HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

"Ako EU predlaže ovakve poremećene bolesnoće i ugrožava nam normalan razvoj djece e onda ja predlažem izlazak iz takve izopačenosti hitno", poručio je Mišević.

Vlatka Vukelić: “Odred za pobačaj” neće riješiti problem (pre)velikog broja  pobačaja u Hrvatskoj. Vrijeme je za društveni konsenzus! – Prigorski.hr

Priča o dvjema ženama istog imena, ali suprotnog tretmana – jednoj koju se briše zbog znanja i drugoj koja vlada zbog jezika.

U vremenu kada se u Hrvatskoj sve češće istina mjeri po političkoj podobnosti, a vrijednost osobe po tome tko je citira, priča o „dvije Vlatke“ postaje simbol mnogo šire pojave.

Hasanbegović: HDZ želi da vlada opstane, ali je spreman na izbore –  Prigorski.hr

Odluka Grada Zagreba da se na sjednici Gradske skupštine 16. listopada raspravlja o preimenovanju četiriju ulica, onih Vladimira Arka, Filipa Lukasa, Ivana Šarića i Antuna Bonifačića, izazvala je burne reakcije u javnosti. O preimenovanju tih ulica pisao je i u svom tekstu za Hrvatski tjednik naslova "Zašto šute" povjesničar i bivši ministar Zlatko Hasanbegović. Hasanbegović u tekstu postavlja pitanje:

Istina je voda duboka, a duboki su i korijeni Splitske veze. Naime, u Splitu je bilo sjedište KOS-a još u bivšoj državi, dok su prvi kampovi su 50tih godina formirani u Kaštelima pored Splita. Nažalost, ta je mreža po svemu ostala živa sve do danas. Tzv. Splitska veza.

Jutarnji list - Veliki prosvjedi u Poljskoj, tisuće na ulicama, širi se  strah, a neki upiru prstom i u - Njemačku

Tisuće Poljaka prosvjedovale su u subotu u Varšavi protiv ilegalne imigracije i europske migracijske politike, odazvavši se na poziv glavne oporbene stranke, Pravo i pravda (PiS), koja podupire predsjednika države Karola Nawrockog, piše AFP.

orwell

Na summitu Ujedinjenih naroda 2024. godine države članice prihvatile su „Pakt za budućnost“, kojim se promiče izgradnja Digitalne javne infrastrukture (DPI). Službeno se govori o modernizaciji društva, no iza tog jezika stoji plan koji bi mogao trajno promijeniti odnos između čovjeka i vlasti. U središtu sustava nalazi se digitalni identitet – alat koji otvara vrata društvu potpune kontrole.

Tomislav Tomašević zasigurno je čuo i vidio da je jedna od osoba zaduženih za osmišljavanje tzv. seksualne edukacije na snimkama govorila o destigmatizaciji pedofilije te o „normalnosti“ dječje masturbacije. Ipak, jedino što smo od plahog gradonačelnika čuli o tome jest da će ta, kako kaže, edukacija biti izborni predmet.

EU's Digital Acts: A Trojan Horse for Censorship?

Europska unija se nalazi u nevoljama. Posebno zabrinjava pretjerana kontrola društvenih mreža gdje se iza priče o sigurnosti skriva želja za cenzurom i manipulacijom političkim procesima pa čak i izborima. Hrvatska kao suverena zemlja ne smije dopustiti da joj netko izvana nameće pravila koja ograničavaju slobodu govora, slobodu izbora i druge slobode.

Nametanje tzv. zdravstvenog i seksualnog (pre)odgoja je oblik indoktrinacije i nasilnog preodgoja nad djecom.

Roditelji moraju dignuti svoj glas jer udruge ciljaju na djecu kroz školski sustav. 

Danas je 25. dan od nestanka edukatora udruge Status M Stipe Nogala koji dječake poučava o „queer“ i feminističkim temama. Glavni rodni ideolog, kako o sebi kaže na Facebooku, te kriptokomunist i postmoderni neomarksist sa zamjenicama he/him, kako piše na X-u, 14. rujna 2025. nestao je s društvenih mreža.

Ruska agresija na Ukrajinu svijet je vratila u razdoblje ravnoteže straha velesila

Pin It

Sjeverna Koreja: Nuklearni rat može izbiti svakog trena | Tuzlanski.ba

Devet država na svijetu raspolaže nuklearnim oružjem: SAD, Rusija, Kina, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo kao priznate nuklearne sile, a uz njih tu su još Indija, Pakistan, Izrael (koji nikada nije potvrdio posjedovanje arsenala) i Sjeverna Koreja. U određenom trenutku i Južnoafrička Republika razvila je nuklearno oružje, ali ga je kasnije uništila.

Smatra se da je i Iran vrlo blizu mogućnosti razvijanja ove vrste oružja.

Postoje i određeni međunarodni sporazumi o kontroli nuklearnog arsenala (doduše onaj o raketama kratkog i srednjeg dometa napušten je pred koju godinu), prije svega onoga strateške naravi. Opasnost proliferacije oružja za masovno uništenje ističe se kao jedan od ključnih ciljeva međunarodne sigurnosti. Pritom se kao posebno opasan scenarij nameće mogućnost da nedržavni akteri (recimo terorističke skupine) dođu u posjed nuklearnog oružja.

