Ostavinska rasprava iza raspada obadvije Jugoslavije
- Detalji
- Kategorija: Dragan Hazler
- Objavljeno: Utorak, 04 Srpanj 2017 19:04
Nakon raspada i nestanka Jugoslavije nije do sada (svibanj 2017. godine) sprovedena OSTAVINSKA RASPRAVA, a oko trećina današnje Slovenije se nalazi na poviestnom hrvatskom državnom prostoru. Ostavinsku raspravu trebale bi poduzeti države, koje su unijele svoj državni prostor u Jugoslaviju.
Uvodna pripomena
Napisao sam 18 stranica o Ostavinskoj raspravi iza raspada obadvije Jugoslavije, koja nije provedena i nitko od nadležnih u državama iza obadvije nestale Jugoslavije ne pokreće Ostavinsku raspravu. Ostavljam taj 18-stranični članak za korištenje dokumentarnih podataka, a ne za objavljivanje jer je članak preobširan za svakodnevne i povremene medijske objave, a nije prikladan za objavljivanje u nastavcima jer su podatci previše isprepleteni i jedni bez drugih ne daju jasnu sliku. Zato u daljnjem sliedi kratki članak (ako mi uspije napisati kratko?!), kojim će se samo podsjetiti nemarne za Hrvatsku nadležne političare, državnike, pravosuđe... i pojedince stručnjake da se prime posla oko ostavinske rasprave iza nestanka obadviju Jugoslavija. Hrvatrska bi trebala biti glavni pokretač Ostavinske rasprave jer je u obadvije Jugoslavije uniela najviše, a povratila iz propalih Jugoslavija najmanje.
Ostavinske rasprave su širok pojam i obavljaju se sporazumno i pravosudno
Da opet ne odlutam u epsku obširnost o oblicima ostavinskih rasprava i sprovedbama, ostajem samo na nesprovedenoj OSTAVINSKOJ RASPRAVI IZA RASPADA OBADVIJE JUGOSLAVIJE i tu ću se zadržati samo na faktologiji. Ponavljam radi značaja da OSTAVINSKA RASPRAVA mora obuhvatiti obadvije Jugoslavije, jer je Hrvatska uniela čak mnogo više u državu Aleksandra Karađorđevića, nego u Titovinu.
Jugoslavija bez obzira na njene nazive i ideologije je nastala 1. prosinca 1918. godine, uglavnom protiv volje naroda, koji su u nju ušli. Lakovjerne hrvatske političare protiv stava Hrvatskog naroda je uveo u tu državu prečanski Srbin, inače veliki protuhrvat i zločinac veći od Tita - Svetozar Pribićević iz Kostajnice. Taj krajnje neodgovorni, pogrešni, štetni i pogubni čin za Hrvatski narod nazvao je pravi hrvatski političar Dr. Stjepan Radić: „Odlazak gusaka u maglu!“ Točnije bi bilo „guskana“ jer među njima nije bila nijedna Hrvatica, koja bi time postupkom zaradila ime guske.
Marx-Titova komunističko-fašistička velikosrbska Jugoslavija je nestala ratnim porazom Srbske genocidne, okupacijske, pljačkaške i vandalske ideologije, koju su dokrajčili hrabri Hrvatski branitelji i osloboditelji iz obadva roda - Hrvatice i Hrvati. Pobjednički Hrvatski narod iza Domovinskog obranbenog i osloboditeljskog rata od 1991. do 1995. godine nije dobio natrag svoje vjekovne prostore, primjerice: Boku Kotorsku, Bačku, Banat i Sriem do ušća Save u Dunav, nego je još izgubio oko 1000 Km/2 lievog Hrvatskog Podunavlja, koje su Miloševićevi Srbi okupirali i ne vraćaju Hrvatskoj isto kao što Slovenci ne vraćaju Svetu Geru.
Republika Hrvatska će morati mienjati himnu, ako ne vrati lievo Podunavlje!
