Tribunal u Haagu je izrazito zločinački sud jer štiti ratne zločince!!!

Pin It

Po Haaškom sudu jedini preostali ratni zločinac je Goran Hadžić što apsolutno nije točno jer su 'glavni' još na slobodi i nitko ih ne proganja! Evo jednog 'kapitalca', odnedavna Rusa po državljanstvu: Po ocu Srbin, po majci Hrvat, rođeni Imoćanin Veljko Kadijević bio je posljednji ministar odbrane bivše SFRJ u razdoblju od 1988. do 1992. godine.

Bio je, dakle, na čelu zločinačko/agresorske JN-Armije upravo 1991. kada su vođene 'vojne operacije' razaranja gradova Vukovara, Vinkovaca, Dubrovnika, Osijeka, Gospića i dr. ali i sela Kijeva i Škabrnje, te gradova Šibenika, Skradina, Zadra itd….Razaranje ovih navedenih dalmatinskih sela i gradova izvodio je upravo major JNA Ratko Mladić pod direktnom 'komandom' svog vrhovnog vojnog zapovjednika Veljka Kadijevića striktno izvršavajući njegovu, eto, 'strategijsku zadaću!

Nakon rušilačke misije po Dalmaciji, 1993., nakon razaranja brane na Peruči taj zločinački monstrum je uime 'ratnih zasluga' dobio(od Kadijevića, dakako!, nap. a.) čin generala i preuzeo zapovjedništvo nad vojskom 'RS'-e ali je plaću i dalje dobivao iz 'majčice' Srbije a također-kao 'haaški bjegunac'-uredno je dobivao i 'srbijansku penziju' sve do 2005.godine! Zbog ratnih zločina počinjenih po Hrvatskoj protiv Veljka Kadijevića kao 'nalogodavca' tih zločina podignuto je nekoliko optužnica, u Vukovaru(ali tek 24.prosinca 2002.g.!?), Bjelovaru, Osijeku, i drugdje(?), koje nikad nisu stigle do Haaga. Tko zna, možda su ih Županijski državni odvjetnici RH odnosno njihov šef Mladen Bajić adresirao/li na gradsku plinaru-Beograd ili ih je haaško tužiteljstvo negdje 'zlonamjerno zaturilo'!?

A s pravne točke gledišta izuzev za 'haašku pravdu', prikrivanje pogotovo ratnog zločina ravno je samom zločinu! Sklon literarnom umijeću još 1993.g. Kadijević je napisao i knjigu naslova: 'Moje viđenje raspada-Vojska bez države', izdanje Politika-Beograd, u kojoj između ostalog stoji i slijedeći plan zločinačkog poduhvata: «Strategijsku zadaću(agresije, dakako!, nap. a.)) izvesti u dvije faze. U prvoj, pretežno protuudarima taktičkog značaja na više pravaca dok se Hrvatska jače ne uključi (napad na kasarne), uz pojačano organiziranje i pripremu srpskih pobunjenika(dakako, četnika, nap. a.), a u drugoj, jedinstvenom strategijskom napadnom operacijom poraziti hrvatsku vojsku!.... ……

Zamisao manevra snaga: Potpuno blokirati Hrvatsku iz vazduha i mora. Pravce napada glavnih snaga direktnije vezati za oslobađanje srpskih krajeva u Hrvatskoj i garnizona JNA u dubini hrvatske teritorije. U tom cilju ispresjecati Hrvatsku na pravcima Gradiška-Virovitica, Bihać-Karlovac-Zagreb, Knin-Zadar i Mostar-Split (znači, sve do slovenačke granice). Najjačom grupacijom oklopno-mehanizovanih snaga zauzeti istočnu Slavoniju, a zatim nastaviti dejstvo na zapad, spojiti se sa snagama u zapadnoj Slavoniji i produžiti prema Zagrebu. Istovremeno, jakim snagama iz Herceg-Novog i Trebinja blokirati Dubrovnik, s kopna izbiti u dolinu Neretve i na taj način sadejstvovati snagama koje nastupaju sa pravca Mostar-Split. Nakon dostizanja određenih objekata, osigurati i držati 'granicu Srpske krajine' u Hrvatskoj, izvući preostale djelove JNA iz Slovenije i poslije toga pomoći JNA iz Hrvatske.» 'Rečeno', skoro pa i učinjeno!

