HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru – Wikipedija

Srbijanski zločin u Vukovaru, Škabrnji i Nadinu nikada se ne smije zaboraviti, a bez iskrenoga kajanja i zadovoljenja potpune pravde, ni oprostiti!

Film “260 dana” oborio rekorde gledanosti u Rijeci i dosegao 50 tisuća  gledatelja u manje od mjesec dana

Film Marijana Gubine i Jakova Sedlara uspio je čvrsto spojiti umjetnost, emociju i poruku, bez da išta od toga pati, što je prema mom amaterskom shvaćanju filmske umjetnosti formula za uspješan film. Kreatori filma učinili su upravo ono suprotno od one nakarade Lordana Zafranovića.

Matula čestitao Međunarodni dan ljudskih prava i najavio još jaču borbu za  njih

Domino je obilato financiran iz gradskog proračuna, a udrugu je osnivao i Gordan Bosanac. Udruga iz proračuna dobiva više od 200.000 eura godišnje, a samo financiranje povećalo se za više stotina posto otkako su Tomašević i Možemo preuzeli vlast.

Ministarstvo zdravstva u četvrtak ujutro izvijestilo je o rezultatima zdravstvene inspekcije u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan. Nadzor je uslijedio nakon smrti Kristiana Josipa Periša koji je u toj klinici preminuo 21. listopada. Ministarstvo navodi da je zdravstvena inspekcija utvrdila ozbiljne propuste, a njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti.

Kolona sjećanja Vukovar

Stigli su u crnim limuzinama, okruženi tjelohraniteljima, prohodali, položili vijenac, sjeli u limuzine i nestali. Nitko od njih nije hodajući između grobova heroja zastao, pogledao njihovu fotografiju i ime na nadgrobnom spomeniku i rekao – hvala.

Riječ je o ustanovi čiji je osnivač Grad Zagreb, kojim od svibnja 2021. upravlja Tomislav Tomašević i stranka Možemo. Grad u sedmeročlano Upravno vijeće imenuje četiri člana, što znači da njegovi predstavnici imaju većinu i odlučujući utjecaj na odluke tog tijela.

Parlamentarni izbori održani 25. listopada u Srbiji donijeli su najveći politički potres u toj zemlji još od pada Slobodana Miloševića 2000. godine. Prema najnovijim rezultatima Republičke izborne komisije, „Studentska lista – Studenti pobjeđuju” osvojila je 52,73 posto glasova, dok je lista Aleksandra Vučića „Ujedinjena Srbija” dobila 39,15 posto.

Slobodna Dalmacija - Turudić o o ubojici iz Drniša: 'Dva su odvjetnika  davala različite odgovore, vi znate kojem se ja priklanjam'

Istražni zatvor određen je za još četvero zaposlenika Klinike za psihijatriju Sveti Ivan, ali samo zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke. Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić smatra da je sud trebao prihvatiti i ostale razloge koje je predložilo tužiteljstvo.

Jedan od najvećih apsurda hrvatske politike uperen i protiv hrvatske države i protiv hrvatskoga naroda jest djelovanje od samog raspada komunističke totalitarne Jugoslavije Milorada Pupovca, samozvanog čet(l)nika Srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj.

3. lipnja 1991. Domovinski rat – stvaranje prvih četnički uporišta u  istočnoj Slavoniji - RADIO LJUBUŠKI

Zapravo niste zaslužili ni misao. Ni riječ. Ni slovo. Ali, jače je od mene. Razmišljajući posljednjih tjedana o Vukovaru, evocirajući slike iz Domovinskog rata, vremena u kojemu smo mnogi od nas odrasli, pa i ostarjeli preko noći, znala sam da vam želim napisati pismo. Jer, ovo pismo ste zaslužili iako možda ni neće doći do vas. No, ne bih imala mira da vam ga ne napišem.

Ruska agresija na Ukrajinu svijet je vratila u razdoblje ravnoteže straha velesila

Pin It

Sjeverna Koreja: Nuklearni rat može izbiti svakog trena | Tuzlanski.ba

Devet država na svijetu raspolaže nuklearnim oružjem: SAD, Rusija, Kina, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo kao priznate nuklearne sile, a uz njih tu su još Indija, Pakistan, Izrael (koji nikada nije potvrdio posjedovanje arsenala) i Sjeverna Koreja. U određenom trenutku i Južnoafrička Republika razvila je nuklearno oružje, ali ga je kasnije uništila.

Smatra se da je i Iran vrlo blizu mogućnosti razvijanja ove vrste oružja.

Postoje i određeni međunarodni sporazumi o kontroli nuklearnog arsenala (doduše onaj o raketama kratkog i srednjeg dometa napušten je pred koju godinu), prije svega onoga strateške naravi. Opasnost proliferacije oružja za masovno uništenje ističe se kao jedan od ključnih ciljeva međunarodne sigurnosti. Pritom se kao posebno opasan scenarij nameće mogućnost da nedržavni akteri (recimo terorističke skupine) dođu u posjed nuklearnog oružja.