Velečetnički zločinac Aleksandar Vučić napose poznat po genocidnim zločinstvima i vandalizmom u Glini i Banovini dolazi u Zagreb i Vesna Pusić ga prima preko crvenog tepiha, umjesto da ga Hrvatsko pravosuđe preuzme u obradu. Taj srbski velezločinac protiv Hrvatske, izjavljuje službeno, da će granica između Srbije i Hrvatske ići poilovicom vodotoka Dunava. Hrvatska će morati mijenjati sadašnji tekst državne himne u novi tekst: „Teci Savo, Dravo teci, POLA DUNAVE NE GUBI SILU...
Zabrinjavajuće je razgraničenje i sa Slovenijom, koja nikada nije bila država
Nakon raspada i nestanka Jugoslavije nije do sada (svibanj 2017. godine) sprovedena OSTAVINSKA RASPRAVA, a oko trećina današnje Slovenije se nalazi na poviestnom hrvatskom državnom prostoru. Ostavinsku raspravu trebale bi poduzeti države, koje su unijele svoj državni prostor u Jugoslaviju.
Slovenija nije bila nikada u poviesti država, čak se ime naroda Slovenci manje spoominjao, nego plemenska i pokrajinska imena. Slovenci su deminutiv starih Slovena (točniji izraz nego Slaveni!), koji su sačinjavali njemačke države poput Austrije. To su Dolenjci, Gorenjci, Korušani, Štajerci...
Slovenija se je počela formirati kao država iz Dravske banovine, u kojoj je bila trećina hrvatskog prostora. Kroz sebičnu politiku Eduarda Kardelja i Kidriča, Milovana Đilasa i poljskog Židova Josipa Broza, kojeg je Staljin nazvao Tito nastrala je Narodna Republika Slovenija. K ovoj su još dodali Hrvatsko-Istarsko priobalje od Trsta preko Kopra do Pirana...
Državni narodi, nakon nestanka Jugoslavije trebaju sprovedbu Ostavinske rasprave da bi svaki narod dobio natrag u svoje vlastništvo prostor i imovinu, koju su pojedini narodi unieli u Jugoslaviju.
Hrvati u Sloveniji, na svojoj bivšoj zemlji nemaju niti status Nacionalne manjine!
Umjesto naziva Kraljevina SHS uvodi se ime Kraljevina Jugoslavija
Aleksandrovom 6-siječanjskom diktaturom, 1929. godine takozvana Kraljevina SHS dobiva ime Kraljevina Jugoslavije i kralj Aleksandar Karađorđević ju dieli na 9 banovina i posebni prostor Grada Beograda, u kojeg ulaze hrvatski gradovi Zemun i Pančevo (grad iz Hrvatske vojne krajine pod upravom iz Karlovca na Kupi).
Podjelom Kraljevine Jugoslavije na banovine, uz Zetsku i Dunavsku banovinu, najviše hrvatskog narodnog i državnog prostora je dobila Dravska banovina, koja je kao i druge banovine stvarana po reliefnoj, a ne po državno-nacionalnoj pripadnosti povijestnom državotvornom Hrvatskom narodu. Tako je od Hrvatske otuđeno i pripojeno Dravskoj banovini: Prekomurje, hrvatska sela na lijevoj strani rijeke Sutle, Hrvatsko Podbrežje sa starim hrvatskim zamkom Mokrice, oko polovicu Žumberka i Biele krajine (Nekada u sastavu Slunjske IV. pukovnije Hrvatske Vojne Krajine). Nadalje, vodotokom rieke Kupe pripalo je Dravskoj banovini nekoliko hrvatskih naselja, čak i stari hrvatski grad Čabar, kojeg je Hrvatska jedva dobila natrag.
Slunjani su za vrieme Hrvatske Vojne Krajine pohađali školu u hrvatskome gradiću Černomalju.
U sadašnjem Hrvatskome Slunju, napose u selima Blagaju i u Pavlovcu živi dvadesetak hrvatskih obitelji doseljenika iz Černomelja, Čkalje i drugih bivših hrvatskih naselja. To su primjerice ove doseljene hrvatske obitelji: Filipčić, Gržan, Medved, Moćan, Mravunac, Mujić, Mulac, Paunović, Stanišić , Šajfar, Štrk, Volf...
