HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Svoditi na ništicu sve razlike među narodima koje vanjske i unutarnje sile bijahu u prošlom stoljeću dvaput svezale u dvaput raspadnutu jugoslavensku tvorevinu („tamnicu narodā“); ništiti sve razlike među njihovim posebnostima i izvrsnostima, prošlostima i sadašnjostima, među zemljama i današnjim državama, među različitim tradicijama i običajima, mentalitetima i kodeksima, kulturama i antikulturama;

Bartulica: Pobijedili smo Srbiju u Domovinskom ratu, ali se u miru ponekad ponašamo kao poražena strana. Zašto država izdvaja novac za izgradnju 40 srpskih kulturnih centara? Čini mi se da se ne znamo ponašati pobjednički. Moja politika je Croatia first. Hrvatska na prvom mjestu, a ne Ukrajina na prvom mjestu. Ne tuđi interesi, nego interesi hrvatskog naroda moraju biti na prvom mjestu.

Glavni grad Zagreb je udaljen oko 200 kilometara od srpske granice. To znači da srpski borbeni avion opremljen kineskom raketom može gađati ciljeve u hrvatskoj prijestolnici a da ni ne mora napustiti vlastiti zračni prostor. Ako se računa s većim dometom od 400 kilometara, to znači da beogradsko zračno oružje sa CM-400 može dosegnuti gotovo cijelu Hrvatsku.

Hormuz - Jeli Iran postigao strateški autogol i tko će u stvari platiti  najveću cijenu? - Kamenjar

Stanje stvari u Hormuzu takvo je da se može tvrditi kako je Iran doista efektivno blokirao prolaz kroz tjesnac, s napomenom kako nije riječ o klasičnoj, to jest fizičkoj blokadi prolaza s minama ili ratnim brodovima, kako se pretpostavljalo. Riječ je o efektivnoj paralizi prometa, i to kombinacijom prijetnji, zatim napada i upozorenja.

Policajka u Zagrebu brutalno pretučena dok je radila svoj posao, a napadača puštaju na slobodu. I sad se stvarno moramo zapitati, koga štiti hrvatsko pravosuđe i u čijoj je službi? Onih koji nose uniformu, koji štite naše građane i zakone ili migranata koji bez ikakvog poštovanja dolaze u ovu državu i dižu ruku na hrvatsku policajku jer znaju da im se praktički ništa neće dogoditi?

Geopolitički lonac vrije, u isto vrijeme preko najdulje granice imamo evidentno jačanje islamizma, a preko druge, na istoku, priprema se psihološki teren kao krajem 80-ih. Pitanje je što bi bilo s Hrvatskom da danas zarati? Bilo da je riječ o velikom općem ratu, bilo o neprijateljima preko granice/a. Ili oboje? Što s neprijateljem unutar države?

Sjajni novinar Ivan Hrstić otvara staru dilemu ili kako neki kažu "delimu": "Jesu li Merčep, Norac i Praljak ratni zločinci ili naši heroji?" To je stvarno teško i tvrdo pitanje, a u isto vrijeme na njega je odgovor lagan i brz. Sva trojica su bila i ostala naši heroji Domovinskog rata. Svidjelo se to našim jugovićima ili ne.

Going to be good for 90 years': Trump defends record on Social Security |  Donald Trump News | Al Jazeera

Trump je rekao kako je pročitao Kentovo pismo ostavke te dodao: "Mislio sam da je vrlo slab po pitanju sigurnosti. Nisam ga dobro poznavao, ali djelovao je kao prilično dobar čovjek. Dobro je što je otišao.

Škole u UK: Glazba i ples u sukobu s islamskim učenjima, dječji crteži bogohulni

Nekoliko lokalnih vijeća u Velikoj Britaniji kojima upravljaju laburisti izdalo je smjernice školama u vezi s vjerskom osjetljivošću muslimanskih učenika u aktivnostima u učionici, uključujući likovni odgoj, glazbu i ples.

Pred Uršom se, što se imanja tiče, mogu sakriti i neki srednjovjekovni baruni, ali možemosima je prioritet jače oporezovati uspješnu frizerku i njezin teško zarađeni novac preusmjeriti profi prosvjednicima i kvaziumjetnicima

Izrael je u ratu ostvario apsolutnu dominaciju, diktira i sadržaj i tempo

Pin It

Arhiva Libanon - Monitor.hr

U ratovima kakve smo dosad poznavali visoki vojni zapovjednici ne ginu baš često. Nakon što izgube rat, ako baš imaju i taj peh da pobjednik ne mari za Ženevske konvencije, gubici zapovjednika tek tada mogu postati masovni, u obliku likvidacije poraženih.

Islamistička političko-vojna organizacija Hezbolah, koja djeluje u Libanonu kao produžena ruka iranskog režima, izgubila je više od petsto operativaca, što najviših vojnih zapovjednika, što terenskih zapovjednika, i prije nego što je konvencionalna ratna eskalacija između nje i Izraela uopće započela, piše Višnja Starešina za Lider.

