Na Soroševim jaslama 2.dio

Pin It

A što tek reći o njihovoj prijateljskoj pomoći, tijekom našeg Domovinskom rata? E, tu vam se, dragi moji Hrvati i Hrvatice, naše tradicionalno prijateljstvo, dugo, dugo tesalo i istesalo. I   kalilo. Pa postalo čvrsto kao čelik. I eto, zato su nas, više puta u zadnjih stotinjak godina, naši veliki i tradicionalni prijatelji i „trampili“ u svoju korist i za svoj interes.

A „trampili“ su nas, isto tako, i naši veliki pobornici pravde i institucija koje rade svoj posao. Pa su, tako, i oni „trampili“, tone i tone državnih dokumenata. Naravno, iz čistog entuzijazma i dobrote. 

–Zar nisu  zbog svojih osobnih interesa!?     

–Ma, o čemu ti to, pobogu, govoriš? To su sve ljudi od riječi, pravi đentlmeni. Isti kao i ona engleska gospoda iz engleskih bajkovitih filmova. 

–Reci mi, moja Lucija, a  što je ovo danas? Što nam  to danas žele nametnuti?  

– E, vidiš, draga moja! Danas bi, opet, zbog svojih interesa ( a kako kažu za opće dobro i dobrobit Hrvatica i Hrvata, i cijele Hrvatske), trgovali  našim odgojem, kulturom i prosvjetom. A trgovci, i s naše i s njihove strane, nama  su već otprije poznati i znani. Dobro su i pripremljeni i istrenirani.  Tu je i poštovani, a sada svima znani, gospodin Stubbs, svi tzv. borci za ljudska prava, svi antifa drugovi i drugarice, svi kulturnjaci i kulturnjakinje i sve nove lijeve perjanice… A tu je i vječni nam Savez antifašista.

Eto, tako to rade naši drugovi antife i naši „vekovni“ prijatelji, gospoda Englezi! 

No, nama oni nisu važni. Niti nam trebaju. Ni Stubbs niti  njihove mirovne studije. Niti antifa drugovi i drugarice.
 

–Kome oni mažu oči? Dosta ih je više!  Kakvi antifašisti? Kakvi kulturnjaci? Kakva nova ljevica?  Koja sad udruga antifašista?  Danas u 21. stoljeću, ljeta gospodnjeg 2017. godine.  Pa, jesu li oni normalni ?  

–A znaš li ti ,Lucija, koliko ima živih sudionika ll. svjetskog rata? Znaš li ti, uopće, koliko članova ima taj njihov Savez antifašističkih boraca?

–Ma koji Savez, Bog bio s tobom? Kojih  antifašističkih boraca?   

A znaš li ti da je predsjednik te fantomske udruge rođen 1953? Reci mi, što to on ima s ratom i s   antifašističkim borcima i sa Savezom antifašističkih boraca? Stvarno, dosta, dosta je bilo!

– A jesi li znala da članovi Saveza imaju i nasljedne mirovine? Da im  najmlađi korisnik takve nasljedne mirovine, ima negdje oko 16 godina! 

– Dosta ih je više! I Bogu i ljudima… Sve, sve to treba ukinuti!!! Pa bi se ukidanjem ovakvih mirovina, omogućilo i  uvećavanje mirovina svih onih koji su mirovinu, svojim trudom i radom, zasluženo i pošteno stekli.  

–Ali, ima još nešto, isto tako, šokantno! Upravo sam o tome nešto pročitala. Čovjek koji kaže „Zagreb je naš“ i koji se doselio iz Engleske, a koji ovdje kod nas „vedri i oblači“, i koji bi trebao uskoro krojiti našu nacionalnu obrazovnu i znanstvenu politiku, pokazao se kao običan  prostak.   

–A što se čudiš? Taman se dobro uklopio među naše antifa drugove. Po svemu im paše.  Vidiš li ti kako se svi zajedno i orkestrirano, dižu na sve četiri. Ta, nije im to prvi put, moja Monika!

–Nije im prvi put, nije. Ali, ovo im je sada zadnja prilika da se , opet, dočepaju vlasti (tako se barem oni nadaju). Ali, loše im se piše!!! Iz dana u dan, sve više i više, izmiče im tlo  pod nogama. 

–Onda im ovaj Stubbs dođe nešto kao neko pokriće. Za njihov veliki i međunarodni ugled. Jer, nije šala, ljudi  moji dragi, u svojim tzv. socijaldemokratskim i antifašističkim redovima,  imati  i jednog Engleza. A uz to još i doktora znanosti.