Od Dravske banovine, od koje su komunistički zločinci Tito, Kardelj, Kidrič... i Đilas napravili Narodnu Republiku Sloveniju, sadašnju suverenu državu Republiku Sloveniju. Matematičkom točnošću izraženo, više od trećine današnje Republike Slovenije je na bivšem hrvatskom prostoru, koji je 1929. godine ušao u Dravsku banovinu, a sva Slovenija nije ustrojena na slovenskom državno-nacionalnom, nego na gruntovnom prostoru stanovnika. Slovenija nije nikada u poviesti bila država niti su njeni žitelji bili državotvorni narod.
Po Kardelju, Đilasu i Titu novostvorena Narodna Republika Slovenija je dobila i dio bivšeg Hrvatskog priobalja od Trsta preko strarog hrvatskog grada Kopra do Pirana. Poznata je izreka hrvatskog svećenika u Kopru, kad je tiskan hrvatski MISAL u Kosinju 1482. godine: „Naša štampa gore gre!“
Hrvatska kao najokradeniuja bi trebala pokrenuti Ostavinsku raspravu!
Najzainteresiranija za Ostavinsku rspravu je (trebala bi biti!) Republika Hrvatska jer je kroz obadije Jugoslavije platila najveći danak u gubitku svojih krajeva, u poubijanom i prognanom Hrvatskom narodu, u pljački i običnom oduzimanju, čak u obveznom davanju hrvatske narodne i državne imovine svih oblika i dimenzija u pljačkaške riznice Beograda...
Ustaše i domobrani su bili hrvatska osloboditeljska vojska - ne fašisti i nacisti
Dodajmo tome i ono najvažnije: Hrvatski narod sa svojom vojskom Ustašama i Domobranima pokušao je 1941. godine izboriti i obnoviti svoju suverenu državu - Nezavisnu Državu Hrvatsku, prvu svoju državu, nakon što je Križarska vojna pape Urbana II. pod vodstvom Gottfrieda von Bouilon-a (Ne Mađari, kako povijest laže Mađare i Hrvate da bi prikrila zločinstrvo pape Urbana II) brutalno porazila Hrvatsku vojsku i ubila hrvatskoga kralja Petra Svačića - Snačića, 1097. godine u Gvozdu, prozvanom po kralju Petrova Gora.
Taj hrvatski pokušaj i 49 mjeseci ratnog postojanja NDH od 1941. do 1945. godine su komunistički zločinci pod vodstvom poljskog Židova Josipa Broza, kojeg je Staljin nakon strieljanja zagorskog Josipa Broza (onoga bez malog prsta!) nazvao TITO i Srbi svih ideologija su toliko razarali NDH, okaljali sa svima lažima i podvalama i k tomu su poubijali i prognali više od milijun Hrvata, a preostalima su utjerali strah u kosti i poremetili osjećaje o samima sebi. Ta zbunjenost traje i sada kod većeg diela Hrvatskog naroda, što ne začuđuje, kad se znade da u Hrvatskoj vladaju komunistički sinovi, Soroševci kroz Vesnu Teršelič, Goldsteini, Pusići i srbski fašistički velečetnici iz Beograda kroz petokolonaše: Milorada Pupovca, Aleksandra Jovanovića, Arsena Grčiča, Milanku Opačić... i kroz prekobrojne petokolonašpke Srbe u svima hrvatsim medijima i drugim strukturama, napose u krivovjernoj SPC.
