Birokracija - vlast nad robljem 16.dio
- Detalji
- Kategorija: Josip Žuvela
- Objavljeno: Utorak, 18 Travanj 2017 19:04
Poštovani čitatelji glasila, plan je od samoga početka i bio takav da se hrvatsko društvo udalji od plemenitosti i društva znanja, a da sva „dobrota među ljudima“ bude tehno-psihološka osnova za produktivan rad sa štio manje ekcesa ili javnoga diskursa oko nečijega prava što je podigao/la glas na drugoga.
O boljitku slušasmo ešalone raznih lažnih proroka sa obiju strana. Jednako kako sa lijeve,tako i sa desne strane političke provijencije.
No mi tvrdoglavi i dalje mislimo da možemo tako nekako ipak gurati naprijed… Sa jedne strane kažemo da neće ovo moći naprijed,da nakon toga kažemo „bit će bolje“ ili imajmo vjere u Boga…ali opet iznova ne želimo razumjeti! I čudimo se pojavama izgubljenosti mlađih naraštaja!? Mlađi naraštaji su poput plijena prepušteni vukovima,jednako kao što sada sve stariji naraštaji strepe kome će pasti u ruke za njegu gdje je imovinsko pitanje preče zanimanje nekom potencijalnom njegovatelju. Ili kakva će ih okončanost života udesiti!
Kako mislimo prekinuti taj lanac!? Hoćemo li mi ustvrditi gdje je,pa samim time pridržati „najslabiju kariku“… ili ćemo prepustiti to „drumskim razbojnicima“!?
Da smo društvo koje nema nakanu mijenjati svoje okolnosti i da ne marimo za izvjesnije okolnosti budućih naraštaja…imamo prokazati sve aktualne sudionike u ovoj povijesnoj zbilji. Pošto svako jučer,pa i jučerašnji dan u ovome vremenu predstavlja povijest a radi se o pojmu suvremene povijesti,moramo razmatrati dijalektike i promjene koje su se nanizale nekoliko desetljeća unazad. Sa ili bez društveno-političkih okolnosti i sustava, ma koliko iste kao takve zaista imaju biti bitne.
Neke aspekte i pojave moramo gledati „svjetski“. Mnogi čitatelji ovoga članka, doduše i u samoj komunističkoj Jugoslaviji,smatrali su se rockerima. Može se prihvatiti činjenica da je bilo određenih rigidnih nastupa od strane režima,no toliko hrabri rockeri ima li su vrlog „posla“ sa tim buntom kod kuće pred patrijarhalnim očevima, budući da se kao autor ovoga članka jako dobro sjećam posljednjih hroptaja bivše države.
Dobro se sjećam kada je javno mnijenje bilo prožeto glasinom: „ako napraviš lošu stvar,roditelji ti idu u zatvor“. Doista se ne sjećam slučaja da bi to potvrdili a da nemaju onaj politički kontekst, no stariji suvremenici očito su se zagubili u pojmu vremena i prostora koji su se nekad busali kao rockeri u prsa a danas kao domoljubi( da lijeve duše ne spominjemo budući da se ateizmom,nihilizmom itd javno deklariraju).
Mnoge su im stvari promakle u „dijalogu sa stvarnošću“ u „vidokrugu suvremene povijesti“ gdje bunta iliti otpora nemaju, gdje ga nisu stali kome naslijediti a gdje se sa istim toliko hvale po obrascu življenja „kada smo bili mladi“ gdje kapitaliziraju vremenski period prije dolaska na ovakav svijet,nekih novih i nezrelijih klinaca. Koji , rekli bi po običaju „nemaju pojma o životu“.
Birokracija je nadasve to sve filtrirala kao kavu u onome višekutnom cilindričnome stroju za filtriranje kave. Gle zanimljive alegorije! Geometrija, matematika, masonstvo,filozofija,buntovništvo i sveprisutna praznina. Očito jer „u Paklu je ekipa“! I zvuci Pakla na ovu ili onu stranu,drže svoju akustiku i vidljivo-nevidljivu svoju mistiku.