Treba li bolji pismeni dokaz haaškom sudu o planiranom zločinačkom poduhvatu a činjenica je da se navedeno razaranje odvijalo upravo po takvom zločinačkom naumu odnosno 'strategijskoj zadaći' Veljka Kadijevića!? Doduše, još u proljeće 2001. na vrata njegova stana pokucao je kurir iz mjesnog ureda Haaškog tribunala i donio mu poziv za sud na kojemu je trebao biti svjedok, ali nije otvorio vrata, nego je već sutradan kupio avionsku kartu za Moskvu i odletio u Rusiju; da se osjećao nevinim sigurno bi svoju nevinost pokušao i na sudu posvjedočiti! Pobjegao je zato jer je bio svjestan kakav zločin je počinio! Status izbjeglice, kojeg nitko progonio nije, dobio je tek četiri godine kasnije, 2005. godine, a prema ruskom zakonu trebalo je proći tri godine prije nego što je mogao zatražiti državljanstvo.

Ruska federalna imigracijska služba prihvatila je njegov zahtjev za dobivanje državljanstva, a predsjednik sam Dimitri Medvedev, 13. kolovoza 2008.g. potpisao je ukaz na kojemu je među 14 osoba i ime bivšeg ministra obrane SFRJ i šefa generalštaba JNA. Ustav Ruske Federacije(jednako američkom) ne dopušta izručenje ruskih državljana drugim državama(makar bili i ratni zločinci, nap. a.)tako da međunarodna tjeralica koju je Hrvatska raspisala za Kadijevićem postaje bespredmetna; 'pojeo vuk magarca'! Načelnik štaba JNA Života Panić 'otišao je pod ledinu' 2003.g. a za živućeg, umirovljenog general-pukovnika Blagoja Adžića vrijedi isto što i za Kadijevića premda je i protiv njega podignuta optužnica ali i raspisana Međunarodna tjeralica, još 2003. u Osijeku. Ali, eto, ni on nije bio 'na spisku pravednog Haaškog suda', nije ni u bratskoj Rusiji…nego se slobodan i danas 'šeće po Terazijama u Beogradu'!

U optužnici(i potjernici) protiv Blagoja Adžića stoji: Počinjena kaznena djela Genocida, Ratni zločin protiv civilnog pučanstva, Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, Ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika? Manje-više sve navedeno je i poznato jednako kao što su bez ikakve sumnje i Međunarodne tjeralice za navedenim ratnim zločincima poznate Haaškom sudu jer i taj sud nosi jednaku titulu 'Međunarodni'. Sasvim je, dakle, očito da Tribunal u Haagu ne smatra tjeralice valjanim dokumentom ili ih prešutno odbacuje kao neosnovane te ni ne pokušava kazneno progoniti optužene. Na taj način se stavlja u poziciju zločinačkog jataka pa se po svim pravosudnim kriterijima Tribunal u Haagu može definirati kao «ZLOČINAČKI SUD»….jer nesporno štiti ratne zločince!

Glavni tužitelj, Serge Brammertz neće 'ni u snu' proširiti optužnicu protiv Mladića za stravične zločine počinjene u Hrvatskoj, valjda zato jer 'Hrvate se nekažnjeno može ubijati'!? Time samo potvrđuje gornju tvrdnju odnosno nepravedna amnestija Mladića za primjerice masakr počinjen u Škabrnji zločin je protiv hrvatskog naroda! Dodatak: Kadijević je u Moskvi pet godina bio politički azilant a tek 2005. dobio je 'status' izbjeglice. Pitamo se zašto u to vrijeme 'Mesićeve demokracije' hrvatsko pravosuđe nije zatražilo ekstradiciju tog azilanta optuženog za teški ratni zločin? Odgovor je veoma jednostavan: Kadijević bi bio veoma neugodan svjedok …..u Hrvatskoj, posebno za Mesića!? Zašto?

