HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Ako se dopusti da jedna, militantno ateistička i inherentno protuhrvatska strana određuje što je dopušteno misliti i govoriti, Hrvatska će završiti u rafiniranom obliku jednoumlja.

Nakon kaj ja za zaštitare na Hipodromu izdvojili sumu kao da su branili granicu Amerike prema Meksiku, nakon kaj je Dubiozu kolektiv za doček Nove platili kao da su Rolling Stonesi, Senf pokreće skupu javnu nabavu za firmu koja bu ga, kao da je nazi gauleiter, a ne demokratski izabrani gradonačelnik, informirala o tome kaj narod stvarno misli

Zlatko Hasanbegović ponavlja staru netočnu tezu da antifašizam nije u  preambuli Ustava - Faktograf.hr

Objasnio je da u koaliciju neće ući Domovinski pokret s obzirom na to da su s HDZ-om članovi vladajuće koalicije. "Ti ljudi koji su pod ovim uvjetima ušli u ovu Vladu su po mome sudu zanijekali svoju autentičnost i izvršili određenu prevaru biračkoga tijela", rekao je o članovima DP-a. 

Nakon što se u studenom organizirao antifašistički marš u četiri hrvatska grada - Zadru, Puli, Zagrebu i Rijeci, već se neko vrijeme u javnom prostoru ozbiljno raspravlja o tome kako bi se Hrvatska trebala ugledati na druge europske zemlje poput Slovačke, Češke i Mađarske te zabraniti uporabu komunističkih simbola poput srpa i čekića i zvijezde petokrake. 

Arijana Lekić Fridrih: Borba za Zagreb počinje na Jakuševcu

Parazitiranje nad žrtvama, za što se ovih dana optužuju neki novinari i aktivisti u slučaju časne sestre, posljednjih se dana s iste lijeve strane pokazalo u punom svjetlu. Arijana Lekić Fridrih, performerica iz udruge Domino, samoprozvana je glasnogovornica ubijenih žena. Na njihovoj tragediji parazitira, već pokoju godinu, a tragedije koristi kako bi se obračunala – s javnom manifestacijom vjere.

Njeno imenovanje u ovo povjerenstvo poruka je Nine Obuljen hrvatskoj desnici. I te kakva. Jednako važna kao i ministričina izjava da nije znala tko je Medaković. Ako nije, onda je nekompetentna za ministricu kulture, a ako jest, što je vjerojatno slučaj, očito ne vidi ništa sporno u promoviranju velikosrpske politike i jugosfere!?

U novom proračunu za Operativni plan za nacionalne manjine predviđeno je povećanje od 13 %, tako su to prije izglasavanja u vladi odlučili i ministri iz kvote Domovinskog pokreta, a saborski zastupnici Domovinskog pokreta zdušno podržali u Hrvatskom saboru. Tako su domovinci izazvali osmijeh na lice Milorada Pupovca, njegove Anje i Dragane.

Vrijeme pristojno. Bez potresa, poplava i ostalih prirodnih nepodopština. Sveti Nikola smirio more i malenu djecu, ponešto popustile i tenzije. Još se samo ponegdje prepričavaju marševi onih pola milijuna Hrvata i Hrvatica protiv hrvatske države, hrvatskoga jezika i uopće. Ili sam nešto pobrkao. Bit će da jesam. Znači, nešto crvenoga jada, ali dostojna. Dostojna prijezira.

Ono što je sada potpuno vidljivo nakon jučerašnjeg sastanka u Londonu čelnika europske trojke – Velike Britanije, Francuske i Njemačke (Keir Starmer, Emmanuel Macron, Friedrich Merz) s ukrajinskim čelnikom Volodimirom Zelenskim  pod budnim okom sveprisutne Ursule von der Leyen koja im se naknadno pridružila – Ukrajina i ključne europske zemlje rekle su „ne“ mirovnom planu američkog predsjednika

Lijeve udruge koje su mahom politički povezane sa strankama Možemo i SDP-om uvelike iskorištavaju bol i muku zlostavljanih i ubijenih žena i njihovih obitelji za svoju osobnu financijsku i političku korist. Kad govore o 'zaštiti žena' i ulaganju u zaštitu žena, one u stvari traže više novca za svoje plaće i udruge.

Ruska agresija na Ukrajinu svijet je vratila u razdoblje ravnoteže straha velesila

Pin It

Sjeverna Koreja: Nuklearni rat može izbiti svakog trena | Tuzlanski.ba

Devet država na svijetu raspolaže nuklearnim oružjem: SAD, Rusija, Kina, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo kao priznate nuklearne sile, a uz njih tu su još Indija, Pakistan, Izrael (koji nikada nije potvrdio posjedovanje arsenala) i Sjeverna Koreja. U određenom trenutku i Južnoafrička Republika razvila je nuklearno oružje, ali ga je kasnije uništila.

Smatra se da je i Iran vrlo blizu mogućnosti razvijanja ove vrste oružja.

Postoje i određeni međunarodni sporazumi o kontroli nuklearnog arsenala (doduše onaj o raketama kratkog i srednjeg dometa napušten je pred koju godinu), prije svega onoga strateške naravi. Opasnost proliferacije oružja za masovno uništenje ističe se kao jedan od ključnih ciljeva međunarodne sigurnosti. Pritom se kao posebno opasan scenarij nameće mogućnost da nedržavni akteri (recimo terorističke skupine) dođu u posjed nuklearnog oružja.

