stvarno smo još uvijek u Jugoslaviji, odnosno srboslaviji, zahvaljujući upravo takvim bezmudim i kalkulator-političarima.
Sreća pa ima u ovoj zemlji još par Hrvata u Saboru i dovoljan broj onih koji su bili, jesu i biti će ZA DOM SPREMNI.
ČAPLJA
