HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Ako dozvoljavamo i šutke promatramo da nam budućnost kroje a povijest i istinu iskrivljavaju bivši kadrovi, reciklirani četnici, partizani i Jugoslaveni koji vrše moralni zločin u našoj domovini, u skoroj budućnosti možemo očekivati slavljenje izmišljenog ustanka i na Ovčari, u Škabrnji, Voćinu, Lovasu, Baćinu, Dalju, Jazovki, Hudoj jami i mnogim drugim mjestima

žrtve

Skrivanje zločina ili čak iskrivljavanje događanja istih bilo je i jest omiljeno područje ljevice u Jugoslaviji, ali i diljem svijeta nakon pada Berlinskog zida. S obzirom na zastrašujući obim ljevičarskih zločina svih vrsta, najveći u povijesti svijeta, u tako dugom periodu kroz cijelo 20. stoljeće.

U stvarnosti, obilježili su obljetnicu četničkoga ustanka i iskazali počast onima koji su počinili genocid nad Hravtima toga dijela Like i zapadne Bosne 1941. godine u srpnju. Počast onima koji su na ražnju ispekli don Jurja Gospodnetića. 

Može biti slika sljedećeg: 2 ljudi i tekst "Žena ubila muškarca u prostoru Medike u Zagrebu INDEXHR LAŽU EDIJI! ಜಾ! AS ΝΣΗΟΥΑΙ HR PZ=426-EB 426- PZ BUJICA OTKRIVA: KOJI UBOJSTVO JE POČINIO 36-GODIŠNJI MUŠKARAC SI JE UFURAO DA JE "ΕΝΑ"?"

Šira javnost imala ga/ju je prilike upoznati tijekom antibraniteljskog divljanja u Savskoj, kada je “ni baba - ni deda” čita(la)o Zagorku i huška(la)o na 100-postotne hrvatske ratne vojne invalide, koji su prosvjedovali protiv političkog terora Milanovićeve jugolijeve vlade.

Boričevac - Obilježavanje stradanja 24 civilne žrtve 'ustanka' 27. srpnja  1941. godine - Kamenjar

Boričevac, mjesto u blizini Srba gdje Srpsko narodno vijeće i Savez antifašističkih boraca i antifašista RH organizira i slavi godišnjice Dana ustanka, tzv narodni zbor, imalo je 1941. godine s okolnim mjestima imao oko 2000 stanovnika, koji su svi bili etnički Hrvati. Mjesto je spaljeno do temelja u tzv ustanku Srba 1941. godine.

četnika

Pokolji Hrvata trajali su danima od Srba i Drvara sve do Grahova i Bosanskog Petrovca. Razmjeri zločina bili su takvi da je sve hrvatsko doslovno pobijeno i spaljeno u vrlo kratkom vremenu.

Uvježbavanje za vojni mimohod · HINA.hr

Više od 2000 pripadnika pješačkih postrojbi Hrvatske vojske i drugih službi svakodnevno se okuplja u vojarni na Plesu, gdje već dva tjedna intenzivno uvježbavaju za veliki vojni mimohod povodom 30. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja, Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja.

Isplivalo što se događalo na Thompsonovom koncertu: 'Ljudi su tek u  ponedjeljak počeli pričati' - Zagreb.info

Generacija koja je živjela u komunizmu često nosi “tragove ropstva” – mentalitet oblikovan autoritarnim sustavom, strah od neizvjesnosti ili nesposobnost potpunog prihvaćanja novih vrijednosti poput individualne odgovornosti i demokracije, a u našem primjeru i interioriziran (znači individualno prihvaćen) osjećaj kolektivne krivnje, zbog davnih i navodnih grijeha prošlih generacija.

5. listopada 1991. Hrvatska objavljuje opću mobilizaciju, ni jedan od čelnih ljudi hrvatske države, predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, vrhovni zapovjednik Oružanih snaga ni predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković nisu se toga dana odazvali pozivu da se uključe u obranu svoje domovine.