Milorad Pupovac (samozvani reinkarnirani velezločinac Svetozar Pribićević), je onaj što je preko policajca Grge Anđelinovića već. 5. prosinca 1918. godine strijeljao hrvatske domobrane u Zagrebu. Evo primjerice još nekoliko srbskih petokolonaša, koji u Hrvcatrskoj djeluju za Srbiju: Vojislav Stanimirović - Ovčarski, Čedo Višnjić i sva krivovjerna SPC sa svojim protama, vladikama i petrijarsima... Uz ove Srbende, mrzitelje svega hrvatskoga, najveći neprijatelji Hrvata su patrijarsi svetosavlja - krivotvorene SPC, koju je stvorio seksualni manijak Rastko Nemanjić, sam sebe proglasio svetim SAVOM. On je odvojio I219. godine Rimokatoličku Srbiju od Svete Stolice, okrunio brata sugubom krunom i prozvao ga je STEFAN PRVOVENČANI, DA MU NITKO NE MOŽE PRIGOVORITI, da živi vanbračno s bratom nevjenčano. To je vrhunac nemorala SPC-a, kojeg slavi najistaknutiji srbski petokolonaš Pupovac, koji dovodi "hrvatske guske i guskane" na poslavu svetosavlja u krivovjernom SPC. Imaju li hrvatski političari mozga, ako već nemaju hrvatske duše, kad se odazivaju, zaista kao guske na pšenično koljivo reinkarniranog Svetozara Pribićevića u petokolonaskom srbskom zločincu Miloradu Pupovcu. "Bože, ako jesi - gdje si?"
Bez lustracije - nema Kroacije!!!
Hrvatska može postati Hrvatskom - suverenom državom bar na ovome reduciranom prostoru tek nakon lustracije svih hrvatskih neprijatelja. To će ujedno biti i ozdravljenje - povratak zdravog Hrvatskog duha u ozdravljeno Hrvatsko tijelo...
Što je Hrvatska uniela u Jugoslaviju 1918. godine?!
Hrvatska je uniela 1. prosinca 1918. godine u Jugoslaviju najveći prostor i najveća bogatstva svih oblika, a nestankom Jugoslavije Hrvatskoj je pripalo najmanje njenog prostora i otuđene imovine. Umjesto povratka Hrvatskoj svega, napose hrvatskog proistora - protivno Međunarodnim konvencijama Srbija je minirala ubitačnim minama dvije trećine Hrvatskog prostora u RH i čitavu BIH.
Srbski genocidni rat ubitačnim minama u RH i u BiH još uviek traje pa je potrebno tužiti Srbiju Medjunarodnom sudu. Genocidna Srbija treba biti SUDSKI kažnjena i platiti sve oblike smrti i štete svih oblika, koje srbske mine čine u U RH i u BiH
Ostanimo i dalje na faktologiji:
Hrvatska je uniela u Jugoslaviju svoj nacionalno-državni prostor, u koji je uz današnji prostor Republike Hrvatske pripadao Istočni Sriem do Ušća Save u Dunav sa svima gradovima počev od Šida i Mitrovice preko Petrovaradina, Rume, Karlovaca i Kamenice... do uključujući hrvatskoga grada Zemuna.
Kroz stvaranje banovina 6-siečanjskom diktaturom kralja Aleksandra Hrvatskoj su oduzeti i pripojeni u Zetsku banovinu: Dubrovnik, Konavlje i sav prostor Hrvatske Boke Kotorske sa svima hrvatskim-katoličkom naseljima; od kojih spomenimo samo vječno hrvatski KOTOR s najstarijom hrvatskom katoličkom katedralom Svetog Tripuna, Budvu, Tivat, Sutomore... i Herceg Novi, kojeg je utemoljio Hrvatsko-Bosanski kralj Tvrtko I. Kotromanić. Njegovo današnje ime Herceg Novi potieče od titule Hrvata hercega Stjepana Vukčića Kosače.
Grad Novi (nazivan: Sveti Stefan, Novi, Castrum de Sottorina, Castrum Novum, Novi Grad, Herceg Novi) stvoren je planski od strane kralja Tvrtka I. Bosanski kralj Tvrtko I. je nastojao osloboditi se ekonomske ovisnosti u primorju pa je naredio osnivanje novog grada u Dračevici (Novi) i u Slanskom primorju (Brštanik). U njima je planirao otvoriti slanice i trgove za prodaju soli. Izgradnja Novog završena je 1382.godine, ali prvobitna namjera nije ispunjena. Tvrtko je odustao od slanica i prodaje soli.., a Grad Novi je dobio drugu funkciju.
