Hrvatska nema ni jedan pošten kulturni centar, a oni će ih uskoro imati četrdesetak. Kod nas jedva prolaze knjige i filmovi vezani uz hrvatski obrambeni Domovinski rat i hrvatske junake, a oni imaju toliko sredstava da svoja izdanja i prevode. Naša je ljutnja očito slaba i površna, a stvarnost prolazi ispod radara većine.

Stara narodna kaže: gdje ima dima, ima i vatre.

Ne znači to da je svaka priča iz političkih kuloara istinita, ali posljednjih se mjeseci nakupilo dovoljno događaja da ih više nije moguće promatrati potpuno odvojeno.

Postoji jedna dobra, možda apokrifna, rečenica koja se godinama prepričavala po europskim vojnim krugovima, prema kojoj je neki talijanski ministar obrane navodno rekao da je Italija pouzdana članica NATO-a, ali da se ipak priprema i za dan ‘kada se NATO prehladi’.

Tvrdnja da je 'srpsko pitanje' u NDH „centralna moralna i politička točka“, koju jedan ovdašnji dnevni list iznosi u vrlo opširnoj analizi anonimnoga teksta iz 1943., zaslužuje nešto više pozornosti. Pisac teksta o onom vremenu, kako navode u spomenutim novinama, postavlja „ključno pitanje: zašto se narodu koji čini trećinu stanovništva (NDH, op. ib) nije priznao nikakav pravni, politički ili manjinski status …“.

Tražimo da Grad odmah zaustavi sve programe u obrazovnim ustanovama kojima se promiče rodna ideologija i da Tomašević svoju orijentaciju prestane nametati zagrebačkoj djeci!”, poručio je Lovrić.

Jest, nakupilo se smeća u Hrvatskoj, priznajem. Nije samo stvarni otpad u pitanju, nego i onaj verbalni a zlokobni, podudaran s lijepim riječima iz Srbije, koja sanja o drugom poluvremenu. 

Manje je poznato da je magistar s Cambridgea Tomislav Tomašević u drugi mandat na čelu Zagreba ušao s trećinom glasova manje nego 2021. godine. Od 199.629 građana koji su u aktivistu Senfu, koji neće poslovati s Pripuzom i sijati stupiće kao Bandić, vidjeli promjenu i dašak svježeg zraka, ostalo ih je 2025. godine 130.995. U samo jednom izbornom ciklusu uspio je izgubiti trećinu svojih birača!

On je davno pokazao svoje pravo lice kad je pjevao u čast kokardi i zločincu Momčilu Đujiću.  

Nije istina da su oni koji su mu odlazili na seanse bili zavedeni ili da nisu znali. Znali su da je četnik i baš zato što je četnik su mu i hrlili i Klasić, i Jakovina, i Pilsel,  i Josipović, i Pupovac, i Rada Ɓorić i Vesna Pusić i sav ostali šljam koji sad šuti kao kurva

Veći dio patrijarhove besjede je standardni govor na sprovodu u kojem govornik želi kazati nešto o misteriju smrti, o vjeri i nadi u uskrsnuće. Porfirije i ja smo prijatelji. Veže nas, zaista, iskreno i duboko prijateljstvo pa svaki puta kada se o njemu govori ili piše kritično ja činim ekstra napor da pokušam shvatiti njegove motive

Kako je tanak put između ekumenskih susreta do surove stvarnosti najbolje pokazuje poglavar SPC Porfirije. Nekada lažni prorok i ekumenist u kojeg se zaljubila zagrebačka lijeva elita, ne postavljajući pitanja o njegovoj prošlosti i ne pokušavajući predvidjeti budućnost kada će se pokazati da je janje zapravo vuk u janjećem krznu.