Listopada 2007. Kadijević je u Moskvi promovirao knjigu 'Kontraudar-Moj pogled na raspad Jugoslavije'; tom prigodom bio je odjeven u paradnu odoru generala pokojne JNA! U tom 'literarnom djelu' između ostalog stoji i slijedeće: «Stjepan Mesić i nekadašnji predsjednik savezne vlade SFRJ, Ante Marković, namjeravali su 1990. godine uz pomoć vojske svrgnuti (obadva su trebala pasti!, nap. a.) tadašnje predsjednike Hrvatske i Srbije, Franju Tuđmana i Slobodana Miloševića», tvrdi u ruskom izdanju svoje knjige tadašnji ministar obrane Veljko Kadijević. I pojašnjava dalje: «Tuđman je po Mesićevu mišljenju, bio apsolutist (diktator, nap. a.) pa je na čelo Hrvatske umjesto njega htio postaviti sebe. Mislim da ne treba posebno objašnjavati, znajući aktivnosti JNA i moju poziciju, zašto je taj pokušaj Markovića ostao bez rezultata», citira navod Kadijevićeve knjige beogradska 'Politika', tvrdeći da ga je Marković u svibnju 1991. godine u Karađorđevu pokušao uvjeriti da će, «ako svrgnemo Miloševića i Tuđmana, svi problemi u Jugoslaviji biti riješeni».

'Imperij je ubrzo uzvratio udarac', već sedmog listopada te iste godine preciznim raketnim 'atentatom' na banske dvore s ciljem fizičke likvidacije Tuđmana, Markovića i Mesića! Preciznost napada bila je zapanjujuća, Tuđman je za dlaku i vremenski 'za tren' izbjegao smrt što upućuje da su 'zračni gusari' Kadijevićeve JNA imali veoma pouzdane podatke o mjestu i trenutku njegova boravka; tko je bila 'krtica' u 'hrvatskim' redovima pitanje je koje do danas nije razjašnjeno!?

Ps.: Ne bi bilo nikakvo čudo da je sve navedeno u Kadijevićevoj knjizi gola istina pogotovo kad imamo u vidu kakva je bila patološka Mesićeva mržnja čak i prema mrtvom Tuđmanu(odurni vic Le Monde-u!, nap. a.), kad znamo kako je zajedno s Manolićem pokušao izvršiti državni udar 1994.g.; zatim kad se prisjetimo njegova (prešućenog) krivokletničkog svjedočenja u Haagu kod suđenja Blaškiću i na kraju-nakon njegova dolaska na Pantovčak-protuzakonitog i zlonamjernog otvaranja Tuđmanova arhiva na uvid britanskim špijunima MI-6, 2000.-te godine.

O gomili 'transkripata' s oznakom državne odnosno vojne tajne svojevoljno isporučenih Haagu suvišno je i govoriti; možda nešto više saznamo na sudu nakon po tom predmetu upravo podnesene kaznene prijave ratnog ministra policije, Ivana Vekića! A Mesić, nedavni potpisnik 'peticije REKOM', mogao bi uzeti pod ruku šarmantnu DOCUMENTA-risticu Vesnu Teršelič pa skoknuti do 'prijateljske' Australije i upitati još jednog iz niza DORH-u 'umaklih' ratnih zločinaca, kapetana Dragana, kako se on suočava s prošlošću i raduje li se skorom susretu s kilavom hrvatskom 'pravdom' rezolutnog Ive Josipovića. Rekli bi 'Švabe': malo morgen!

damir kalafatić