Veo tajni koje narod nema volje otkrivati, a žali se na neviđene tajne skrivene. Nečastiva glazbena rezonanca učinila je svoje, budući da taj „rezon“ biva poznat tisućama godina i da taj „rezon“ ima svoj „revival“ ili neki novi val svako malo. Nama je sve to pojam suvremene povijesti, nekima to nije. Nama tajne i noviteti…ali nekima to nije. Tko su ti neki!? Ti su „Prosvijetljeni“! (po Zlome)
A mi!? Ne želimo biti prosvijetljeni(po duhu) jer vlada inačica našega integriteta: volim to,ne diraj mi se u to,što imaš protiv toga!? (Protiv muzike!?)
Ne radi se ovdje o protivnosti nečemu, već se radi da to nešto pod prvo nije niti naše, a pod drugo to je samo alatka koja je svojedobno bila upotrebljavana za poticanja nečijeg zgražanja i nekadašnjim mladim naraštajima divljenja. Ti tadašnji mladi naraštaji,danas su pred umirovljenjem i razvidno je kako se nisu osobito snašli a bili su kao „modernih svjetonazora“. U „suvremenoj povijesti“ vidimo da se desna strana neuspješno bori sa lijevom,a činjenica je da ih veže i vezala ih je glazba koja je baznim prizvukom došla iz kuhinja kolonijalne imperijalne zemlje gdje se naravno, vozi-samo lijevo! (Velika Britanija)
Tek toliko svima nama na znanje!
Za zapitati se, koliko je taj rock and roll psihološko informacijski inženjering nama odmogao nakon Domovinskog Rata u kojem smo vidjeli „srčanost“ mladih rockera i odjevnih levisica. Zašto se kasnije sve onako rasplinulo i povuklo u male odane uske dijaloge, neprimjetne ostalima!? Kako to da u „suvremenoj povijesti“ rock kao da nikada nije niti postojao a nije prošlo mnogo vremena kada je isti bio „svjetski duh“ zajedništva? Zaista,ta glazba i danas postoji!!!
A gdje su danas svi ti nekadašnji silni i nadobudni rockeri!? Mnogi su i danas u tolikoj fizičkoj i tjelesnoj snazi. Mnogi imaju iza sebe uspješno obrazovanje i karijere. Da vidimo sada primjera za pametovanje mlađima u diskursu!?
No gdje li su svi oni sada. Odnosno gdje li ste svi sada!?Teško pitanje,zar ne? To pitanje i istragu oko objektivnosti ove kolumne,vaš je zadatak. Mnogi se sada pravdaju kako su oni svoje „odradili“ a gdje su onda ovi „današnji mladi“. Činjenica je da su oni(ili možda upravo Vi) nekada bili nedostižni i da su mladi morali zaslužiti biti tek vaša kopija…dok i to vrijeme i kulturno-grupacijske nasade istoga uvoznoga obrasca, nisu otišle u zaborav!
I ostale su tako dvije generacije skupine koje se također mogu podijeliti na „mi i oni“. Shvatljivo? Projekt psihološko-informacijskog inženjeringa je uspio!
U redu je prihvatiti činjenicu da su se mnogi ex rockeri skrasili u obitelji i sličnome, ali kako smo zaglušeno informacijsko društvo kada seciramo dubinske aspekte životne i sociološke stvarnosti, tada se „dijagnostički agensi“ imaju aplicirati na sve i na svakoga. Ukoliko se itko osjeća pogođen ili pak uznemiren,medicinski gledano-to je dobar znak kao u slučaju profilakse!
Eto sada sam imao stanku i otišao po kupnju u obližnju trgovini namirnica. Slušam na radiju Dire Straits. Interesantna je činjenica vezana uz sjećanje kako ima vrlih naznaka da je Domovinski rat bio prožet duhom izričaja i forme proizišle iz tadašnje „moderne povijesti“ još svježih sjećanja na Vijetnamski rat i svih popratnih pojava koje je za istim progurala filmska i glazbena industrija.
Hajmo rockeri! Gdje smo sada!? Svi smo tvrdili da rock živi vječno, zar ne .. Anarhizam i nihilizam u segmentima društva je toliko očit,ne toliko vidljivim pojavama. Pa i sama „rockerska domoljubna ikona“ koja okuplja tolike silne Hrvate i Hrvatice ukazuje na fenomen buke nakon koje obično nastupi zatišje. Eh da je to barem zatišje pred nekakvu buru!? Ali dokazano nije i to svi mi jako dobro vidimo iako tako jako licemjerno šutimo!
