U Hrvatskoj se danas vodi rasprava o tome smije li se jednom glazbeniku – Marku Perkoviću Thompsonu – ograničiti pravo na rad. Nekima je on drag, nekima nije. Jednima je simbol, drugima provokacija i zloćudno tkivo koje treba secirati. Za ovu priču on je samo povod, a ne tema.

"Ključni prizor koji potvrđuje profašističko ustrojstvo današnje Hrvatske nije bio nastup neonacista na dočeku rukometaša, nego trenutak kada pripadnici policije, po direktivi Vlade, rastjeruju komunalne redare i sprječavaju ih da rade svoj posao. Policija koja štiti bezakonje – to je rentabilni fašizam", napisao je Ivančić između ostalog u tekstu pod naslovom Rukometna Endehazija.

I onda, nakon takve presice, čovjek se mora zapitati – kako je toliko superioran Plenković prije 8 mjeseci izgubio izbore od toliko inferiornog Tomaševića? Zar glava koja je tako dobro secirala poteze Možemosa na presici nije mogla smisliti strategiju koja bi Zagreb poštedjela još 4 godine Tomaševićeve korupcije i devastacije? 

Dok je hrvatska javnost bila zaokupljena velikim uspjehom rukometne reprezentacija  koja je ne samo osvajanjem brončane medalje na Europskom prvenstvu u Švedskoj i Danskoj, nego i potvrdom da prošlogodišnja srebrena medalja na Svjetskom prvenstvu nije bila slučajna i da se radi o novoj uspješnoj rukometnoj generaciji, jedan događaj od suverenističkog značaja pao je u drugi plan.

 VELIMIR BUJANEC: "Crvenima treba dati crveni karton!"

BUJICA JE SPREMNA: - Stvara se lažna slika Hrvatske koja izgleda kao Tomaševićev doček Nove godine s K(m)ekinom i Nepalcima, a ne doček naših rukomataša s Thomsponom i mladim Hrvatima na Trgu!

U posljednjih deset godina, odnosno tijekom mandata Andreja Plenkovića, ukupni prihodi SNV-a iz državnog proračuna narasli su s oko 1,5 milijuna eura na čak 16,5 milijuna eura godišnje. To znači da su se državne dotacije SNV-u povećale za približno 15 milijuna eura u desetljeću, što SNV čini daleko najizdašnije financiranom manjinskom organizacijom u Hrvatskoj.

Između njih i krvožedne velikosrpske Vučićeve i Šešeljeve propagande nema više apsolutno nikakve razlike. 

Zato, čini se, ne će biti mira dok Hrvatska ne proglasi te luđake iz Možemo teroristima i procesuira ih.

U trenutku kada je Vlada preuzela organizaciju dočeka, cijela konstrukcija ljevice počela se urušavati. Umjesto slike borbe protiv ekstremizma, ostala je slika vlasti koja zabranjuje slavlje sportašima i građanima. Plenkovićeva rečenica da su “dali crveni karton sportašima i narodu” sažela je cijelu situaciju.

Nije, ali nije da nije bilo glasnih poziva da se Hamasova borba okruni i hrvatskim diplomatskim priznanjem. Među takvim je glasovima prednjačila ranije spomenuta Pusa. Pupovčevi Srbi i antife tražili su da Hrvatska prizna palestinsku državu, ili su židovsku državu optuživali da je nad Palestincima počinila genocid, ili oboje.