Činjenica: Splitska veza
- Detalji
- Kategorija: Činjenica
- Objavljeno: Nedjelja, 12 Listopad 2025 13:00
Istina je voda duboka, a duboki su i korijeni Splitske veze. Naime, u Splitu je bilo sjedište KOS-a još u bivšoj državi, dok su prvi kampovi su 50tih godina formirani u Kaštelima pored Splita. Nažalost, ta je mreža po svemu ostala živa sve do danas. Tzv. Splitska veza.
Naime, prije rata Zdravko Tolimir i Ljubiša Beara, kreator zla ili “zločinački genij”, kako su ga zvali haški istražitelji, bili su visoko rangirani oficiri KOS-a u sjedištu vojno-pomorske oblasti JNA u Splitu, dok je vojno pomorska baza Lora bila GLAVNO uporište, ishodište i zapovjedništvo svih ratnih zločina koje je srbijanska vojska počinila na prostoru srednje Dalmacije. Po poziciji i zapovijedima svoga šefa A. Vasiljevića, u to im je doba zadatak, između ostalog, bio izgraditi što pouzdaniju suradničku mrežu u svim državnim i društvenim strukturama za razdoblje raspada Jugoslavije i NAROČITO NAKON rata. Uoči samog početka napada na Hrvatsku, A. Vasiljević postavlja Z. Tolimira za “bezbednjaka” Ratku Mladiću u Kninu, a Lj. Beara ih čeka u Splitu i da sada ne nabrajamo sva imena, može se reći da je jedno od ključnih svakako ime R. Ostojić kojega je upravo ta spomenuta družina postavila na čelo Saborskog odbora za nacionalnu sigurnost.
Primjer Škabrnje koja recimo nosi potpis jednog Zdravka Tolimira, a isto tako i činjenica da je KOS u akciji Proboj 1 i Proboj 2 u Hrvatskoj posijao stotinu kontraobavještajnih grupa po sadašnjim hrvatskim institucijama koje nažalost i danas vrlo živo djeluju. Čandić, major KOS-a bio je jedan od ključnih autora scenarija raspada Jugoslavije preko tzv. KOG-ova, kontraobavještajnih grupa, kada je KOS u vrijeme Jugoslavije raspoređivao svoje ljude na sveučilišta, medije i pravosuđe u Hrvatskoj. Ta mreža još uvijek živa, a veza nikada nije razbijena. Posebno je zanimljiv Lj. Beara, jedan od najteže osuđenih ratnih zločinaca u Hagu, a protiv kojeg je ( kao i ostalih ) pravosuđe RH ( 2006. g.), također niti malo slučajno, obustavilo daljnji progon, i to temeljem Zakona o oprostu.
Činjenica da su UDBA-i i KOS-u u Jugoslaviji ali isto tako u novostvorenoj hrvatskoj državi bili najvažniji veliki hrvatski gradovi poput Osijeka, Rijeke, Zagreba, Dubrovnika, S. Broda, Zadra i Splita. Međutim, Split i SDŽ su u svakom slučaju bili i ostali glavni zločinački stožer. Kako u vrijeme DR-a, tako i danas, i to nema indirektno veze s ničim drugim do udba-om i KOS-om kojima je to bio i ostao glavni prioritet u provedbi strateških kako unutarnjih, tako i vanjskopolitičkih odluka. Kriminalci su se dodatno samo oslonili na tu i takvu strategiju, a udbo-kriminalna simbioza zapravo je više postala posljedica, nego uzrok. Naime, Vasa Čubrilović (vodeći ideolog hdz-ovih koalicijskih partnera ) u svom je govoru još 1939. godine u Banja Luci jasno poručio da “Srpska nacionalna manjina u hrvatskim zemljama mora uvijek predano raditi na sprječavanju nastanka bilo kakve hrvatske države, a ako se to uslijed povijesnih okolnost i dogodi, pa Hrvatska dobije državu, dužnost joj je aktivno raditi na dekonsolidaciji takve države”.
