Ustav Republike Hrvatske jamči građanima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, a verbalni delikt je zakonom zabranjen. Međutim, recentni slučaj profesora Borisa Havel s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, koji je zbog sarkastične objave na društvenim mrežama dobio opomenu pred otkaz, otvara niz pitanja o granicama slobode izražavanja i političkoj cenzuri u akademskom okruženju.
U tri dana nakon okupacije Vukovara Titova vojska i Srbi ubili su u gradu i okolnim „gorama i dolama“ oko 1.500 civila, ranjenika i ratnih zarobljenika. Kao pravi inkluzivci antifašisti svoje žrtve nisu diskriminirali po dobi, spolu pa ni prema drugom stanju. Ubijali su djecu, starce, nepokretne i trudnice.
Stoga nije vjerodostojno kad se kćeri ex oficira JNA koje su među glavnim zagovarateljima zabrane molitvi krunice na trgovima hrvatskih gradova, toliko bune protiv moliteljskih nakana, budući su u svoje vrijeme itekako poštovale autoritet oca i odijevale se u skladu s autoritetom takvog oca, odnosno živjele u takvom okruženju pri čemu ni jedna od njih o svojoj mladosti ne govori kao o vremenu patrijarhalne represije.
Čile je izabrao desnog, konzervativnog političara Joséa Antonija Kasta za predsjednika nakon uvjerljive pobjede u drugom krugu izbora u nedjelju, što označava značajnu promjenu u političkom krajoliku zemlje. Kast je osvojio 58 posto glasova, pobijedivši lijevu kandidatkinju Jeannette Jaru, koja je dobila 42 posto.
Istina koju nam otkriva Boris Havel je tzv. "opće poznata istina". Ona glasi: "Antife preziru i žive i mrtve Hrvate koji ne misle kao oni". To je pokazao projugoslavenski prosvjed održan nedavno u Hrvatskoj. Za njih je antifašizam jedan jezik, jedna država, jedna borba… Čak i parole na ćirilici.
Financiranje tzv. lijeve kulture u Hrvatskoj sve više zanima javnost koja traži odgovore zašto se pojedina kulturna događanja i udruge financiraju javnim novcem, pogotovo oni projekti koji se teško mogu svrstati u javni interes, kako to propisuje Zakon o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi. Nerijetko, osim udruga „nezavisne kulture“, novac se slijeva i privatnim poduzećima.
Umjesto analize sigurnosnog konteksta, međunarodnih obveza i realnih prijetnji, autor, bivši pitomac agresorske JNA i javnosti dobro poznat po projugoslavenskim stavovima, fokus prebacuje na diskvalifikaciju osobe, a ne na sadržaj odluka koje se donose.
Hoće li nam konačno netko odgovoriti na pitanje; kako je moguće da vam dijete ne može biti upisano u vrtić - ako ga niste cijepili svim i svačim, dok politički privilegirane agencije i političari/stanodavci (bez odgovarajuće kontrole i autentičnih zdravstvenih dokumenata) uvoze u Hrvatsku strance - iz zemalja u kojima postoje bolesti koje je Europa davno iskorijenila?!
Vijest da je kod stranog radnika u Splitu dijagnosticirana guba nakratko se pojavila u medijima, da bi brzinom munje nestala negdje na zadnjim stranicama ili u potpunosti. Samo kod rijetkih portala ta se vijest još može pronaći
Feminizam je davno nadišao uključivanje žena u javne poslove i tržište rada. On je danas otrov kojim se truje našu djecu da na suprotni spol gledaju sa skepsom, da ne kažem neprijateljski. A to razara međuljudske odnose, uništava obitelj i ugrožava našu civilizaciju.
