HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

U Hrvatskoj nikada nije postojao imalo veći broj ulica/objekata ili javnih prostora koji bi bili nazvani po ljudima ili događajima iz vremena NDH, barem ne u smislu slavljenja pojedinaca ili zbivanja iz tog vremena. Kako u Zagrebu, tako i u cijeloj državi, takvih je naziva bilo toliko malo da je to teško izraziti čak i u promilima ili nekoj još trg manjoj statističkoj kategoriji.

Zagreb ponovno sudi Filipu Lukasu, a odluka gradske skupštine o brisanju njegova imena s karte grada izazvala je burne reakcije. Dok vladajući tvrde da se time uklanjaju „ustaške ulice“, mnogi upozoravaju da je riječ o ideološkom revanšizmu i opasnom povijesnom revizionizmu.

U Zagrebu teče med i mlijeko, cvjeta tisuće cvjetova, sve je po zakonu, nitko nije kriv, naravno, dok mu se ne dokaže.

Možemovci zabavljaju narod, mijenjaju imena ulica svima koji makar u tragovima imaju veze s NDH. Oporba luduje, narod šuti, jednostavno ih ne zanima. Oko 58 % birača izbori nisu zanimali , a možda, ruku na srce, nisu imali za koga glasati.

Jonjić nezadovoljan kratkom kampanjom: "HDZ-u to odgovara jer je svaki  istup Dragana Primorca blamaža"

Skoro dvije godine su prošle otkad sam u emisiji Tihomira Dujmovića upozorio na to da su Možemo! i SDP na čelo jedne zagrebačke ustanove postavili osobu koja je pravomoćno osuđena za primanje mita. Ponovio sam to i u predsjedničkoj kampanji više puta, a nekoliko puta i u kampanji za proljetošnje lokalne izbore, naglašujući da za to imam nepobitne, pisane dokaze.

Saborski Odbor za obitelj, mlade i sport tajnim glasovanjem odlučio je Hrvatskom saboru predložiti tri kandidatkinje za pravobraniteljicu za djecu: Helencu Pirnat Dragičević, Marinu Katanić Pleić i Tatjanu Katkić Stanić. Čini se da su Pirnat Dragičević, koja je dobila najviše glasova, podržali svi članovi Odbora iz HDZ-a, kao i skoro svi ljevičarski zastupnici.

Može biti slika sljedećeg: jedna ili više osoba, redakcija i tekst "BARTULICA, IZLOŻBA ZLOCINIUHRVATS KOMUNISTI ZLOCINIU HRVATS (71020 รา ZLOCINIU UHRUATSH KDJ KD"

Ustrajat ću da Hrvatska dobije dostojno mjesto na kojem će se žrtve komunizma prikazati i priznati s poštovanjem.

To je Muzej žrtava komunizma u Zagrebu.

Gradski zastupnik Trpimir Goluža na X-u je podijelio fotografije dokumenata koje potpisuje gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević. Riječ je o imenovanjima Jelene Rakić Matić na javne funkcije, koja je godinama ranije osuđena u slučaju Farmal zbog prepisivanja lijekova u zamjenu za mito.

Sukladno provedenom glasanju članova Savjeta za razvoj civilnoga društva o predloženim kandidatima u Radne skupine za izradu Nacrta Akcijskog plana zaštite i promicanja ljudskih prava 2026.-2027. i Nacrta Akcijskog plana suzbijanja diskriminacije 2026.-2027. izabran je niz kontroverznih udruga i pojedinaca, sljedbenika LGBT, feminističke i marksističke ideologije.

Jelena Matić Rakić je pravomoćno osuđena u slučaju Farmal zbog prepisivanja lijekova u zamjenu za mito. Kad se javila na natječaj  za ravnateljicu Doma zdravlja već je bio istekao rok rehabilitacije pa mogla dobiti potvrdu da je neosuđivana.

Stephen Nikola BARTULICA :: Spolek Patrimonium Sancti Adalberti, z.s.

Sve što radimo mora biti u službi čovjeka.

Zelena agenda otišla je toliko daleko da smo izgubili ravnotežu između održivosti, zaštite okoliša i prosperiteta ljudi.

Ruska agresija na Ukrajinu svijet je vratila u razdoblje ravnoteže straha velesila

Pin It

Sjeverna Koreja: Nuklearni rat može izbiti svakog trena | Tuzlanski.ba

Devet država na svijetu raspolaže nuklearnim oružjem: SAD, Rusija, Kina, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo kao priznate nuklearne sile, a uz njih tu su još Indija, Pakistan, Izrael (koji nikada nije potvrdio posjedovanje arsenala) i Sjeverna Koreja. U određenom trenutku i Južnoafrička Republika razvila je nuklearno oružje, ali ga je kasnije uništila.

Smatra se da je i Iran vrlo blizu mogućnosti razvijanja ove vrste oružja.

Postoje i određeni međunarodni sporazumi o kontroli nuklearnog arsenala (doduše onaj o raketama kratkog i srednjeg dometa napušten je pred koju godinu), prije svega onoga strateške naravi. Opasnost proliferacije oružja za masovno uništenje ističe se kao jedan od ključnih ciljeva međunarodne sigurnosti. Pritom se kao posebno opasan scenarij nameće mogućnost da nedržavni akteri (recimo terorističke skupine) dođu u posjed nuklearnog oružja.