Dakle, podsjetit da se samo mjesec i pol dana prije prvih demokratskih izbora na medijskoj sceni, također niti malo slučajno, prije Zapada, pojavio ST ili Slobodni tjednik. Pokretač i urednik lista je bio konfident Udbe Marinko Božić, do pokretanja ST-a novinar-dopisnik beogradskih Večernjih novosti i sarajevskog AS-a kojeg je pak uređivao Dževid Husić također suradnik Udbe. Treća osoba ST-a, Branko Šerić, zvani Panta, također poznati udbaš. Novac za pokretanje tjednika Božić je dobio od direktora INA-Toursa Marka Roglića bivšeg šefa Udba-e za Dalmaciju. Uz Roglića, potpora Marinku Božiću u pokretanju ST-a bio je dr. Tomislav Đorđević, bivši potpredsjednik Sabora SR Hrvatske i oficir Jugoslavenske ratne mornarice (kapetan bojnog broda) koji je obnašao visoku političku dužnost u starom sustavu, ali je nakon demokratskih promjena u novom sustavu nastavio suradnju s KOS-om. Jedna od zapaženih agenturnih aktivnosti Tomislava Đorđevića 90-tih je bila i prikupljanje podataka o uvozu oružja u RH. Na vezi ga je recimo držao upravo ranije spomenuti Ljubiša Beara, 90-tih načelnik KOS-a VPO Split i po svemu moguće najjači operativac KOS-a kojeg je sud u Haagu osudio na doživotnu kaznu zatvora. Zanimljivo da su u nultom broju ST-a među objavljenim imenima Izdavačkog savjeta lista uz glavnog udbaša za Dalmaciju Marko Roglića, između ostalih bili Mario Plenković ( otac Andreja Plenkovića ), Veljko Bulajić, pok. Ćiro Blažević, Goran Milić ( otac Marka Milića, glasnogovornika hrvatske Vlade) itd. itd. ali vratimo se na temu.
SPLITSKA VEZA – osnovna činjenica da je ta grupacija imala svoj parastožer i djelovala je svo vrijeme tijekom Domovinskog rata, a POSEBNO poraća. Tako da Split i SDŽ nisu bez razloga u vrijeme Sanaderovih postali glavnom utvrdom zločinačke organizacije u Hrvatskoj. Dakle, županija u kojoj petokolonaši, orjunaši te udbaški suradnici i doušnici ( Š. Anđelinović, Đogaš, Opara, Sanader, Boban i sl. ) nisu slučajno postali perjanice splitskog hdz-a i vodeći dužnosnici do jučer zločinačke, a danas, kako sami kažu, „rehabilitirane” zločinačke organizacije.
Važno je naglasiti da je jedna od svakako najjačih karika te Splitske veze bio i ostao Ranko Ostojić, bivši ravnatelj i ministar policije, a potom prva osoba za nacionalnu sigurnost, a kako mnogi vjerujem opravdano tvrde i autor poznate Poljudske svastike. Tko mu je bio zamjenik u Saborskom odboru za nacionalnu sigurnost? Petar Škorić iz Splita. Tko je vodio policiju? Nikola Milina iz Splita. Tko su bili ministri vojske? Kotromanović i Krstičević iz tog istog splitskog bazena. Tko je bio hrvatski vojni predstavnik pri NATO-u. Bivši oficir JNA Predrag Stipanović iz Splita. Kontraadmiral i bivši zapovjednik HRM koji nikada nije zapovijedao brodom.
Tko je bio Glavni državni odvjetnik koji i dan danas vodi DORH sa kojim je doslovno uništio hrvatsko pravosuđe? Mladen Bajić iz Splita. To znači da je ta SPLITSKA VEZA držala ili drži policiju, vojsku, DORH te postavlja šefove obavještajnih službi, a njen član je bio zadužen za nacionalnu sigurnost. Tko dakle vlada Hrvatskom ako je kompletna nacionalna sigurnost pod kontrolom udbo - kriminalne klike iz Splita čije se naziv Splitska Veza zapravo prvi put spomenuo u uredu Mladena Bajića kada je „greškom“ nabrajao članove te organizacije i to u vrijeme smjenjivanja tadašnjeg ravnatelja Marka Serdarevića, također iz Splita.
Rekao bi Matoš "Gdje je Hrvatska najbjednija, tu je najhrvatskija", a može i obratno!
Željan Jurlin
