HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Dok brojne mlade obitelji, mladi bez odgovarajuće roditeljske skrbi i drugi građani nemaju riješeno stambeno pitanje, Vlada prednost daje smještaju azilanata. U trenutku kada si mladi i mlade obitelji sve teže mogu priuštiti vlastiti dom, ovakav potez Vlade je nedopustiv.

Nigdje na zemaljskoj kugli ili u bilo kojoj poznatoj sferi nema toliko intelektualno "superiornih" kritičara svoje vlastite države kao što je to slučaj u Hrvatskoj. Iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu hračka se, pljucka, podmeće, izmišlja, laže i tako se rade raznorazne karijere i karijerice. Nekad čak iznenađujući uspješne.

Bivše socijalističke elite razumjele su da nakon gubitka političke i ekonomske moći jedino što im preostaje jest institucionalna moć. Pretvorili su se u ‘nezavisne umjetnike’, ‘intelektualce’ i ‘stručnjake’ koji preko natječaja, savjeta i upravnih odbora nastavljaju vladati narativom.

DIVLJI ZAPAD? Priča o zagrebačkom Hipodromu, noćnom odvođenju konja i  javnom novcu - Hrvatski glasnik

Ponjević navodi se da su na prostoru Hipodroma bile osigurane velike količine bala sijena i lucerne u vlasništvu Saveza, ali da ih gradska uprava nije dopuštala davati konjima. Također tvrdi da je nekoliko konja uginulo od posljedica gladi, dok su drugi pretrpjeli teške rane i ozljede.

bleiburg-križni-put-kamenjar | komunistickizlocini.net

Iz knjige mi odzvanja rečenica Mikea Palaicha: „Ako je Hrvatska željela izbjeći genocid koji bi daleko nadmašio onaj koji je doživjela nakon Drugoga svjetskoga rata, nužno se trebala prvo izboriti za svoju slobodu.“

Najveća novost u cijeloj priči nije ni diploma ni politički aktivizam, nego podatak iz donje objave da je Tomislav Tomašević do svoje 39. godine imao svega četiri godine evidentiranog radnog staža. Četiri godine. I sada takva osoba upravlja proračunom teškim milijarde eura, odlučuje o Zagrebačkom holdingu, investicijama, prometu i komunalnom sustavu grada od gotovo milijun stanovnika

 

A mi otkopavamo naše mrtve, polažemo na kovčege hrvatsku zastavu i pjevamo u hodu za život. Groblja su naši svjedoci života. A mladost, naša mladost se osvijestila, pjeva i pleše, otvara se novom životu.

Kakvo dirljivo licemjerje, a ne dirljivi govor gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića na Svečanoj akademiji u povodu Dana državnosti održanoj u Lisinskome gdje je u prvome redu sjedio kradljivac čekova i svjedok protiv Hrvatske  u Haagu, do njega onaj koji kaže da je Hrvatska slučajna država i koji uopće i ne čestita niti priznaje današnji državni praznik

Dok smo mi početkom osamdesetih u tajnosti riskirali sve za samostalnu Hrvatsku, Zoran Milanović je bezbrižno uživao u svim blagodatima jugoslavenskog režima, kao i većina današnjih dužnosnika, no o njima drugi put. Kao dijete visokog partijskog dužnosnika, on je odrastao u paralelnoj stvarnosti zagrebačke zlatne mladeži

Novi tjedan i opet Thompson u središtu zbivanja u državi Hrvatskoj. U analizi 2025. godine Thompsona sam, nemajući dileme, stavio na prvo mjesto po važnosti, a kako je krenulo i koliko je često ovaj pjevač u središtu zbivanja, mogao bi biti zicer i za 2026… Thompson u kolovozu nakon višegodišnjeg izbivanja stiže u Vukovar gdje će održati humanitarni koncert.

Mladen Pavković: Milanović vidi „ustaše“ među hrvatskim zastavama i domoljubnim pjesmama!

Pin It

U svezi velikog domoljubnog koncerta u Imotskom, oglasio se i Zoran Milanović, predsjednik RH. U svom obraćanju „narodu“ uz ostalo je istaknuo  da su se „ustaški pozdravi, obilježja i pjesme  koje nedvojbeno slave režim tzv. NDH, nažalost mogli  vidjeti i čuti u Imotskom, prije i tijekom jednog koncerta“ te da nešto takvoga „nemaju i ne smiju imati mjesta u današnjoj, demokratskoj Republici Hrvatskoj!

