Milorad Pupovac, samozvani i vječni predstavnik tek male skupine Srba u Republici Hrvatskoj, ponovno je uzurpirao medijski prostor još jednom u nizu ispraznih konferencija za novinare. Kada god se u državi dogodi krizna situacija, Pupovac osjeća paničnu potrebu izići pred kamere, ne bi li ubrao jeftine političke bodove i unaprijed oprao odgovornost svojih sunarodnjaka.

U svakoj demokratskoj europskoj državi otkriće da je vlast, bilo to sadašnja HDZ-ova ili prijašnja SDP-ova dozvolila uvoz 37.000 tona  opasnog otpada dovelo bi ne samo do pada Vlade nego i do kaznenog progona svih državnih dužnosnika počevši od predsjednika Republike i predsjednika Vlade koji su svjesno, jer ovdje se ne radi o propustu, dozvolili zagađivanje državnog teritorija opasnim otpadom.

Izvanredna sjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode u Gospiću, sazvana zbog ilegalnog odlagališta otpada na lokaciji bivšeg PPK Velebit, umjesto konkretnih odgovora o sanaciji i zaštiti zdravlja građana završila je političkim sukobima i odlaskom oporbe. Posebno je javnost zaintrigiralo signaliziranje Sandre Benčić predsjednici Odbora Dušici Radojčić (Možemo) da prekine sjednicu.

Prije stanovitog vremena na portalu Poskok.info autor Ivan Urkov objavio je izvrstan osvrt o tome kakav bi to osjećaj tuge, niskosti i jada bio kada bi, umjesto stvarnog, netko poput Dalije Orešković mogao tumačiti ili stajati kao simbol ili predstavnik hrvatskog nacionalnog identiteta.

Kod jednog uhićenog Srbina policija je pronašla poluautomatsku pušku s 44 komada streljiva, a drugom je oduzet pištolj i više mobitela.

Po objavama na društvenim mrežama uhićeni su Danijel Stegnjajić, Jovan Miović,  Vladimir Čupić i Aleksandra Sara Chichocka. 

Više prostora dobili su “teroristički” grafiti o Jergoviću, Pavičiću i Pupovcu nego četnički terorizam koji je zapravo “hrvatski”.

Zanimljivo, Arsen Dedić im je Srbin, a naoružana grupa koja se dala u sijanje terora je “skupina hrvatskih državljana”.

Nakon filozofa Žarka Puhovskog i njegovih čuvenih procrnogorskih izjava danih više puta u posljednje 3-4 godine, čime si je priskrbio titulu consiglierea aktualne crnogorske vlasti, prvo se pred nepuna dva tjedna, otvoreno zastupajući procrnogorske interese, u hrvatskim medijima javio povjesničar Hrvoje Klasić, a pred tjedan dana, s gotovo identičnih pozicija, javio se u crnogorskim medijima politolog Dejan Jović.

Piše se i govori samo o pobjedama, crvenim tepisima i prigodnim govorima s figom u džepu. Međutim,  politička se elita svakog kolovoza naslikava na proslavama i obljetnicama, dok  17. kolovoza 1990. prolazi u potpunoj, gotovo sramotnoj tišini. Tog dana prije 36 godina započela je takozvana balvan-revolucija.

Ministar Anušić izjavio je kako treba pooštriti kazne za piromane. Podsjetio je kako se razgovaralo o tome i kada su ovakvi požari bili na području Brela i okolice: "Nelogičan je broj požara koji bukne u jednom danu, točno onda kada se najavljuje bura ili veliki vjetrovi. Nelogično je i nevjerojatno izbijanje požara koji su na kraju krajeva i zabilježeni kamerama da su namjerno podmetnuti".

Po objavama na društvenim mrežama uhićeni su Danijel Stegnjajić, Jovan Miović i Vladimir Čupić –  sva trojica Srbi iz Hrvatske – te Aleksandra Sara Chichocka, državljanka Poljske. Po istom objavama svi su u vrijeme uhićenja bili vidno alkoholizirani.