Hladni rat

Od početka rata u Ukrajini ponovno se stvara psihoza mogućega nuklearnog rata. Dijelom to je vezano uz postupke političara. Primjerice, nakon početka agresija na Ukrajinu Vladimir Putin naredio je stavljanje nuklearnih snaga na visok stupanj pripravnosti. Ili recentni primjer: "Washington će upotrijebiti cijeli niz američkih obrambenih kapaciteta za obranu naših saveznika, uključujući nuklearne, konvencionalne i raketne obrambene sposobnosti", rekla je zamjenica američkog državnog tajnika na sastanku s južnokorejskim i japanskim dužnosnicima prošloga tjedna. Političari, dakle, nedvojbeno sve ležernije šire nuklearnu retoriku, no sve je dijelom vezano i uz medije koji na širenju katastrofičarskih "click-bait" naslova i priča prikupljaju klikove. 

U vremenu hladnog rata, tijekom kubanske raketne krize (koja se odvijala pred pedeset godina) svijet se u jednome trenutku našao na rubu mogućega nuklearnog rata. Kriza je ipak završena sporazumom. Prevladao je razum. Kasnije se sve više širila svijest o tome kako je nuklearno oružje prije svega sredstvo odvraćanja pa može se reći i obrambena vrsta oružja. Nuklearni potencijali SAD-a i Rusije u vremenu hladnoga rata na neki su način, zbog "ravnoteže strah"“, predstavljali ograničavajući i racionalizirajući faktor za potencijalni vojni sukob dviju supersila.

Činjenica da bi između nuklearnih sila moglo doći do nuklearnog rata sprječavala ih je da uđu i u konvencionalni rat. Mogućnost uzajamnoga uništenja (u nuklearnom ratu nema pobjednika) učinila je ideju nuklearnoga rata nezamislivom, nakon čega su uslijedili pregovori oko kontrole nuklearnoga naoružanja i njegovoga ograničenja. Na žalost, ratovi su se često vodili preko drugih država (tzv. posrednički (proxy) ratovi).

I danas, u vremenu novoga hladnog rata, vrijedi staro pravilo hladnog rata: "Tko krene s napadom prvi, gine kao drugi". Rat strateškim nuklearnim oružjem zapravo nije moguć. Ili, da budemo precizniji, bio bi vrlo kratak jer bi značio uništenje svijeta kakvog poznajemo. Međutim, spekulira se oko upotrebe taktičke nuklearne bombe ograničene snage i dosega. 

Nuklearni scenariji danas

Koliko god da se u potencijalnom nuklearnom "armagedonu" scenarij upotrebe taktičke nuklearne bombe čini vjerojatnijim, treba jasno reći da se posljedice upotrebe ove vrste bombe teško mogu predvidjeti. Za početak, pitanje je bi li radari prilikom aktivacije takve bombe prepoznali da je riječ o taktičkoj, a ne o nuklearnoj bombi. Nadalje, tko kaže da posljedice radijacije ne bi zahvatile i zemlju koja je bombu upotrijebila?  Posljedice černobilske katastrofe bile su strašne, a što bi tek bilo kad bi se aktivirala nuklearna bomba koja ima za cilj širenje radijacije? Osim toga, upotreba taktičke nuklearne bombe probila bi još jednu sigurnosnu barijeru nakon koje bi i ovako fragilni međunarodnih poredak bio do kraja porušen. Tada bi sve bilo moguće i našli bi se na pragu novoga velikog rata. 

Vojna doktrina Ruske Federacije predviđa moguću upotrebe nuklearnog oružja u slučaju da bude doveden u pitanje ruski teritorijalni integritet te da, posljedično tome, Kremlj bude doveden u stanje poniženja. No i ruski vojni krugovi svjesni su kakav bi odgovor izazvalo korištenje taktičke nuklearne bombe. Osim toga, postoji konvencionalno oružje za masovno uništenje kao što je kemijsko i biološko oružje, ali i prljave bombe. Nema nikakve dvojbe da bi se ovo oružje sigurno uporabilo prije nuklearnog. Iako se ne radi o nuklearnom oružju, njegovi efekti su zastrašujući. Osim toga, prije nuklearnog scenarija postoji i mogućnost onoga što Rusija sada radi: masovni raketni napadi na Ukrajinu s ciljem uništavanja ključne infrastrukture. Na žalost, mogućnosti razaranja i destrukcije su brojni. Naravno, i ukrajinska vojska postaje sve bolje tehnički opremljena (zapadna pomoć) tako da će se i ruske snage itekako u budućnosti morati bojati ukrajinskog odgovora. Već se sada provode uspješne kontraofenzive, a ako se dobiju raketni sustavi većeg dometa odnos snaga će se dodatno mijenjati.

Živimo u opasnim vremenima, u vremenu povratka realizma u međunarodne odnose. Diplomacija sve manje igra ikakvu ulogu u odnosima strateških rivala, a prevladava argument sile. Vraćamo se na međunarodne obrasce koji su vrijedili do 1945. godine. Ipak, nadamo se da će kod čelnika država ostati toliko zdravog razuma i racionalnosti da se ne prijeđe granica nakon koje će teško biti povratka.  

Davor Dijanović/direktno.hr

Login Form