I ne smiju dobiti pravo javnosti bez sankcija državnih institucija koje su zadužene za javni red i mir, za poštivanje zakona.“ Zatim je nadodao da je „zahvaljujući Vladi Andreja Plenkovića, ustaški  pozdrav dobio dvostruke konotacije, a zapravo su tako otvorena vrata svima onima koji žele zloupotrijebiti uspomenu na hrvatske branitelje iz Domovinskog rata“. I tako dalje i tako redom.

Dakle, kad je vidio masu, poglavito mladog svijeta s nizom hrvatskih zastava i hrvatskim obilježjima, to ga je dirnulo do bola. A kad se u Kumrovcu i po „šumama i gorama“ slavi Jugoslavija i zločinac Josip Broz Tito, tada se ne javlja.  

Naime, ako je za Jugoslavene bila zločinačka NDH, onda je za Hrvate bila i ostala zločinačka – Jugoslavija, protiv čijih smo se tenkova borili i čija je vojska zajedno s velikosrpskim četnicima i domaćim izdajicama .ubijala, klala, otuđivala, rušila… sve što hrvatski diše.

Milanović je „zaboravio“ odgovoriti i svom kolegi, Aleksandru Vučiću, predsjedniku RS, na njegovo pljuvanje i bljuvanje po Hrvatima na protestnom skupu u Loznici, nekoliko dana prije nego smo slavili Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Vučić je tada, uz ostalo, rekao da „Hrvati nisu pobijedili u Oluji nego su išli tenkovima na djecu, žene i starce!“ Na to je mučao kao riba u vodi!

Milanović se nije javio niti ga je smetalo što je prije desetak dana na Vlašiću (BiH) uz nazočnost brojnih četnika, pa i Željka Komšića, hrvatskog, odnosno bošnjačkog člana Predsjedništva  BiH, otkriven  impozantni, 17 metara visok spomenik  „General  Mehmed  Alagić Ljiljan – Ljuta greda“. Alagić (1947.-2003.) je tijekom Domovinskog rata, kao bivši oficir zločinačke JNA, bio zapovjednik nekih korpusa  Armije BiH, iza kojih su ostali  najkrvaviji  zločini nad Hrvatima u Središnjoj  Bosni. Za zločine ga je optužio i Međunarodni sud  za ratne zločine u Haagu, ali iznenadna smrt ga je spasila od osude.

Čitajući Milanovićevo priopćenje može se stječi dojam da se u Hrvatskoj obnavlja ustaštvo, da je hrvatska („Plenkovićeva“) politika kriva čak i za „pobunu Srba 1991.“! Putem šutnje, mučanja i ne zamjeranja srpskoj (četničkoj) politici na određeni se način rehabilitira Srbija, a sotonizira  Hrvatska,odnosno  na taj se način iz godine u godinu, nakon smrti utemeljitelja RH i prvog hrvatskog predsjednika, čiju je bistu baš Milanović dao baciti u nekakvi podrum,  poništava i ono veliko što je hrvatski narod ostvario u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu. Po Milanoviću, Hrvati više „ne smiju“ pjevati domoljubne pjesme i nositi hrvatske zastave, već bi valjda morali i trebali sagnuti glavu  ipokorno prihvatiti  diktate međunarodne zajednice, ali i nekih koji su trenutačno u Hrvatskoj na vlasti.

Hrvate su gonili i zatvarali i ubijali nakon 1945., ali i 1971. godine.  Čitavo se vrijeme, pa i danas, krivotvori povijest, kako bi se Hrvati natjerali  da prihvate neke planove i projekte koji nisu i nikada neće biti u interesu hrvatskog naroda.

Dosta je toga da se sve što je hrvatskoproglašava  ustaškom idejom. Ti mladi koji su se okupili na koncertu, u većini, nažalost malo znaju o stvaranju hrvatske države i njezinim žrtvama, a još manje što je bilo kad je bilo, kad je vladao maršal Tito.

Da je Milanović 1991. bio tamo gdje je trebalo, gdje je krv tekla u potocima, možda bi imao pravo nešto govoriti protiv domoljublja koje mu se očito ne dopada, a ovako svatko će mu reći i pitati ga: Zaštoje dezertirao kad nam je svaki čovjek i svaka puška bila vrijedna poput zlata?

I na kraju, nitko se u Hrvatskoj ne treba  bojati ustaša, jer njih više nema (koliko ih je samo Tito nakon završetka II. svjetskog rata, bez suda i suđenja,  poubijao i poslao na teške robije), što će reći da se „ustaštvo ne budi“, ali sve više smo svjedoci da u Srbiji i Republici Srpskoj ponovno govore i rade na tome da „pokore Hrvate i „ustaše“!

Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)

Login Form