Birokracija - vlast nad robljem 8.dio
- Detalji
- Kategorija: Josip Žuvela
- Objavljeno: Četvrtak, 12 Siječanj 2017 19:06
Poštovani čitatelji glasila, po nastavku iz sedmog dijela(snoviđenje 2013), podosta ćemo ovdje govoriti o pokorničkim, dominacijskim i inim odnosima u društvu. Bili mi toga povremeno svjesni, bili mi toga ipak nedovoljno svjesni. Svakako postoji neka tajna veza između svih odnosa u društvu, no razlikujući dobro od zla, nad nama stoji zadatak utvrditi o kakvom se načinu ili pak vezi ovdje radi….
Iz slikovitosti snoviđenja iz 2013 godine, lik „starca“ u Kipu nam aludira na mudrost i vremenitost, kako smo i rekli. Moguće da pogrbljenost toga Kipa i lik starca, dodatno aludiraju na približavanje samoj smrti u vidu približavanja kraju života što bi bilo suprotstavljeno početku života, ali po duhovnom značenju.
Da autor ne bude krivo shvaćen, ne radi se o interpretativnom lošemu tretiranju, neprimjerenom stavu iliti odnosu prema trećoj čovjekovoj životnoj dobi, nego svatko tko pomnije razmatra dijalektiku i ovaj cijeli dosadašnji opis, razumjeti će o čemu se ovdje radi. Ovdje stoji riječ koja stavlja naglaske na kontroli, pa i zaustavljanju mladenačkoga životnog elana ljudi(ovo vrijedi za sve ljudske dobi!),o preusmjeravanju onoga pozitivnoga iz čovjekove nutrine glede nade u smjerove rigidnosti i strahovlade, gdje se od toga podmukloga duha može očekivati samo kazna i ugnjetavanja u slučaju neposluha.
Iza Kipa stoje drvene konstrukcije od orahovine koja po nečijim opisima, također predstavljaju značenja među kojim se opet ubraja i „mudrost“. No „mudrost“ može biti dobra i zla… Naravno da se zlo sakriva iza primamljivoga i naizgled dobroga, pa samim time možemo tumačiti značenje ovoga konteksta oko ovdje spominjane „mudrosti“. Jednako tako se primjenjuje i sama simbolika. Ciljana i nadasve dvosmislena.
Kako su orasi inače hranjivi i produktivni za moždanu tvar, dobro je znano da nositelji drevnih tradicija poput Židova i inih, znadu slikovitosti,simboličnosti i ine značaje kada usporedimo sa ovim snoviđenjem kao i detaljima i materijalima u njemu…
Jesmo li se osvjedočili koliko se često susrećemo sa opisanim namještajem u sudnicama i odvjetničkim uredima. Dobro, nije tu uvijek orahovina, bude tu i hrastovine, bude tu i furnira poradi ekonomičnosti i praktičnosti, ima tu i najobičnijega namještaja u uredima. Ali glavno je spomenuti da kako u realnosti pa istodobno u filmovima, imamo prečestu naglašenost opisanih drvenih struktura, stupića, ograda i namještaja. Upućeni o tome znaju znatno više reći.
Naravno da prostori i uredi koje svakodnevno susrećemo, nisu odveć niti bitni jer sami predstavljaju nešto nalik na male ili pokretne stanice sustava. No zanimljivo bi bilo posjetiti one drevno ukrašene interijere, zaista.
Uz dužno poštovanje prema mnogim časnim odvjetnicima i sudcima, moramo istaći kako se to ne odnosi na njihovo znanje niti zvanje koliko se ovaj opis odnosi na neku suštinsku logiku koja povezuje stvarno i ono duhovno u životnoj stvarnosti. No kada opisujemo brončani Kip po „snoviđenju 2013“, zaista se nećemo načuditi koliko smo mnogo puta susretali tu plemenitu slitinu u mnogim „pravnim“ uredima. No i sama ona „slijepa božica pravde“ ima svoj drevni antički i neznabožački značaj.
Lik „starca“ ima predstaviti mudrost u vidu ezoterijskih razina, što imamo svjedočiti koliko je mnogih odvjetnika i inih pravnih djelatnika u prošlosti prakticiralo učenja kabale, teozofije, antropozofije, hermetizma, magije, talismanije, numerologije,astrologije,masonstva i dr. da to nije ništa novo. Ovo zaista ne čini ove dosada opisane stvari toliko nestvarnima i nevjerojatnima.
Jedan od najpoznatijih i najmoćnijih hrvatskih odvjetnika, veže se uz etiketu masona 33 stupnja, što je od iste osobe javno i priznato. Dakle uz javno priznate neke činjenice, imajmo razmatrati i ovakve opise!
Jedan od razloga zbog čega se poseže za tim ezoterijskim učenjima je onaj koji ima svoje ishodište u težnji za moći,karijerom zatim nasljeđem isl. Ta teško je zamisliti mogućnosti služiti Bogu i (svjetovnoj)Državi istodobno. To jesu dva gospodara, kako bismo znali obično tako vjerski i onako po narodski tumačiti…
No uistinu i bez obzira na sve, imamo mi jako dobrih sudaca i odvjetnika,no tu se radi o časnijim pojedincima koji zastupaju ljude uz maksimalnu žrtvu i minimalnu naknadu, te stoje uz ljude kao svjetliji primjer. Oni uz božje darove, nasuprot onim opisanim suprotnim stranama, prinose ogromnu žrtvu pa samim time i ogromne rizike po sigurnost sebe i svojih obitelji!
