HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! POČIVAO U MIRU BOŽJEM! (02.01.1945. – 29.11.2017.) |
"Crkva ne može i ne bi smjela zauzeti stav da samo cijepljeni smiju ući u crkvu i primiti sakramente, a necijepljeni su izbačeni. Mora naći način da i jedni i drugi imaju pristup sakramentima i Bogu", tvrdi fra Vučković.
Svećenik, filozof i sveučilišni profesor fra Ante Vučković bio je gost N1 televizije.
Na početku pandemije društvo je bilo prilično jedinstveno, pa se možemo sjetiti i kako se pljeskalo zdravstvenim djelatnicima u znak zahvale. No s vremenom je došlo do brojnih podjela koje je cjepivo dodatno produbilo: "U međuvremenu se dogodilo puno toga i to je utjecalo na ove podjele. To prvo iskustvo, strah koji smo imali od Covida, bez nekog kontakta na početku, ali svi smo bili pogođeni strahom, slikama, vjerojatno i iluzijama, maštom i svi smo bili zatvoreni kod kuće. To se dogodilo iznenada. Pokušavali smo preživjeti u zatvorenim uvjetima, to je bilo egzotično", rekao je fra Vučković.
Ističe da je postojala nada da će cjepivo donijeti povratak u normalno, a sada u društvu imamo podjele. Navodi i kako smatra da je uloga crkve u ovoj situaciji da otvori svoja vrata svima i da pokuša premostiti podjele.
"Crkva ne može i ne bi smjela zauzeti stav da samo cijepljeni smiju ući u crkvu i primiti sakramente, a necijepljeni su izbačeni. Mora naći način da i jendi i drugi imaju pristup sakramentima i Bogu", tvrdi fra Vučković.
Fra Vučković ističe da crkva podržava znanost. "Nema dvojbe da je crkva stala na tu stranu." Ipak, ističe da crkva mora brinuti i za one koji imaju drugačije stavove.
Govorio je i o crkvi u komunizmu i demokraciji, navodeći da je u socijalističkoj Jugoslaviji crkva možda bila bliže narodu.
"Crkva i pojedinci koji su joj pripadali bili su neprihvaćeni u društvu, da ne kažem da su shvaćani kao neprijatelji. Crkva nije imala nekog dubokog, živog, otvorenog kontakta s vladajućom partijom", rekao je.
"Sjećam se da sam kao svećenik i tada bio privilegiran, premda nisam imao zdravstveno osiguranje, škola mi nije bila priznata, premada sam kao svećin bio na rubu društva… U praksi, zbog ljudi koji su to znali, bio sam privilegiran. Kad je trebalo doći u bolnici, dolazio sam kao princ, a ne kao netko s ruba društva."
Kaže da je to bio svijet u kojem su svećenici živjeli od onog što su radili sa svojim vjernicima.
"To se promijenilo dolaskom slobode, dolaskom neovisne Hrvatske jer se dogodio drugačiji odnos crkve i politike", zaključio je fra Vučković.