Naslušah se i načitah ovih dana cvileža, režanja, urlikanja i jaukanja rastrojene kumrovčadi, razjarenih ajngemahtec-purgera grmečko-kozaračkog podrijetla i ono nešto domaćih pokondirenih tikava koje se za njima kotrljaju jer misle da je to napredno i da ih legitimira kao urbane, prosvijetljene, kao one koji su na pravoj strani povijesti.
I kao da hrvatska metropola nije dovoljno upoznata s LGBTIQ+ sadržajima koje Grad Zagreb izdašno financira iz svog proračuna (pardon, džepova Zagrepčana), njezin stari/novi gradonačelnik Tomislav Tomašević otišao je korak dalje. Početkom mjeseca predložio je zastupnicima u Skupštini da Zagreb pristupi Mreži duginih gradova.
Hrvatska od svih zemalja EU bilježi razmjerno najvišu stopu iseljavanja vlastitih građana i istovremeno useljavanja izbjeglica i radnika iz Azije i Afrike.
Napad na hrvatskog policajca po zakonu se tretira kao napad na državu. A upad u vojarnu i napad na vojnika? Kako se on tretira? Kao dječja igra ili kao terorizam?
Još se nisu oporavili od okupacije Zagreba Hrvatima, “povampirene” hrvatske mladosti, a antikristi i masoni komuniste ovi, stižu nove nedaće koje će trebati izdržati i preživjeti.
Jesu li to te klimatske promjene o kojima stalno govoriš?“, pita me mačak Mak, „malo topli val, malo mrzli val?“ „A valjda, više ni meni nije jasno“, kažem. Nije ni Toru, koji negira klimatske, kao i Trump, a o podizanju razine mora ima svoju teoriju: promatra na ekranu silu turista i turistica među kojima i dosta tustih, pa zaključuje:
Evo meni kao ekonomskom analfabetu nikako nije jasno kako smo prije živjeli bez desetaka tisuća stranih radnika ili samo s onima iz nama susjednih zemalja koji znaju latinicu i pričaju slično kao mi?
Mnoge od nas koji javno djelujemo i pišemo zatekla je vijest o smrti Zvonimira Remeta- Zvonka, kako mi se predstavio.” G. Liljana ja sam Zvonko i to je dovoljno” Pisao je blog kao i ja i to nas je povezalo. Povezala nas je privrženost hrvatskim vrijednostima koje živimo i nepravda koju doživljavamo.
