Upitaj se hrvatski rode - Da ovog i ovakvih ne bijaše bi li još išta bilo naše, bi li ikada stigli do slobode?

Nikada u dugačkoj poviesti hrvatskog naroda nije postojao jedan politički pokret koji je više napadan, osuđivan, kritiziran i demoniziran, a da je u isto vrieme bio više obljubljen i imao više fanatičnih pristaša i odigrao veću ulogu u oslobođenju jednog naroda izpod tiranije okupatora i oblikovanju države za kojom su kroz duga stoljeća žudila njegova pokoljenja, kao što je bio Ustaški Pokret.

Srpsko narodno vijeće (SNV) u simboličkom je smislu 27. srpnja 2026. podiglo još jedan u nizu ustanaka protiv Hrvatske. Odnosno, puno malih ustanaka SNV podiže nekoliko desetaka puta godišnje. Stoga, mogli bismo reći da je Pupovčev etnobiznis u kontinuiranoj pobuni protiv Hrvatske već tko zna koliko dugo.

Nije točno! Bilo je to etničko čišćenje, a ne legitiman otpor!

Četnički zločini počinjeni nad Hrvatima počeli su u Kraljevini Jugoslaviji                                                                                                                                                                                                                                   

Novi broj medija koji financira Vlada RH donosi sadržaj koji zajedno tvore jasnu političku konstrukciju: tekst koji relativizira Oluju, intervju koji opoziciji daje konkretne smjernice kako srušiti HDZ te narativ koji se uklapa u dugogodišnju kritiku MORH‑a i državnih institucija.

Stojim na Jelačić placu i ne mogu vjerovati: smetlarnik na zapadnom dijelu u izgradnji, kao posljednji hit gradske uprave, zatvara ulaz u drevnu ulicu Ilicu i kao šaka na oku uništava onaj poredak koji postoji u ovom kulturološki cjelovitom i zaštićenom prostoru (mislim?) već gotovo dugi niz desetljeća.

Nakon što je Srpsko narodno vijeće (SNV) zatražilo od Hrvatske radiotelevizije da se u njezinim programima više ne prenose izjave hrvatskog povjesničara dr. sc. Marija Jareba, o slučaju smo razgovarali s izv. prof. dr. sc. Vladimirom Šumanovićem s Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.

Nakon ustanka u Srbu ovo selo u Lici postalo je poprište teških zločina nad Hrvatima

Na mjesnom groblju u Boričevcu nalazi se spomen-obilježje koje podsjeća na tragediju roda Ivezić, čiji su članovi stradali u ljeto 1941. godine, na samom početku Drugoga svjetskog rata, u jednom od najtežih stradanja civilnog stanovništva na području južne Like.

Naravno, za sekularne misionare suvremenoga Zapada sve su to navodni pokazatelji napretka. Prazne crkve, rekordno nizak natalitet, epidemija usamljenosti, rastuća ovisnost o psihofarmacima i raspad tradicionalnih zajednica predstavljaju se kao neizbježna cijena emancipacije. 

U Srbu se na račun hrvatskih poreznih obveznika ponovno odigrao sramotan politički igrokaz u režiji Milorada Pupovca i njegove nekolicine poltrona. Tamo, na skupu koji više nikoga u Hrvatskoj ne zanima, Pupovac je pod strogom zaštitom hrvatske policije ponovno držao govore pune povijesnih krivotvorina i budalaština, dok je cjelokupni državni vrh na to sramotno i kukavički prešutio bez ikakve reakcije.

Kada je Stjepan Radić 24. studenoga 1918. izgovorio povijesnu rečenicu “Gospodo, još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu!”, ipak je sve bilo prekasno. Da su Hrvati tada poslušali Stjepana Radića nikada ne bi bilo Bleiburga, Križnog puta i krvlju natopljene domovine u Domovinskom ratu. Hrvati su nažalost narod koji zaboravlja, zaboravlja svoje sinove i kćeri koji su položili živote na oltar domovine.