Hladni rat

Od početka rata u Ukrajini ponovno se stvara psihoza mogućega nuklearnog rata. Dijelom to je vezano uz postupke političara. Primjerice, nakon početka agresija na Ukrajinu Vladimir Putin naredio je stavljanje nuklearnih snaga na visok stupanj pripravnosti. Ili recentni primjer: "Washington će upotrijebiti cijeli niz američkih obrambenih kapaciteta za obranu naših saveznika, uključujući nuklearne, konvencionalne i raketne obrambene sposobnosti", rekla je zamjenica američkog državnog tajnika na sastanku s južnokorejskim i japanskim dužnosnicima prošloga tjedna. Političari, dakle, nedvojbeno sve ležernije šire nuklearnu retoriku, no sve je dijelom vezano i uz medije koji na širenju katastrofičarskih "click-bait" naslova i priča prikupljaju klikove. 

U vremenu hladnog rata, tijekom kubanske raketne krize (koja se odvijala pred pedeset godina) svijet se u jednome trenutku našao na rubu mogućega nuklearnog rata. Kriza je ipak završena sporazumom. Prevladao je razum. Kasnije se sve više širila svijest o tome kako je nuklearno oružje prije svega sredstvo odvraćanja pa može se reći i obrambena vrsta oružja. Nuklearni potencijali SAD-a i Rusije u vremenu hladnoga rata na neki su način, zbog "ravnoteže strah"“, predstavljali ograničavajući i racionalizirajući faktor za potencijalni vojni sukob dviju supersila.

Činjenica da bi između nuklearnih sila moglo doći do nuklearnog rata sprječavala ih je da uđu i u konvencionalni rat. Mogućnost uzajamnoga uništenja (u nuklearnom ratu nema pobjednika) učinila je ideju nuklearnoga rata nezamislivom, nakon čega su uslijedili pregovori oko kontrole nuklearnoga naoružanja i njegovoga ograničenja. Na žalost, ratovi su se često vodili preko drugih država (tzv. posrednički (proxy) ratovi).

I danas, u vremenu novoga hladnog rata, vrijedi staro pravilo hladnog rata: "Tko krene s napadom prvi, gine kao drugi". Rat strateškim nuklearnim oružjem zapravo nije moguć. Ili, da budemo precizniji, bio bi vrlo kratak jer bi značio uništenje svijeta kakvog poznajemo. Međutim, spekulira se oko upotrebe taktičke nuklearne bombe ograničene snage i dosega. 

Nuklearni scenariji danas

Koliko god da se u potencijalnom nuklearnom "armagedonu" scenarij upotrebe taktičke nuklearne bombe čini vjerojatnijim, treba jasno reći da se posljedice upotrebe ove vrste bombe teško mogu predvidjeti. Za početak, pitanje je bi li radari prilikom aktivacije takve bombe prepoznali da je riječ o taktičkoj, a ne o nuklearnoj bombi. Nadalje, tko kaže da posljedice radijacije ne bi zahvatile i zemlju koja je bombu upotrijebila?  Posljedice černobilske katastrofe bile su strašne, a što bi tek bilo kad bi se aktivirala nuklearna bomba koja ima za cilj širenje radijacije? Osim toga, upotreba taktičke nuklearne bombe probila bi još jednu sigurnosnu barijeru nakon koje bi i ovako fragilni međunarodnih poredak bio do kraja porušen. Tada bi sve bilo moguće i našli bi se na pragu novoga velikog rata. 

Vojna doktrina Ruske Federacije predviđa moguću upotrebe nuklearnog oružja u slučaju da bude doveden u pitanje ruski teritorijalni integritet te da, posljedično tome, Kremlj bude doveden u stanje poniženja. No i ruski vojni krugovi svjesni su kakav bi odgovor izazvalo korištenje taktičke nuklearne bombe. Osim toga, postoji konvencionalno oružje za masovno uništenje kao što je kemijsko i biološko oružje, ali i prljave bombe. Nema nikakve dvojbe da bi se ovo oružje sigurno uporabilo prije nuklearnog. Iako se ne radi o nuklearnom oružju, njegovi efekti su zastrašujući. Osim toga, prije nuklearnog scenarija postoji i mogućnost onoga što Rusija sada radi: masovni raketni napadi na Ukrajinu s ciljem uništavanja ključne infrastrukture. Na žalost, mogućnosti razaranja i destrukcije su brojni. Naravno, i ukrajinska vojska postaje sve bolje tehnički opremljena (zapadna pomoć) tako da će se i ruske snage itekako u budućnosti morati bojati ukrajinskog odgovora. Već se sada provode uspješne kontraofenzive, a ako se dobiju raketni sustavi većeg dometa odnos snaga će se dodatno mijenjati.

Živimo u opasnim vremenima, u vremenu povratka realizma u međunarodne odnose. Diplomacija sve manje igra ikakvu ulogu u odnosima strateških rivala, a prevladava argument sile. Vraćamo se na međunarodne obrasce koji su vrijedili do 1945. godine. Ipak, nadamo se da će kod čelnika država ostati toliko zdravog razuma i racionalnosti da se ne prijeđe granica nakon koje će teško biti povratka.  

Davor Dijanović/direktno.hr

Login Form