Povijesno iskustvo nedvojbeno upozorava na ponavljanje određenih obrazaca kad je u pitanju srbijanska politika
Kontinuitet velikosrpske politike od sredine 19. stoljeća do danas može se pratiti kroz niz dokumenata, ali i praktičnih pokušaja njihova ostvarenja na terenu.
Priča o racionalizaciji pala je onog trenutka kad je postalo jasno da su pomicali dio starih kadrova da bi stavili svoje, svake godine dodatan broj, a po planu zapošljavanja ove godine ide još oko 300 ljudi. To nije reforma, to je napuhavanje aparata. I to aparata koji ne služi građanima nego učvršćivanju vlastite političke mreže.
Opstane li NATO u ovom sazivu i na ovaj način, ista stvar vrijedi, neku sigurnost svakako imamo, ali dođe li do tektonske promjene u NATO-u i Europskoj uniji, moramo imati plan A, plan B i plan C. U tom slučaju nije nemoguće, ne samo od strane Srbije, nije nemoguće ni od Mađarske.
Svi koji žele značiti nešto u svjetskome poretku u nastajanju užurbano i aktivno traže svoje geomjesto. Trumpova Amerika, zasad uvjerljivo, potvrđuje primat prve svjetske sile i pokretača promjena. Strpljiva Kina izbjegava izravan konflikt i pritajeno čeka rasplet čuvajući status druge sile u novome bipolarnom svijetu.
On ističe kako se migranti obučavaju u posebnim kampovima te da ih se gura preko granica Europske unije u Poljsku i baltičke države. To je dio eskalirajućeg hibridnog rata protiv Zapada
Kako izgleda redistribucija bogatstva u glavama ljudi koji pale Trnjanske kresove i stišću šakice na spomen bogatog i moćnog Tita koji je privatizirao čitavu državu vozeći se u Rolls-Royceu, ploveći svijetom na Galebu i dovodeći egzotične životinje na Brijune?
U maniri nekog ‘novokomponovanog pozorišta’, kao i obično zaogrnut nevidljivim plaštem retoričko-dramskih pauza, novim izjavama časti nas predsjednik iz komšiluka – Aleksandar Vučić. Ne znam vježba li svoje monodrame pred ogledalom, jer tako uistinu izgleda, ali Vučić izgleda jednostavno voli drame, pa bile i u njegovoj vlastitoj režiji i izvedbi.
Kako pisati o „transrodnim osobama“, upitali smo državnu Agenciju za elektroničke medije (AEM). Agencija piše kako nas ne može uputiti o tome kako se piše o tim osobama, no može nam skrenuti pozornost da mnoge preporuke različitih organizacija i tijela upućuju na to da se osoba predstavlja onako kako se sama identificira. To znači – prema „rodnom identitetu“, a ne nužno prema biološkom spolu.
U Njemačkoj i nekim drugim zapadnoeuropskim državama sve je vidljivija disproporcija između udjela stranaca u populaciji i njihovog udjela u određenim vrstama kriminala. Gotovo polovicu ozbiljnih kaznenih djela poput ubojstava i namjernog ubojstva u Njemačkoj u posljednjih godina počinili su stranci, dok medijski izvještaji iz urbanih zona Francuske i Belgije ističu visok udio stranih državljana u nasilju i pljačkama.