–Ma kakvi su te, sada, spopali socijaldemokrati? Baš si našla prave!!! Kod njih ti od socijaldemokracije, draga moja, nema ni  “S“. Boli njih briga i za radnike, i za radnička prava, i za socijalna prava radnika, i za mirovine, i za umirovljenike…

–Istina moja Monika, istina je! Njima je najvažnije uvući se u kulturu, prosvjetu…u obrazovanje i odgoj. Tamo se vrte novci. Tamo se odgajaju i novi agresivci. I buduće antifa perjanice.

Pazi zato dobro, moja Monika, gdje šalješ svoju kćer i na koji ćeš ju fakultet upisati! Jer, i kada pošalješ normalno dijete, oni ti vrate… zadrtog i agresivnog antifu. 

Zato uporno, čak i silom, žele postići dominaciju u kulturi, obrazovanju i znanosti. Uvesti u kurikulnu reformu rodnu ideologiju, nametnuti   seksualni odgoj u škole, promicati promiskuitet  i LGTB ideologiju. 

Napadali su i na kršćanstvo i na Crkvu. Nametali ekstremističke stavove u tumačenju povijesti i pokušali zabraniti znanstveni joj pristup… A sve pod krinkom revizionizma.

Zbog toga je i Krešimir Mihajlović  dobio otkaz, jer je u školi, kao ravnatelj, postavio sliku naših generala, Gotovine i Markača.  

  Ali, zbog takvih i njemu sličnih, bila je i ona  hajka, na našeg bivšeg ministra kulture Hasanbegovića. Zbog takvih se i demoniziraju, i  nastoje neutralizirati i marginalizirati vrhunski znanstvenici, akademici,  književnici i kulturni djelatnici. 

Zbog takvih se diže i optužnica protiv Marka Perkovića  i legalnog HOS-a pozdrava „Za dom, spremni“.

Zbog toga napadaju i akademika Pečarića.

   Zbog toga i žele, na određene položaje, postaviti sve  moguće uhljebe i plaćenike. I sve im odane jugozatupance. Jer, pritjecat će tada, ljudi moji dragi, i nagrade i škude. Za sve prodane Jude. Iz svih krajeva naprednoga  svijeta. Od Soroša do naših fakulteta.

   A, kada se sve  osvoji, milom ili silom, pa zaposjednu fotelje, vlast je osigurana. Onda će teći „lova do krova“. Bez prestanka. 

   Jer, prije   ih je plaćala samo Partija. I bilo je manje i samo za probrane partijce. Sada je puno, puno lagodnije. I ležernije se živi. A slobodnije krade i troši... Sada se pase i na državnim jaslama.  A, u isto vrijeme, i  kljuca  s bogatog pladnja platne liste Soroša i kompanije. I tko  zna koga sve još.

I ne viču više: Ili mi ili oni!!! Niti, dajte nam vlast!

Jer, vlast im je već u rukama. 

Imaju, medije, imaju sveučilišta, imaju film, imaju i kazališta. 

Imaju vlast.

–I što sada?

–Što sada!??? Pa, pamet u glavu, draga moja Monika. Pamet u glavu… 

Ali, stani malo, stani! Slušaj što piše u jednom novom tekstu o dr. Stubbsu! Konačno nešto ljudski i normalno, Bogu dragom hvala! Vidi, vidi, molim te! Ima i neka fotografija!!! Pa, dobro ju  pogledaj! 

Zadrži se malo na   gospodinu  s  fotografije, označenoj kao  „Ivo i ja“!  To ti je taj gospodin Stubbs. Vidiš li ga kako blista od sreće i ushita?

Ljudi moji dragi, nije to mala stvar, biti gost na Pantovčaku   i ovjekovječiti se s tim  našim bivšim, milim i dragim Ivom. 

Pa smo, eto tako, i svi mi Hrvati, za trajno i dugo sjećanje, dobili jednu „milenijsku“ fotografiju „Ivo i ja“, tj. Ivo i Stubbs.

A toliko topline, toliko srdačnosti i prijateljske vibracije, koja je strujala između njih dvojice, čovjek još nije uspio zabilježiti fotografskim aparatom. Jer, to čovjek mora doživjeti!!! 

Pogledaj dobro!!! Vidi se i „iz aviona“ da će se tu, ubrzo izroditi, jedno pravo, iskreno, toplo i dugotrajno prijateljstvo. Zar, ne!?

„Paul Stubbs javno se ispričao i dao ostavku na članstvo u Nacionalnom vijeću za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj .

…Iako je Stubbsova reakcija i isprika, koja je pozitivna, došla relativno brzo, i jedino je što je mogao napraviti, pitate se je li moguće da je to izrekla obrazovana osoba, a ne netko tko se napio i valjao gluposti”, kaže komunikologinja gospođa Smiljana Leinert-Novosel. 

A gdje li će, i u kojem li će mračnom kutku, završiti ona  zajednička fotografija “Ivo i ja“, i hoće li više ikada, takva kakva jest, ugledati svijetlo dana, pokazat će nam vrijeme.

Vera Primorac