Zadaća birokracije jest ta da se ima podčiniti ljude, ne im služiti. Vlast se na stranim pojmovima prevodi kao government (gover/kiberneo-upravljati mens-ment-svijest),ili upravljanje sviješću i voljom naroda. Bilo prinudom ,bilo privolom,bilo nametnuto iliti prisilom.
Drevnost ranije opisanih drvenih i brončanih materijala i konstrukcija, u normalnome suvremenome razmatranju..ne bi imalo nam naoko predstavljati ništa…no u tokovima vremenite povijesti kada su najšire narodne mase bile svedene na najnužnije predmete i izgrađene nastambe…sve ovo ranije opisano,pobuđivalo je u njih dinamiku osjećaja velebnosti interijera kao i svojih malenkosti ispod istih. Naravno da je bilo sveprisutno strahopoštovanje i istupanje sebe moleći za razumijevanje i davanjem milosti. Naravna je i tako očita, tolika oprečnost snaga da su priznanja, pokornosti i traženja milosti od strane podanih, slabijih, potlačenih,neukih ili tek nižih staleža-bila neupitna!
Drevne civilizacije poput Egipta,Sumera,Grčke i Rima poznavali su zakon sile,poznavale su zakon poslušnosti i pokornosti. Nažalost, u milenijskom razdoblju prije kršćanstva, bilo je opće dobro poznato gdje je kojem pojedincu mjesto,gdje je kojemu staležu mjesto,gdje je namjesniku mjesto,gdje je ratniku mjesto,gdje je skitnici mjesto,gdje je putniku mjesto a gdje li je robu mjesto itd!
Nemojmo misliti da je navedeno neprisutno u ovo današnje vrijeme. Itekako je to prisutno iako se to danas tumači, percipira i doživljava na neki drugačiji način. U onoj samoj suštini, vremenita nam se stvarnost nije promijenila. Kao da se radi o nekim zakonitostima od samoga čovjekova Pada u Edenskome Vrtu i kao da su te prepreke nepremostive,osim što u vremenitim naletima bivaju izazvane revolucije gdje se preslagivahu uloge i moć pa i izgled same stvarnosti.
U suvremeno doba,pojam birokracija ima mnogo važnosti u sagledavanju stvari, budući da je vrlo malo pravih kraljevstava, mnogo republičkih uređenja, mnogo neokolonija isl. Mnoge stvari danas iako ne vidimo, ne možemo tvrditi da nisu pod pismotrom i organizacijom nekada moćnih loza i jakih kraljevstava i kneževina, samo što se zbog vremenitih prevrata i geopolitičkih interesa, presložili u „careva iliti kraljeva nova ruha“. Kako i danas u podnožju vrijede mnogi stari ugovori,bule,zakonici isl što su utjecali na psihologiju suvremenih etnosa i etnoloških obilježja,zašto ne povjerovati u ono malo ranije spomenuto gdje „stara slava“ iako izvana izgleda neprisutna, to ne znači da je prestala.
Njeni pripadnici se jako dobro raspoznaju, pa i u toliko vrlom i modernome 21 stoljeću kada mi gotovo više i ne znamo tko smo i gdje smo!
Činjenice koje mi kao puk poznajemo iliti barem prepoznajemo, jesu one koje leže u narodnim običajima među kojim se raspoznaje nit koja je utkana mnogo stoljeća unatrag. Ma o kojem mi modernom vremenu govorimo, ma o kojem mi 21 stoljeću govorimo…kada „najmoderniji“ ljudi imaju u sebi najskriveniji taj nagon a da ga nisu niti svjesni. Vrlo slično imamo opisati kako su mnogi današnji najveći poduzetnici,nekadašnji i sadašnji (mentalni) komunisti,pa i narodni strahovladari vodili svoje linije možda čak i do samoga vremena Franje Tahya. Možemo tako gledajući samo unatrag,budući da nismo narod-unaprijed!
Zar još ne primjećujemo kako smo zapravo jedna hrpa ljudi vrlo bliska bosanskome opisu tzv. „raje“. Naše se postojanje nastavlja u nekom preživačkom aspektu, a rađamo se tek tako da ispunimo neki običaj. Misao nam je kolektivna(kako misli grupa), bilo po obrascu male sredine ili mainstreama (srednjestrujanje,javno mnijenje) na općoj razini.
Ovo što se mimo svakih pravila , zakona i zdravoga razuma uvozi zaraženo meso na police supermarketa u Republici Hrvatskoj…dovoljno nam dokazuje gdje nam je mjesto. Trebali bismo se zamisliti ukoliko još to nismo!
Hrvati moji, koliko god to gordo zvučalo…priznajmo si da smo „raja“ što nije to tek samo razina prisilne marginalizacije…već i nečastivog duhovnog posjednuća!!!
Pa zar nije o posjednuću riječ kada mnogi ljudi u našoj Domovini kopaju po kantama za smeće ili im je integritet ponižen na neki drugi način,a oni u nekoj nadi i dalje glasaju za svoje „odabranike“ koji su ih u tu nemilu situaciju i doveli? Takvim odlukama,obilježili su i djecu i unuke!
No nije tim opisima došao tu kraj….
Nastavlja se….
Josip Žuvela
