Franjo Cvitković, bivši zapovjednik Vojne policije HVO-a, žestoko je prozvao Andreja Plenkovića za udvorstvo, samovolju i kukavičluk, objašnjavajući zašto su građani Hrvatske na predsjedničkim izborima glasovali za Zorana Milanovića i bojkotirali njegovog nametnutog kandidata Primorca.
Može Tomić, dakako, misliti što ga je volja, pa to i govoriti u medijima u privatnom vlasništvu, no kad se u 2025. godini na nacionalnoj dalekovidnici, koju plaćaju hrvatski porezni obveznici, promiče ideologija iz vremena Karađorđevićeve monarhofašističke diktature, onda je to jasan znak nacionalnog mazohizma.
Dragan Primorac je bio sjajan, a naš je problem što to nismo shvatili. Tako nekako bi glasila parafrazirana izjava ministrice kulture i medija Republike Hrvatske Nine Obuljen Koržinek. Pod “naš” problem, u ovom slučaju je problem građana. Ne HDZ-ovaca.
Da je kadrovska politika najvažnija politika, ustvrdio je još Staljin, a tu mudrost u većoj ili manjoj mjeri baštine svi uspješni lideri na prostorima nekoć socijalističke Europe. Dakle, i u Hrvatskoj. Međutim, teško je uvijek odrediti što je ispravna kadrovska politika te koliko ona ovisi o tomu u kojem se političkom sustavu to kadroviranje odvija.
Tomašević je krajem prošle godine javnosti predstavio jedan od najvećih projekata u svom mandatu – rekonstrukciju stadiona u Kranjčevićevoj, odnosno de facto izgradnju novog stadiona, što nije u skladu sa Zakonom o gradnji i GUP-om Grada Zagreba. Jednim „duboko nemoralnim“ potezom, prema mišljenju struke, Tomašević je iz postupka isključio i susjede, svoje sugrađane.
Posve očekivano, Zoran Milanović pobijedio je Dragana Primorca u drugome krugu predsjedničkih izbora i tako osigurao još pet godina na Pantovčaku. Pobjeda je više nego uvjerljiva i predstavlja vrlo jasnu poruku vodstvu HDZ-a.
Plenković je apsolutno zaslužio ovaj sramotni debakl, ali i više od toga. Da je nasuprot Milanoviću bio i neki drugi Plenkovićev nametnuti kandidat, doživio bi sličan poraz, a gore od Primorca prošao bi samo Plenković.
Mrzlo. U Dalmaciji pijavice sišu krv starim stablima, djeca spavaju po trajektima. Tor na dvorištu deset minuta, debeli vuneni mačak petnaest. Stari automobil koji se začudo do sada dobro držao, pokazuje znake autonomne volje. Nakon duljega nagovaranja ipak me vozi do kioska. Pa i ljudi se sve više automatiziraju, sveza čovjeka i robota postaje srdačnom.
U svakom slučaju uz kolosalnu pobjedu Zorana Milanovića jednako je to i kolosalan poraz predsjednika HDZ-a i Vlade Andreja Plenkovića, jer je Dragan Primorac bio njegov izbor. HDZ je u svakom slučaju imao jače kandidate od kontroverznog Dragana Primorca, što je potvrdio i izjavom ministar obrane Ivan Anušić da nije točno kako se nitko u HDZ-u nije želio kandidirati, kako je to rekao Andrej Plenković.
Zoran Milanović jedan je od političara u Republici Hrvatskoj koji na nacionalnoj razini ima najveći broj političkih utakmica u nogama, a u konačnici i povijesni izborni legitimitet, jer rezultati drugog kruga predsjedničkih izbora RH asociraju rezultatski na referendum. Do ovogodišnjih predsjedničkih izbora RH moglo se Zoranu Milanoviću prebaciti da je bio sinonim pobjednika nad ženama.
