Prošli je tjedan počeo dramatično, proslavom pokolja Hrvata u Srbu i okolici 1941., uobličen u komunizmu u dan ustanka naroda (množina) Hrvatske. Da se ne bi zatrla tradicija, brinu se Pupovac i družina, pa pod blagonaklonim prešutnim blagoslovom aktualne hrvatske politike nastavljaju slaviti rečeni datum u već dugo samostalnoj hrvatskoj državi, što bi trebalo biti nedopustivo i neoprostivo

Motiv za naglu provalu migranata su poruke madridskih socijalističkih vlasti, vrlo nalik nekadašnjim njemačkima tadašnje kancelarke Angele Merkel kako su migranti dobrodošli, te ranije sudske i vladine odluke kojima je gotovo milijun migranata bez kriminalnog dosjea dobilo pravo boravka, odnosno onemogućen je nasilan povrataka ilegalnih migranata u zemlje iz kojih su došli.

Jedna od najglasnijih i najangažiranijih kritičara gradske vlasti, Nikita Stoja prva je na X-u upozorila na nedostatak državnih obilježja u centru glavnog grada svih Hrvata: “Danas je 4. kolovoza. Dan prije Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja. Grad Zagreb jos nije izvjesio hrvatske zastave!!! U prilogu fotka otprije 10 min”, napisala je prije pet sati”.

Jer, sjetimo se koliko brzo znaju proraditi neki drugi mehanizmi. Kad negdje osvane grafit uperen protiv srpske manjine, kad se ošteti ploča na ćirilici, tada Milorad Pupovac zna gdje je mikrofon. Tada ima izjavu. Ima priopćenje. Ima zabrinutost za klimu u društvu. Pupovac spremno reagira na grafite. Doduše, ne na sve. Spomenik ubijenoj hrvatskoj djeci može stajati unakažen, a od SDSS-a nećete čuti ni slova.

U najtežim danima stvaranja hrvatske države, početkom kolovoza 1991. godine, istočna Slavonija proživljavala je svoje najcrnje trenutke. Nakon brutalnog masakra nad hrvatskim redarstvenicima i pripadnicima Narodne zaštite u Dalju 1. kolovoza, čitavo Podunavlje našlo se pod strahovitim obručem JNA, lokalnih pobunjenika i paravojnih formacija Željka Ražnatovića Arkana. 

Desetljećima nakon vojno-redarstvene operacije Oluja, u javnosti se i dalje lome koplja oko razloga masovnog odlaska srpskog stanovništva s dotad okupiranih područja. Dok službeni Beograd i danas inzistira na tezi o sustavnom protjerivanju, ključni povijesni dokumenti iz ljeta 1995. godine otkrivaju sasvim drugu stranu priče.

Prije nekoliko dana općinski načelnik Konavala Božo Lasić obratio se javnosti dramatičnim apelom vezanim za neizdrživu situaciju i moguće ozbiljne posljedice koje tranzitni promet prema Crnoj Gori, Grčkoj i Albaniji ima za općinu Konavle.

HAVC financiranjem aktivista ruši vjerodostojnost vladajućih politika neznanjem, ili namjernim pogodovanjem antihrvatskim aktivistima. Gospodina Chris Marcich potrebno je zamoliti za iskrenu ispriku i da ne vrijeđa one koji su iznijeli rat na svojim leđima pozivajući se na “povijesne istine”  kojekakvih aktivista, jer time kroz blato valja sve branitelje domovinskog rata.

Pred okupljenima, među kojima je bila i saborska zastupnica SDSS-a Anja Šimpraga, otvoreno je izražavao žaljenje za neustavnom "Republikom Srpskom Krajinom" te svojatao povijesne hrvatske regije Liku i Dalmaciju.

Krajnje je vrijeme da pokret europskih domoljuba poduzme konkretne korake i počne ozbiljno shvaćati zaštitu granica. To će podrazumijevati sukob s Europskom unijom, globalističkim nevladinim organizacijama, a možda i s državama na europskim granicama. No vrijeme za takve poteze odavno je došlo.