A tu se vraćamo na početak i kampanju “kako je biti Srbin u Hrvatskoj”? Pa, u biti, jednako teško kao i biti Hrvat, samo što postaje frustrirajuće kada oni, koji bi se trebali potruditi da ti bude bolje, svojim licemjernim političkim djelovanjem potiču idiote, dok istovremeno tebi crtaju metu na glavu

HDZ je danas anacionalna, protukršćanska i protuhrvatska stranka. Članstvo stranke nema nikakav utjecaj na politiku stranke, jer strankom vladaju interesne grupacije. HDZ u svojoj biti više nije politička stranka, jer se ne bavi esencijalnim političkim problemima hrvatske nacije, društva u cjelini, zaštiti države. Stranačke rukovodeće strukture brinu isključivo o svojim sinekurama i pozicijama, odrađuju zadane zadatke i dijele plijen

No, najzanimljivija je njegova opaska o Stanimiroviću. Dakle, drug Milorad uz uobičajenu dozu patetike traži da ga od sad smatramo – ratnim zločincem. Ne vidim u čemu je problem? Ponekad se i s njim treba složiti.  A na Hrvatskoj je politici da mu pokuša objasniti zašto su koljači s Ovčare zločinci i zašto nije lijepo klati ranjenike, liječnike i medicinske sestre, neovisno na Stanimirovićevoj opaski da su to ionako bili ustaše

PORTRETI POLITIČARA

„ Svaki put  kada okrivljavamo Hrvatsku za nešto što primijetimo ili što doživimo,  moramo dobro promisliti. Jer, nije nam Hrvatska, nije nam Domovina nizašto kriva. I ona je isto bila žrtva. Kao što je to i stoljećima nečija žrtva bio i hrvatski narod“.

Plenkovića unutar manje od godinu dana čekaju unutrarstranački izbori, na kojima će se odlučivati o njegovom protukandidatu. Iako se do jučer činio nepobjedivim i na državnoj i stranačkoj razini, Plenković, otuđen od stvarnosti, okružen ulizicama poput Jandrokovića i Kuščevića, Plenković koji osobne favorite stavlja na liste radije nego one za koje bi glasalo stranačko članstvo, bi te izbore i te kako mogao izgubiti

“Frapantno je da osoba koja je predsjednik Mense ne razumije instituciju muzeja, a naročito ratnog muzeja. Profesor Šolić se zgrozio projektom Vukovara kroz koji se osnovnoškolce organizirano vodi u edukativni posjet gradu heroja i pritom tvrdi kako je to priprava djece za novi rat. Pogrešno. Da ne napišem, zločesto. Jer, Marku je netko trebao objasniti da smisao ratnih muzeja je baš u tome da se rat – nikada ne ponovi”

Postoji tendencija da se svaki napad na nekog Srbina protumači mržnjom prema tom narodu. Ćevap-atentat na Pupovca odmah je proglašen izrazom nacionalne i političke netolerancije, da bi se pokazalo kako je "atentator" bio samo ljubomoran, jer mu se "Milorad nepristojno upucavao ženi"

Kako ja to mogu ustavnom tužbom protiv jedne odluke izvršiti “udar” na Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa?! Zamolio sam svoje pravne zastupnike, gospođu Vesnu Alaburić i gospodina Ivu Farčića, da mi objasne kakvu su to ustavnu tužbu napisali i u kakav su me to “udar” na Povjerenstvo “uvalili”. Evo što su mi odgovorili:

Kad je pred dvije godine tadašnja Državna tajnica za sport Janica Kostelić – Bogu hvala, samo verbalno, ali vrlo grubo i vulgarno – napadnuta od strane pripadnika “Torcide” na Supetru na Braču, mediji su tadašnju i sadašnju gradonačelnicu, SDP-ovku Ivanu Marković, upitali za komentar. Njena osuda je bila, reklo bi se, prilično blaga:

Milorad Pupovac koji saborske zastupnike naziva huljama, neostvarenim i neiživljenim pederima, neostvarenim Hrvatima, ne kaže da ti isti Srbi nikada nisu prihvatili RH kao svoju domovinu. Nikada se nisu pomirili da su u Hrvatskoj nacionalna manjina, da nisu više konstitutivan narod, da su sa 4,36 % samo nacionalna manjina.