Hladni rat

Od početka rata u Ukrajini ponovno se stvara psihoza mogućega nuklearnog rata. Dijelom to je vezano uz postupke političara. Primjerice, nakon početka agresija na Ukrajinu Vladimir Putin naredio je stavljanje nuklearnih snaga na visok stupanj pripravnosti. Ili recentni primjer: "Washington će upotrijebiti cijeli niz američkih obrambenih kapaciteta za obranu naših saveznika, uključujući nuklearne, konvencionalne i raketne obrambene sposobnosti", rekla je zamjenica američkog državnog tajnika na sastanku s južnokorejskim i japanskim dužnosnicima prošloga tjedna. Političari, dakle, nedvojbeno sve ležernije šire nuklearnu retoriku, no sve je dijelom vezano i uz medije koji na širenju katastrofičarskih "click-bait" naslova i priča prikupljaju klikove. 

U vremenu hladnog rata, tijekom kubanske raketne krize (koja se odvijala pred pedeset godina) svijet se u jednome trenutku našao na rubu mogućega nuklearnog rata. Kriza je ipak završena sporazumom. Prevladao je razum. Kasnije se sve više širila svijest o tome kako je nuklearno oružje prije svega sredstvo odvraćanja pa može se reći i obrambena vrsta oružja. Nuklearni potencijali SAD-a i Rusije u vremenu hladnoga rata na neki su način, zbog "ravnoteže strah"“, predstavljali ograničavajući i racionalizirajući faktor za potencijalni vojni sukob dviju supersila.

Činjenica da bi između nuklearnih sila moglo doći do nuklearnog rata sprječavala ih je da uđu i u konvencionalni rat. Mogućnost uzajamnoga uništenja (u nuklearnom ratu nema pobjednika) učinila je ideju nuklearnoga rata nezamislivom, nakon čega su uslijedili pregovori oko kontrole nuklearnoga naoružanja i njegovoga ograničenja. Na žalost, ratovi su se često vodili preko drugih država (tzv. posrednički (proxy) ratovi).

I danas, u vremenu novoga hladnog rata, vrijedi staro pravilo hladnog rata: "Tko krene s napadom prvi, gine kao drugi". Rat strateškim nuklearnim oružjem zapravo nije moguć. Ili, da budemo precizniji, bio bi vrlo kratak jer bi značio uništenje svijeta kakvog poznajemo. Međutim, spekulira se oko upotrebe taktičke nuklearne bombe ograničene snage i dosega. 

Nuklearni scenariji danas

Koliko god da se u potencijalnom nuklearnom "armagedonu" scenarij upotrebe taktičke nuklearne bombe čini vjerojatnijim, treba jasno reći da se posljedice upotrebe ove vrste bombe teško mogu predvidjeti. Za početak, pitanje je bi li radari prilikom aktivacije takve bombe prepoznali da je riječ o taktičkoj, a ne o nuklearnoj bombi. Nadalje, tko kaže da posljedice radijacije ne bi zahvatile i zemlju koja je bombu upotrijebila?  Posljedice černobilske katastrofe bile su strašne, a što bi tek bilo kad bi se aktivirala nuklearna bomba koja ima za cilj širenje radijacije? Osim toga, upotreba taktičke nuklearne bombe probila bi još jednu sigurnosnu barijeru nakon koje bi i ovako fragilni međunarodnih poredak bio do kraja porušen. Tada bi sve bilo moguće i našli bi se na pragu novoga velikog rata. 

Vojna doktrina Ruske Federacije predviđa moguću upotrebe nuklearnog oružja u slučaju da bude doveden u pitanje ruski teritorijalni integritet te da, posljedično tome, Kremlj bude doveden u stanje poniženja. No i ruski vojni krugovi svjesni su kakav bi odgovor izazvalo korištenje taktičke nuklearne bombe. Osim toga, postoji konvencionalno oružje za masovno uništenje kao što je kemijsko i biološko oružje, ali i prljave bombe. Nema nikakve dvojbe da bi se ovo oružje sigurno uporabilo prije nuklearnog. Iako se ne radi o nuklearnom oružju, njegovi efekti su zastrašujući. Osim toga, prije nuklearnog scenarija postoji i mogućnost onoga što Rusija sada radi: masovni raketni napadi na Ukrajinu s ciljem uništavanja ključne infrastrukture. Na žalost, mogućnosti razaranja i destrukcije su brojni. Naravno, i ukrajinska vojska postaje sve bolje tehnički opremljena (zapadna pomoć) tako da će se i ruske snage itekako u budućnosti morati bojati ukrajinskog odgovora. Već se sada provode uspješne kontraofenzive, a ako se dobiju raketni sustavi većeg dometa odnos snaga će se dodatno mijenjati.

Živimo u opasnim vremenima, u vremenu povratka realizma u međunarodne odnose. Diplomacija sve manje igra ikakvu ulogu u odnosima strateških rivala, a prevladava argument sile. Vraćamo se na međunarodne obrasce koji su vrijedili do 1945. godine. Ipak, nadamo se da će kod čelnika država ostati toliko zdravog razuma i racionalnosti da se ne prijeđe granica nakon koje će teško biti povratka.  

Davor Dijanović/direktno.hr

Login Form