'Hrabro srce' kaubojsko...
- Detalji
- Kategorija: Čaplja
- Objavljeno: Nedjelja, 05 Veljača 2012 18:16
Idemo po zlato....Letit ćemo na glavu...Završit ćemo utakmicu krvavih koljena... Izjave,izjave i samo izjave a što košta dati izjavu kad se za neispunjeno obećanje nikome ne odgovara a ako se obećanja hrvatskom puku a pogotovo vjernim navijačaima i ne ispune,koga briga,ionako ovaj hrvatski narod pamti jako,jako kratko,upravo onoliko kolika mu je i pamet.
Koliko li je samo hrvatskih ljubitelja rukometa i sporta općenito,navijača koji prate sve nastupe hrvatskih reprezentacija bez obzira o kojem sportu se radi,odlučilo krenuti put (ne)prijateljske države Srbije kako bi bili tamo,na najvažnijem poprištu ovih dana,u areni gdje će istrčati ekipa hrvatskih gladijatora,naših rukometaša koji su obećali spektakl,borbu do zadnje kapi krvi,borbu do posljednjeg daha,borbu za svoju domovinu Hrvatsku ali ne na bojišnici nego na parketu sportske dvorane u Beogradu.
Veliki broj navijača iz hrvatske imao je muda krenuti put Srbije,put Beograda,ali jako malo ih je uspjelo tamo i stići zbog već dobro nam poznate srbijanske "ljubavi" prema Hrvatima (ma,"volimo" i mi njih) ali još više zbog,nama već dobro poznate,srbijanske sklonosti lažima i prijevarama.
Veliki broj navijača krenuo je put Srbije biti uz svoje kauboje mada većina nisu imali niti kune u džepu ali su se snalazili na raznorazne načine jer u pitanju je Hrvatska!!!!
Oni koji su uspjeli doći do Beograda,sretni i ponosni što će bodriti svoje rukometaše,nisu se uopće bojali onoga što ih čeka tamo. Nisu se bojali batina koje će vjerojatno popiti bilo od srbijanske policije bilo od četničkih huligana,glad, od koje im je kruljio prazan želudac,zatomili su,jer tko te pita za gladan želudac kad je u pitanju hrvatska rukometna reprezentacija,naši kauboji.
A naši kauboji koji su bili smješteni u luksuznom hotelu,hranili se biranim jelima koje su im odredili vrhunski sportski nutricionisti,pripremani prije utakmice psihološki i tjelesno,obećavali su pobjedu,krvava koljena,bespoštednu borbu jer je protivnik upravo Srbija koja je još i domačin rukometnog prvenstva Evrope.
Očekivala se borba,rat na terenu, bar onoliko koliko to rukometna pravila dopuštaju.
Hrvatska je živjela za tu utakmicu. Svi smo bili nabrijani do daske,kako oni koji su uspjeli doći do Beograda,tako i oni Hrvati koji su pratili utakmicu putem malih ekrana ili ogromnih video zidova,nije bitno,ali sva hrvatska srca kucala su kao jedno.
Još ako pobjedimo Srbe u pol Beograda...uff.
Ma,nije ni bitno hoćemo li pobjediti,bitno je da dečki "pokažu" Srbima kako se bore hrvatski tigrovi.
Svatko, tko se imalo razumije u rukomet,zna da su naši kauboji objektivno kvalitetniji 30% od srpskih rukometaša,ali svatko realan zna i što znači domaći teren i dvadeset tisuća razularenih domaćih navijača,k tome i suci,gle vraga,baš Francuzi....
Naravno da smo svi u duši željeli pobjedu ali znali smo da će tu biti svašta pa smo bili spremni podnijeti i poraz jer smo očekivali lavovsku borbu naših rukometaša pa bi i častan poraz bio ravan pobjedi.
Došla je i ta utakmica a sa utakmicom i razočarenje.
Ovo dalje govorim u svoje ime,onako kako sam ja doživio utakmicu Srbija-Hrvatska i kako sam doživio poraz rukometaša od Srba.
Jednom riječju: Razočaran. Ne rezultatom i izgubljenom utakmicom nego samom igrom naših rukometaša. Tako se ne bori za Hrvatsku pogotovo kad su protivnici Srbi.
Dečki moji,tako se ne brane boje Hrvatske. Što vam je bilo odjednom? Ukakili se? Ma dajte,molim vas,pa nisu vam meci zviždali oko ušiju,nisu vas granatama velikog kalibra gađali,nisu vas silovali na poluvremenu pa ste nastavak odigrali kao njonje.
Da ste izgubili i deset razlike a da ste "ostavili srce na parketu" poklonio bih vam se do poda,bili biste moji heroji jer ste ginuli za Hrvatsku.
Ovako,vi ste nečasno izgubili,niste dali sve od sebe,samo ste se mazili sa protivničkim igračima i ispričavali im se za svaki grublji potez.
Trebali ste im prvo j...t k..u,a onda im se ispričavati poslije utakmice koliko hoćete. Očito svi vi čuvate svoja koljena za igru u klubovima koji vas plaćaju a reprezentacija Hrvatske vam je samo svojevrstan teret kojeg ste prisiljeni podnijeti,kad već nemate snage reći ne.
A što mislite da su naši dečki 91. bili poput vas? Njima jesu zviždali meci oko ušiju,oni jesu doslovce ginuli i mnogi su poginuli za Hrvatsku i pod hrvatskim barjakom. Njihovi hoteli su bili puni blata,krvi i mirisa baruta. Hrana im je bila što dobiju,nisu im obećane niti bogate premije a opet su ginuli za Hrvatsku.
To su bili kauboji i tigrovi a ne vi. Oni su bili za Dom spremni i krv pišati a ne samo imati krvava koljena a vi niste imali niti ogrebotine.
Vi ste rukometni profesionalci a ovi dečki su do jučer bili u školama i radnim mjestima pa su opet imali muda suprostaviti se profesionalcima na drugoj strani i jebat im kevu i to bez isprike.
ZDS
ČAPLJA
29.01.2012.