Arhiva PARTIZANSKI I ČETNIČKI ZLOČINI NAD HRVATIMA | Hazud.hr

Budući da su svi ustanici, od kojih su neki kasnije završili u partizanima, a neki u četnicima, bili Srbi - dok su sve žrtve pokolja koji su ubrzo uslijedili bili Hrvati - ustanak u Srbu najjasnije se može tumačiti kao srpski ustanak protiv Hrvata.

Tko se treba sramiti zbog Mirele Čavajde!?

Pin It

Rijeka je bijesna: Pogledajte brutalne poruke s prosvjeda podrške Mireli  Čavajdi

Osobna ljudska tragedija smišljeno i perfidno je postala “opće dobro” svedeno na zalaganje za pravo na pobačaj i protivljenje pravu na priziv savjesti te tako dodatno razdijelila i udaljila ionako polarizirano društvo.

Danas čak i ispodprosječno informirana osoba u Hrvatskoj zna gotovo sve o teškoj životnoj situaciji trudnice Mirele Čavajde. Bol, strah, uznemirenost, tuga, zbunjenost, nepovjerenje, izgubljenost… sve se to u trenu utkalo u život trudnice koja je, poput velike većine žena na početku trudnoće, razmišljala isključivo o sretnom i ispunjenom majčinstvu.

Težinu neizvjesnosti ishoda trudnoće opterećene ozbiljnom malformacijom čeda dodatno je otežalo besramno političko i aktivističko parazitiranje na životnoj tragediji mlade žene i njene obitelji.

Glasne, isključive i agresivne društvene skupine, formalizirane u razne udruge koje tobože štite ljudska prava i interese žena, iskoristile su i ovu nesreću kako bi dodatno antagonizirale društvo, ne libeći se pri tome teško optuživati neistomišljenike i pozivati ih zbog „pogrešnih“ uvjerenja.

Oštrica njihovih kritika usmjerena je čak i prema struci koja je trebala u ovom sveopćem ludilu, zadržati mirnoću i razboritost objektivnog prosuđivanja težine i perspektive zdravstvenog stanja nerođenog djeteta.

Osobna ljudska tragedija smišljeno i perfidno je postala “opće dobro” svedeno na zalaganje za pravo na pobačaj i protivljenje pravu na priziv savjesti te tako dodatno razdijelila i udaljila ionako polarizirano društvo.

“Slučaj Čavajda” pokazao je svu institucionalnu slabost i ranjivost hrvatskog društva. Manjkavost i nejasnoća pravnog okvira koji se u praksi očituje nemogućnošću ostvarivanja zakonom zagarantiranih prava.

Popriličnu pogubljenost ministra zdravstva koji nebuloznim izjavama, sitnim lažima i otkrivanjem povjerljivih osobnih podataka trudnice poziva na izvaninstitucionalno rješavanje problema. Histeričnost takozvanog civilnog društva, koje iskorištava ljudske tragedije za ostvarenje svojih parcijalnih, političkih i aktivističkih ciljeva.

Nezainteresiranost strukovnih, stručnih i sindikalnih liječničkih organizacija i udruga: Hrvatskog liječničkog zbora, Komore, Sindikata, Perinatološkog društva, Društva ginekologa i porodničara, HUBOL-a, koje šutke, bez primjerene reakcije promatraju brutalno dehumaniziranje svojih članova uključenih u zdravstvenu skrb trudnice.

Ovakvo bezobzirno višestruko javno “silovanje” stvorilo je ozračje posve nezrelog i krajnje antagoniziranog društva nesposobnog za suočavanje s problemima suvremenog društva. Mnogi se trebaju sramiti svoje uloge u slučaju Mirele Čavajde!

Možda ponajviše baš oni koji su gospođu Čavajdu, po krinkom zaštite njenih prava, instrumentalizirali za ostvarenje vlastitih interesa te ju tako dodatno viktimizirali. Ne ponovilo se!

Dr. Trpimir Goluža/maxportal

Login Form