Interesantno mi je bilo kada mi je jedna osoba rođena 1962 rekla da joj Alen Islamović djeluje i kao sadašnji Thompson po glasu i stilu. Pa očito je da bi Alen Islamović imao mnogo aktualnih Thompsonovih poklonika da su se osamdesete kojim slučajem nastavile a to što se svi deklariraju domoljubima neka se osvrnu na stanje svoje kolektivne (ne)svijesti i neka sve objese mačku o rep!
Da se razumijemo,i sam autor je odslušao rock ritmove pa istim tvrdi da se ne radi o samom činu slušanja zvuka koliko poistovjećivanjem sa „ozvučenim duhom vremena“. Pojam avangarda, svi znamo što predstavlja,pa samim time imamo naglasiti da najvećih faca nekog vremena,najvećih naprednjaka nekog vremena,najvećih frajera ili koječega drugoga-sada kao da nema,odnosno kao da navedeni nikada nisu niti postojali.
I ne samo to. Činjenica je da se svaki rocker borio za svoje mjesto pod suncem i za pripadnost nekoj od grupa. Uistinu nemojmo zanemariti činjenicu kako je bilo to živopisno i u mnogočemu zanimljivo…no što je ostavljeno u nasljeđe osim lovačkih priča koje i kao takve,nisu predmet interesa javnosti ukoliko netko „sa Istoka“ ne napravi neki dobar film a mi ga kopijom nastojimo preteći po tim zapaženim svojstvima.
Naše se „busanje u prsa“ pred svime vidljivome ruši,a mladež nam se priklanja raznoraznoj „regionalnoj“ glazbenoj sceni, gdje je izričaj sličan kao „jaje-jajetu“ i gdje žalibože sve biva tako vidljivo kako nigdje za te mlade nema mjesta osim da se upražnjavaju po onome što se nudi. Tako je bilo i prije dvadeset godina kada su se „stara društva“ držali između sebe do njihova konačnoga raspada…a vi mladi „snađite se“ do konačnog rezultata uspjeha psihološko-informacijskoga inženjeringa nad njima. Taj proces traje desetljećima,samo što se u poslljednjem razdoblju toliko produbio i intenzivirao što smo na sve ostali pasivniji i mentalno neaktivniji.Pa čak je indikativno kako je naša Jelena Rozga na jumbo-plakatima znala imati izričajni „look“ Madonne!
Radi se o tome da ljudi traže zajedništvo po „masovnim spektaklima“ gdje bi prisustvovali u centru glavnoga grada u velikome broju čak i tijekom radnoga dana i radnoga vremena. Izvan toga ti ljudi stalno „nemaju vremena“,stalno nekamo žure,stalno govore da imaju obaveza i stalno bleže od sebe samih i neiskreni su prvo prema sebi samima pa prema svemu što stoji i svemu što se okolo kreće!
Ovo svjedočanstvo dolazi od pera autora koji nije izvan tokova razumijevanja ove nam „suvremene povijesti“. Na svu sreću da me ima itko uvjeriti suprotno…
Ovo napisano tek je uvod,a idućom epizodom „birokracija-e“ nastavljamo sa pokušajima ulaženja u bit aktualne političke svakodnevnice.
Kao krotitelji lavova,moramo pokušati dokučiti svekolike cirkusarije!
Cirkus postoji ne radi žonglera,klaunova i hodača po žici…već za gledatelje koji sjede udobno ili se nalaze na kojekakvoj „špici“! Cirkus je ustvari jedan šator koji je namješten u krug,kao i naša svakodnevnica koju razumijemo kada ide u krug. Drugih tema niti nemamo osim „di si šta si,kaj imaš,delaš…“
Poneki psihijatrići u vrhu zakonodavne vlasti nisu samo neka slučajnost dok mi ponavljamo iste fraze hodajući u krug kao u nekakvom dvorištu umobolnice. Patetički rečeno, od istine nije udaljeno.
Naš duh stoji umorno,
kovitla se tako lijeno
Ozračje tako je svud sumorno
Pristaje tu samo jedno:
Umjesto livadne nam trave
Stoji neko suho sjeno
Zaista, ovaj serijal se nastavlja!
Josip Žuvela
