Zlatno tele i telad koja slavi svoje mesare

Detalji

Kategorija: Činjenica

Objavljeno: Četvrtak, 10 Travanj 2014 17:08

fShare

Tweet

Jedinstvo, savezi, zajedništva kao populizam, politička demagogija i životna potreba!

S približavanjem euRopskih izbora sve češće i medijski obilatije imamo priliku slušati i domoljubno ujediniteljsku retoriku ali koja na žalost sa svakim završenim izborima neslavno završava. Ne može se nikako oteti dojmu da ovo euRopsko predizborno ozračje uveliko podsjeća na onu biblijsku prispodobu o zlatnom teletu. Eurofili ili euroskeptici uz (nus)pojavu eurorealista i univerzalnih europragmatika koji zastupaju sve, jedne, druge i treće.

Mnogima se to možda čini doista zbunjujućim iako je suštinski sve vrlo jednostavno. S toga se nužno vratiti samo malo unatrag za podsjetit na stvaranja hrvatske države i izglasavanja njene suverenosti. Dakle Hrvatska je država nastala legitimnim voljom većine svojih državljana koji su 19. svibnja 1991. godine na referendumu sa izašlih preko 70% od ukupnog broja birača i sa čak više od 94% glasova plebiscitarno odlučili za državni suverinitet. U Hrvatskom ustavu doslovno piše da je on cjelovit, nedjeljiv i neprenosiv. Dalje, za Referendum o EU, na izbore je izašlo 43% državljana od čega je njih 29% glasovalo za, a 14% protiv ulaska Hrvatske u EU. Znaći manjina je zapravo nedemokratski, iako legalno ali ne i legitimno, promjenila Ustav RH. Time ne samo da je izbrisana obveza o potrebi većinske volje naroda ili da je stvorena nelegitimna mogućnost da velika manjina poništi većinsku volju, nego se prihvaćanjem mnogih zakona i odredbi prenijelo suverenitet na tijela EU s čime se bitno prekršilo Hrvatski Ustav.

U takvom kolopletu globalnih, a povrh svega osobnih i parcijalnih interesa trebali bi sagledavati sljednike jednog poltronsko sluganskog identiteta s jasnim obilježjima anacionalnog, nedemokratskog, nelegitimnog i izdajničkog čina. Uporedo sa nićim opravdanim, a gotovo terorizirajućim izbornim ludilom oko euRopskih izbora ide uvijek isto markentiško agitprop usmjeravanje od strane režimskih medija. Što se to dakle iza brda valja. Iza domoljubne ujediniteljske demagogije ponovno se krije ona dobro nam poznata, već mnogo puta viđena i doživljena svenarodna podjela. Usitnjavanje i usmjeravanje. Dakako uvijek ciljano i upravljano iz istoga središta moći. Izdvojio bih tu svakako dvije domoljubne skupine koje najviše podliježu toj i takvoj izrazito manipulativnoj djelatnosti. Prva bi bila stranačko pravaštvo koje danas prolazi rekao bih svoju završnu fazu političkog zatiranja. Ono se vidno prostituira i okreće nagodbenjaštvu, odnosno mešetarenju i kompromiterstvu kao najvećim suprotnostima izvornog pravaškog nauka (misli i djelovanja). Njihovi predstavnici javno i sasvim otvoreno utržuju jedan izrazito državotvoran svjetonazor ili pak eurorealistićno daju legitimitet toj novokolonijalnoj tvorevini.

U sadašnjim političkim okolnostima, gdje suverena većina još uvijek služi odnarođenoj manjini, apstinirajući ili pak sudjelujući po izravnoj želji svojih političkih poslodavaca imamo sasvim jasnu poziciju. S jedne strane iako manjinska ipak udružena stranačko/partijska vojska eurofila, a s druge samo razbacani ostatak pasivizirane večine i onih koji ih na razno razne načine nastoje opslužiti. Gdje su tu uopće euroskeptici ili recimo europski skeptici? Jesu li možda shvatili suštinsku poruku ove jednoumne i još uvijek totalitarne, nadasve nedemokratske oligarhijske klike ili su se jednostavno predali njihovim kriminalnim organizacijama i povukli pod teretom prorežimskih medija. Poruke koje se odašilju su očito te da ti izbori ne služe zapravo nićemu osim stvaranju osobne tj. organizacijske (stranačko/parijske) materijalne dobiti. Uz to svakako i markentiškoj podlozi za one prave, siromašne i po mnogo čemu "lažnjačke" hrvatske izbore. Što bi znaćilo da u stvarnosti svjetska patokracija s pozicije bogate svjetske trpeze krušnim mrvicama što na, a što ispod stola, hrani hrvatske sluganske politikante kreirajući tako hrvatsku već unaprijed određenu unutarpolitičku zbilju.