Novi je smješten u sredini župe Dračevice u Topaljskom zalivu, nedaleko od ulaza u Bokokotorski zaliv. Prvi njegov naziv je Sveti Stefan. Novi je bio rezidencija vojvode Sandalja Hranića Kosače, Stjepana Vukčića i njegovih nasljednika. Tvrtkovu ekonomsku politiku primjenjivao je Stjepan Vukčić koji je u Novom otvorio tkaonicu. Osmanlije su zauzele Novi 1482.godine kao zadnje uporište ranijeg posjeda Hrvatskoga roda Kosače.
Obćenito Boka Kotorska je poznata kao kolievka Hrvatskih svetaca. Do stvaranja Jugoslavije stanovništvo Boke Kotorske bilo je malne 100% HRVATSKO KATOLIČKO. NIGDJE U HRVATSKOJ NEMA TOLIKO HRVATSKIH KATOLIČKIH CRKAVA I SVETIŠTA NA TAKO MALOME PROSTORU KAO U VJEKOVNOJ HRVATSKOJ BOKI KOTORSKOJ, koja je oduzeta od Hrvatske i mora se Hrvcatskoj vratiti.
Kakav je sada nacionalni sastav Boke Kotorske, nakon svestanih progona Hrvata, pogledajmo podatak za Herceg Novi iz wikipedije:
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 2003. godine, općina Herceg Novi imala je 33.034 stanovnika, raspoređenih u 27 naseljenih mjesta.
Nacionalni sastav:
•Srbi - 17.470 (52,88)
•Crnogorci - 9.447 (28,59)
•Hrvati - 798 (2,41)
•nacionalno neopredijeljeni - 2.746 (8,31)
•ostali - 2.573 (7,81)
Vjerski sastav:
•pravoslavci - 27.785 (84,11)
•katolici - 1.440 (4,35)
•ostali - 851 (2,57)
•neopredijeljeni - 1.557 (4,71)
•ne vjeruju - 770 (2,33)
•nepoznato - 631 (1,93).
Ostavinska rasprava mora riešiti sve nastranosti i pogreške
Ovakova strašna sudbina Hrvatskog naroda jest na svima od Hrvatske otuđenim prostorima: u Crnoj Gori, u Sloveniji, u Srbiji, čak i u BiH - svojevremeno najhrvatskijoj Zemlji Hrvatskoj - u Katoličkom Kraljevstvu Stjepana Tomaševića, koje je Hrvatsko-Katoličko Kraljevstvo, posljednja hrvatska kraljica Katarina Kosača darovala u vlasništvo SVETE STOLICE.
Današnji pape, napose Papa Franjo ne vodi baš nikakvu brigu o prostoru Kraljevine Bosne, od koje su Tito, Izetbegović, Srbi i Dayton napravili ovu srbsku muslimansku (BOŠNJAČKU!!!) BiH - prostor obespravljenih Hrvata, poubijanih i prognanih više od pola milijuna sa svojih ognjišta u zadnjem Srbsko-genocidnom ratu.
O tragičnoj sudbini Hrvata-katolika u BIH, ne vodi uspješnu brigu NITKO ni Sarajevo, ni Zagreb, ni EU, ni DAYTON, ni VATICAN...ALI vodi Kazneni sud ICTY u Den Haagu, koji nepravedno kažnjava Hrvate, koji su se branili od genocida, mučenja, progona i svh drugih zločinstava, koja su Hrvatskom narodu u BiH, nanosili genocidni okupatori - pradivljački Srbi, Mudžahedini, čak i odmetnuti Hrvati iz katoličke u muslimansku vjeru - samozvani Bošnjaci. Nastavak sliedi!
Dragan Karlo Hazler - hrvatski djelatnik u diaspori
Basel, 2. svibnja 2017.
