Što je uzrok takvom ponašanju čelnika nekih država Europe? Sigurno nije idealistička i altruistička želja za potpunom pravdom, jer su od nje cijepljeni svi političari, što smo mogli vidjeti i na primjeru agresije na Hrvatsku. Tada smo mi Hrvati bili ostavljeni od istih ovih država EU na milost i nemilost komunističke JNA i fašističke Srbije.

Kako sada stvari stoje, ovo ljeto polako se oblikuje u jedno od onih prijelomnih, ljeto koje bi, gledano unatrag, moglo zauzeti posebno mjesto u novijoj povijesti hrvatskoga naroda, ne zbog mora, sunca i turista, nego zbog procesa koji polako mijenjaju naš odnos prema vlastitoj prošlosti.

“Jugoslavenicus domestica vulgaris”, ili “Jugoslaven domaći obični”, endemska je vrsta Balkana koja se, usprkos povijesnim potresima i tranzicijskim čistilištima, tvrdoglavo održala do danas. Njegovo prirodno stanište jest šuma i divljina, no paradoksalno – najčešće ga se viđa u politici, na festivalima opskurne ljevice ili u medijima gladnim egzotike.

Na temelju nekoliko grafita, za koje misli da su usmjereni protiv njega, i na temelju činjenice da ga je jedna žena nazvala govnom, on od sebe gradi žrtvu u Hrvatskoj za koju otvoreno krivi “ustašku Hrvatsku”. Jergovićeva žrtva je slična Pupovčevoj na kojega je pokušan atentat iscijeđenom kriškom limuna.

Dok se vuku repovi benkovačkog slučaja, posljednje u nizu neojugoslavenskih medijskih histerija ovog ljeta, kroz glavna se glasila provlači teza da su hrvatski branitelji ("zabranitelji" kako ih nazivaju) gori od subnorovaca, jer potonji su eto, unatoč povremenim zabranama i rogoborenjima, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, najčešće ipak dopuštali izvođenje tada kontroverznog donjomrduškog Hamleta.

Britanci i Europljani u svojim pokušajima traženja mira imali su nerealne zahtjeve koji nisu odgovarali stanju na terenu. Od Rusije se očekuje da proglasi kapitulaciju, iako trenutačno ima inicijativu i snage za daljnje ratovanje, te da se u cijelosti povuče iz Ukrajine. Strana koja želi nametati svoja maksimalistička rješenja to mora prvo započeti na bojnom polju. A Ukrajina gubi rat. 

S profesorom emeritusom  dr. sc.. Andrijom Hebrangom uvijek je zanimljivo razgovarati. Znamo se još i prije Domovinskoga rata, kad sam relativno često bio gost kod njegove majke, hrvatske mučenice Olge Hebrang. Prije svega, po mojem mišljenju, ovaj se čovjek ponaša odgovorno, a  i otvoren je prema svima. Govori stručno i edukativno, što je važno i ulijeva povjerenje.

34 godine kasnije ne dolaze preko mosta na tenkovima, to su shvatili da neće proći, nego podmuklo, zaogrnuti plaštom kulture i financirani a čime drugim nego novcem hrvatskih građana koji pate pod prilikama visoke inflacije i cijena i troškova života nespojivih s primanjima,al eto za komunističke paleoliticke parazite naći će se novca. 

Milanović mu je ukazao čast, valjda impresioniran po načelu simili similis gaudet, a ministrica kulture Nina Obuljen platila mu čak 106 tisuća za prijevode! Svaka država koja drži do sebe takvoga klevetnika i mrzitelja koji otvoreno propagira velikosrpsku politiku bi prije protjerala nego ga častila. 

Ono što su neki nazvali „hrvatskim ljetom“ jako je uznemirilo lijevo-jugoslavenske i velikosrpske falange u Hrvatskoj i diljem „regiona“. Otkako je najavljen Thompsonov koncert do danas oni svakodnevno i neumorno evociraju „ustaše“ i „naciste“. Riču, jauču i arlauču. Takvo postupanje opasno je nalik na „legendarne“ naslovnice tabloidno-velikosrpskog „Informera“.