Čini se kako je riječ o filmu koji, i prije nego je sjeo pred širu publiku, već obavio svoj pravi posao. I to tako što nije došao kao film, nego kao dokaz. Ne može se govoriti niti o umjetnosti, ili nekakvoj kulturnoj vijesti, riječ je o klasičnom političkom obredu: država koja plaća, režiser koji desetljećima nosi istu temu, plakat koji laže i prije prvog kadra, i javnost koje zna što je vidjela i prije nego je išta vidjela.

Hrvatska Engleska 7:0! Kakva sramota! Čitam komentare "stručnjaka" i običnih građana. Svi se slažu da je to bilo nevjerojatno jadno. Ljevičari naravno opravdavaju glavnog i odgovornog jer on je ipak naš "dečko", a to što smo tako sramotno igrali i popušili - "Ha, događa se!" Sad su mrzitelji Hrvatske napokon dobili što su priželjkivali – lošu repku koja nema što tražiti u Europi.

Počela sam pisati tekst o akciji prikupljanja potpisa za opoziv pulskog gradonačelnika SDP-ovca Peđe Grbina, međutim događaji su se nagomilali pa počinjem sa:

Pitanje nacionalnog identiteta, povijesne istine i državotvornosti u svakom suverenom narodu predstavlja temelj na kojem se gradi budućnost. Međutim, promatrajući aktualne kulturne prilike u Hrvatskoj, opravdano se postavlja pitanje: čije interese zastupaju i novčano podupiru hrvatske državne ustanove?

Nešto se u Hrvatskoj promijenilo. I to ne preko noći. Promijenilo se u kulturi, promijenilo se u sportu, promijenilo se u politici, a ponajviše se promijenio odnos prema onome što se nekada podrazumijevalo pod nacionalnim ponosom i nacionalnim nabojem.

Zlatko Dalić je otjeran, a Slaven Bilić je doveden ne samo da uništi kult nogometne reprezentacije koja je širom svijeta pronosila ponos i slavu hrvatskoga naroda, nego i da ponizi hrvatski narod. 

Nakon kolumne Ivice Šole u Slobodnoj Dalmaciji, ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek u svojoj je objavi na Facebooku napala Šolu, prozivajući ga zbog navodnog „govora mržnje” i širenja dezinformacija vezanih uz financiranje novog filma Lordana Zafranovića „Zlatni rez – Djeca s Kozare”.

Počelo je preuzimanjem Dinama od strane Možemo!, nastavilo se političkom eutanazijom Dalića, ustoličenjem provjerenog asa duboke države, Slavena Bilića, pa provokacijom zvanom novi stadion. A ovo večeras bio je grand finale – završni čin uništenja nogometa koji je smetao jer je bio previše nacionalan, „za dom spreman“ i s rukom na srcu.

Bitorajac je sam priznao da je prije potpisivanja ugovora pažljivo pročitao scenarij. To znači da je točno znao na što pristaje, kako su likovi napisani i u kakav se povijesni okvir priča stavlja. Ako ti scenarij leži na stolu, a ti svejedno staviš svoj potpis na projekt koji služi za ideološko prekrajanje i falsificiranje povijesnih činjenica, onda ti je to falsificiranje očito sasvim odgovaralo

O tome da glumci imaju pravo glumiti gdje hoće, o tome naravno nema razgovora, ali se isto tako ne može ne vidjeti da vam honorar daje Vučić, dva tjedna prije izbora. Da vam honorar daje Milorad Dodik — vlast koja je protjerala ne 250.000 Marsovaca, već Hrvata. Novce vam daje Stanivuković, gradonačelnik Banja Luke. Ako nemate problema s tim da vas ta tri zlikovca financiraju — okej