Hladni rat

Od početka rata u Ukrajini ponovno se stvara psihoza mogućega nuklearnog rata. Dijelom to je vezano uz postupke političara. Primjerice, nakon početka agresija na Ukrajinu Vladimir Putin naredio je stavljanje nuklearnih snaga na visok stupanj pripravnosti. Ili recentni primjer: "Washington će upotrijebiti cijeli niz američkih obrambenih kapaciteta za obranu naših saveznika, uključujući nuklearne, konvencionalne i raketne obrambene sposobnosti", rekla je zamjenica američkog državnog tajnika na sastanku s južnokorejskim i japanskim dužnosnicima prošloga tjedna. Političari, dakle, nedvojbeno sve ležernije šire nuklearnu retoriku, no sve je dijelom vezano i uz medije koji na širenju katastrofičarskih "click-bait" naslova i priča prikupljaju klikove. 

U vremenu hladnog rata, tijekom kubanske raketne krize (koja se odvijala pred pedeset godina) svijet se u jednome trenutku našao na rubu mogućega nuklearnog rata. Kriza je ipak završena sporazumom. Prevladao je razum. Kasnije se sve više širila svijest o tome kako je nuklearno oružje prije svega sredstvo odvraćanja pa može se reći i obrambena vrsta oružja. Nuklearni potencijali SAD-a i Rusije u vremenu hladnoga rata na neki su način, zbog "ravnoteže strah"“, predstavljali ograničavajući i racionalizirajući faktor za potencijalni vojni sukob dviju supersila.

Činjenica da bi između nuklearnih sila moglo doći do nuklearnog rata sprječavala ih je da uđu i u konvencionalni rat. Mogućnost uzajamnoga uništenja (u nuklearnom ratu nema pobjednika) učinila je ideju nuklearnoga rata nezamislivom, nakon čega su uslijedili pregovori oko kontrole nuklearnoga naoružanja i njegovoga ograničenja. Na žalost, ratovi su se često vodili preko drugih država (tzv. posrednički (proxy) ratovi).

I danas, u vremenu novoga hladnog rata, vrijedi staro pravilo hladnog rata: "Tko krene s napadom prvi, gine kao drugi". Rat strateškim nuklearnim oružjem zapravo nije moguć. Ili, da budemo precizniji, bio bi vrlo kratak jer bi značio uništenje svijeta kakvog poznajemo. Međutim, spekulira se oko upotrebe taktičke nuklearne bombe ograničene snage i dosega. 

Nuklearni scenariji danas

Koliko god da se u potencijalnom nuklearnom "armagedonu" scenarij upotrebe taktičke nuklearne bombe čini vjerojatnijim, treba jasno reći da se posljedice upotrebe ove vrste bombe teško mogu predvidjeti. Za početak, pitanje je bi li radari prilikom aktivacije takve bombe prepoznali da je riječ o taktičkoj, a ne o nuklearnoj bombi. Nadalje, tko kaže da posljedice radijacije ne bi zahvatile i zemlju koja je bombu upotrijebila?  Posljedice černobilske katastrofe bile su strašne, a što bi tek bilo kad bi se aktivirala nuklearna bomba koja ima za cilj širenje radijacije? Osim toga, upotreba taktičke nuklearne bombe probila bi još jednu sigurnosnu barijeru nakon koje bi i ovako fragilni međunarodnih poredak bio do kraja porušen. Tada bi sve bilo moguće i našli bi se na pragu novoga velikog rata. 

Vojna doktrina Ruske Federacije predviđa moguću upotrebe nuklearnog oružja u slučaju da bude doveden u pitanje ruski teritorijalni integritet te da, posljedično tome, Kremlj bude doveden u stanje poniženja. No i ruski vojni krugovi svjesni su kakav bi odgovor izazvalo korištenje taktičke nuklearne bombe. Osim toga, postoji konvencionalno oružje za masovno uništenje kao što je kemijsko i biološko oružje, ali i prljave bombe. Nema nikakve dvojbe da bi se ovo oružje sigurno uporabilo prije nuklearnog. Iako se ne radi o nuklearnom oružju, njegovi efekti su zastrašujući. Osim toga, prije nuklearnog scenarija postoji i mogućnost onoga što Rusija sada radi: masovni raketni napadi na Ukrajinu s ciljem uništavanja ključne infrastrukture. Na žalost, mogućnosti razaranja i destrukcije su brojni. Naravno, i ukrajinska vojska postaje sve bolje tehnički opremljena (zapadna pomoć) tako da će se i ruske snage itekako u budućnosti morati bojati ukrajinskog odgovora. Već se sada provode uspješne kontraofenzive, a ako se dobiju raketni sustavi većeg dometa odnos snaga će se dodatno mijenjati.

Živimo u opasnim vremenima, u vremenu povratka realizma u međunarodne odnose. Diplomacija sve manje igra ikakvu ulogu u odnosima strateških rivala, a prevladava argument sile. Vraćamo se na međunarodne obrasce koji su vrijedili do 1945. godine. Ipak, nadamo se da će kod čelnika država ostati toliko zdravog razuma i racionalnosti da se ne prijeđe granica nakon koje će teško biti povratka.  

Davor Dijanović/direktno.hr

Login Form