Nakon dosad neviđene (očito Mossadove) operacije s dojavljivačima koji su eksplodirali u džepovima Hezbolahovih vojnih i političkih operativaca, koja je posijala paniku i kaos u njihovim redovima, uslijedila je kirurški precizna izraelska operacija likvidacije visokih Hezbolahovih zapovjednika koji se uživo okupiše u Bejrutu, duboko ispod zemlje, kako bi izbjegli opasnost od eventualnih eksplozija uređaja koji su im služili kao komunikacijska pomagala. Sve se to dogodilo nekoliko dana prije nego što je izraelski premijer Benjamin Netanyahu objavio početak izraelske vojne operacije ‘Sjeverna strijela‘ čiji je cilj neutralizirati Hezbolahova vojna djelovanja iz južnog Libanona, osigurati sjeverni granični pojas Izraela i vratiti kućama stanovništvo koje je iseljeno nakon 7. listopada prošle godine, a zbog Hezbolahova ‘rata potpore‘ Hamasu u Gazi.

Rat nove generacije

To je, očito, taj najavljeni ‘rat nove generacije‘, koji izgleda kao da je završio ili da je barem priveden kraju, i to prije nego što je formalno i započeo. Prije nego što je proglašena nova izraelska ratna operacija, većina protivničkoga Hezbolahova zapovjedništva izbačena je iz stroja, a u ostatku je posijana panika. Tako su Hezbolahovi vojni kapaciteti drastično smanjeni, a priča o Hezbolahu kao najjačoj vojsci koja službeno nije državna vojska postale su, barem za neko vrijeme, dio povijesti.

Prijetnje osvetom koje sa skrovitog mjesta ovih dana šalje Hezbolahov vjerski i politički vođa Hasan Nasralah stoga sve više djeluju kao prijetnje praznom puškom. Nasralah je, kako najavljuju vojni analitičari, logičan sljedeći cilj u ovome ratu nove generacije. Zato mu je trenutačni prioritet utvrditi vlastito sklonište, provjeriti dojavljivač i mobitel, a osobito ljude koji ga čuvaju. Naime, u ovoj fazi bliskoistočnog ratovanja Izrael je pokazao apsolutnu dominaciju nad svojim protivnicima, i to ne samo u tehnološkom smislu, poput operacije s dojavljivačima, nego i dubinom obavještajne infiltracije u protivničke redove, koja sije još veći kaos od tehnologije.

Vrhunac izraelskoga (Mossadova) obavještajnog proboja

Vrhunac izraelskoga (Mossadova) obavještajnog proboja u protivničke redove demonstriran je ljetos u Teheranu kada je nakon povratka sa svečane inauguracije novoga iranskog predsjednika Masuda Pezeškijana u hotelskoj rezidenciji Iranske revolucionarne garde prije postavljenom eksplozivnom napravom likvidiran Hamasov vođa Ismail Hanija. Scenarij eliminacije upućuje na to da je Mossad imao svoje operativce u vrhu Iranske revolucionarne garde. A navodno su Hamasova šefa prije likvidacije, pod izlikom sigurnosnih razloga, agenti Revolucionarne garde, kako bi osigurali uspjeh (Mossadove) operacije, još i naveli da se spusti tri kata niže od sobe koja mu je prvotno bila namijenjena.

Likvidacija Hamasova šefa u rezidenciji Iranske revolucionarne garde, prema složenosti i u konačnici prema demonstraciji nadmoći, otprilike je jednaka scenariju u kojem bi operativci Revolucionarne garde u Mossadovoj rezidenciji u Jeruzalemu ubili američkoga državnog tajnika. Otada je prošlo već mjesec i pol, a s najvišeg vrha najavljena iranska osveta Izraelu (ajatolah Ali Hamnei) još se nije dogodila. Kao da je pala u zaborav, zasjenjena novim izraelskim operacijama. Iran je neuobičajeno mirno primio i najnovije izraelske operacije protiv Hezbolaha kao svoje najsnažnije vojno-političke ekspoziture: od dojavljivača preko eliminacije zapovjednika pa sve do najave operacije ‘Sjeverna strijela‘. No zanimljivo je da je upravo ovih dana objavio kako je istraga utvrdila da su isključivo vremenski uvjeti prouzročili helikoptersku nesreću u kojoj je u svibnju ove godine poginuo iranski (hardline) predsjednik Raisi.

Iran sve suradljiviji

Zapravo, sve je više pokazatelja koji upućuju na to da je i najnovija ratna epizoda između Izraela i Hezbolaha dio tzv. kalibriranog rata između Izraela i Irana, koji vodi prema deeskalaciji bliskoistočnog sukoba. U tom je ratu Izrael ostvario apsolutnu dominaciju, diktira i sadržaj i tempo. Ali i Iran kao da postaje sve suradljiviji.

Višnja Starešina/narod.hr

Login Form