Davanje legitimiteta tome i takvom neoliberalnom zlu, onima koji još uvijek imaju tu privilegiju da razmišljaju ili mogu uopće razmišljati, moglo bi biti čak i razumljivo. S podređenim stanjem ove nejedinstvene većine to je ipak teško shvatljivo. Još manje prihvatljivo. Znakovita je pri tome i sadašnja sve učestalija servilnost nekadašnjih eu protivnika, tzv. sadašnjih eurorealista u kako oni kažu u novonastalim okolnostima. Međutim, zabrinjavajući je zapravo sve brojniji i jaći politički utjecaj tzv. europragmatika. Na njih bi se kao i na eurorealiste svakako mogla primjeniti ona Biblijska "Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta." Međutim, ono što bi svaki istinski suvereni pojedinac; domoljub, nacionalist ili hrvatski državljanin zapravo povratio to je u ovoj otužnoj stvarnosti baš ona udarna politička snaga globalnih osvajaća i zatiratelja svega hrvatskog napose militantnih neoliberala.

Druga je skupina dragovoljačko-braniteljska populacija. Slušajući im glasnogovornike sa raznoraznih političkih ili nazovimo ih "apolitičnih" tribina istiće se, gotovo nameće, jedan te isti zaključak. Stožer za obranu Vukovara tako kaže "imamo plan i vjerujte nam", te "U novim vremenima valja ponuditi prikladne metode organizacije i djelovanja. Učinit ćemo to, zajedništvom." SZH također obećava reformu zakona o braniteljima. Svi oni zapravo počinju shvaćati kako je tih pola milijuna branitelja plus obitelji i dr. dovoljno za svaku mogućnost utjecanja na obnašanje bilo koje vlasti. Samo kaže se da tamo gdje je rješenje obično je i problem. Zaboravlja se tako da je tih pola milijuna namjerno proizvedeno ne bi li se najviše 50 tisuća dragovoljaca iz '91. izgubilo u sivoj masi. Potom se sve češće zaziva jedna krovna braniteljska organizacija, a zaboravlja pri tome da su veliki dio tih Udruga i njihovih predstavnika sa svim svojim povlasticama i beneficijama najvjerniji sverežimski čuvari totalitarne i još uvijek antidemokratske hrvatske države. Tako ne čudi i najava promjene zakona o ukidanju statusa dragovoljaca jer upravo su ti ljudi "opasni" za svaku vlast. Zašto ? Jer su sve dosadašnje vlade i obnašatelji vlasti proizvodili svako svoje branitelje. Isto tako u vremenu kada se sve više ljudi poziva na revolucionarniji pristup, od recimo pobornika tihe revolucije pok. Z. Bušića pa do sve češćih zagovornika u velikom dijelu naroda i za nešto glasniju, trebalo bi znati Malaparteov revolucionarni poučak. On kaže da za osvajanje vlasti nije presudno ništa osim udarne grupe od oko 1000 ljudi, spremnih na sve, i revolucionarne atmosfere koju valja proširiti putem mreže terenskih jataka.

U SZH govore: "Posao započet u Domovinskom ratu nije dovršen, Hrvatska nije onakva zemlja kakvu smo sanjali i kakvu su sanjali naši djedovi. Moramo to promijeniti!" Točno, ne samo da nije dovršen nego psihološki rat još uvijek traje. Ono što rijetki i do danas znaju je to da Hrvatska početkom Domovinskog rata nije dobila samo embargo na uvoz oružja nego i na vojnu literaturu. Prvenstveno iz domene psihološkog ratovanja, čije smo stranice u tzv. izraelskom izdanju nabavljali list po list, a plaćali i skuplje od oružja. Sjećam se kako je jedan glavnih aktera i tadašnji predavać uvijek isticao motivaciju kao glavnu svega, a gdje pljačka i otimačina kotiraju vrlo visoko. Ništa manje nego li domoljublje. Svakako da su Hrvatskoj danas potrebne brojne reforme i da je braniteljska kao jedna od njih temelj svega ostalog. Svakako da u prvom članku Ustava treba stajati da je Republika Hrvatska nastala na temelju Domovinskog rata jer za našu i sve buduće generacije nema ništa svetije od te istine. Vjerujem da će svi oni koji u tome budu iskreni, a nastojanje im ne bude jednokratno i manipulativno biti prepoznati. Uvjeren sam da će se tada i branitelji, a naroćito dragovoljci ponovno probuditi, prihvatiti svoj dio odgovornosti i napokon dovršiti započeto. Da će tada i hrvatski narod umjesto demonkracije napokon ostvarit i počet konzumirat demokraciju kao jednu od temelnjih vrijednosti domovinskog rata.

Iako neki kažu da je ludost činiti uvijek istu stvar s nadom u drukćiji rezultat vjerujem da je krajnji ishod zapravo vrlo jednostavan...ili suvereno služiti ili sluganski vladati !

ČINJENICA