Željan Jurlin: Euroslavija
- Detalji
- Kategorija: Činjenica
- Objavljeno: Ponedjeljak, 21 Travanj 2025 12:57
Euroslavija je dio hrvatske politike od samog početka, isto kao što je i Memorandum 2 dio službene politike hrvatske Vlade. Dapače, više napora danas ulaže hrvatska administrativna vlast u privlačenju Srbije u EU, nego li sama srpska službena veliko/srpska politika. Imamo zapravo ludu sreću da je s druge strane do jučer bio jedan Milošević, a danas jedan Vučić ili to da se Srbija još uvijek opire ulasku u EU i NATO.
Uostalom, sastavni dio njihove diplomacije je to da uvijek sjede barem na tri stolice jer da nije tako i da su recimo ušli ili žele ući u spomenute asocijacije, Hrvatska bi kao država doslovno nestala, čak i u ovom sadašnjem "banana" smislu.
Sve je zapravo započelo sa tzv. SAO Krajinom i državom u državi kakvu je nudio Plan Z-4, a potom Euroslavijom kakvu danas nudi EU. Podsjetimo Planom Z-4 tzv. SAO Krajini davalo se 20% teritorije RH i visoku autonomiju kojom bi imali svoju vladu, skupštinu, grb, zastavu, pa čak i svoju državnu monetu po vlastitom izboru, kao i to da istovremeno budu zastupljeni u saboru i Vladi RH. Sastanku su tada nazočila četiri veleposlanika – Peter Galbraith (SAD), Leonid Kerestedžijanc (Rusija), Jean-Jacques Gaillarde (Francuska) i predstavnik Ženevske konferencije Nijemac Gert Hinrih Arenz.
Prvu je inicijativu srećom odbio Knin u veljači, a potom Beograd u ožujku 1995. Jedini koji su taj plan zagovarali i u potpunosti prihvatili su u Srbiji Draškovićev SPO i u Hrvatskoj Tuđmanov HDZ, s time da ga je Šeks ponovno pokušao provući kroz ustavne promjene 2010.g.. Naime, javna rasprava o ustavnim promjenama počela je u veljači 2008., što znači u predsjedničkom mandatu Stipe Mesića. Podsjetit i to da je prije „Z-4“ bila također i inicijativa u Kongresu SAD-a – plan „Dva K“ (Kosovo i Krajina), koji je predviđao da Kosovo u okviru Srbije ima onaj status koji će Krajina imati u sastavu Hrvatske. I to je Beograd također odbio uz veliko ruganje. Međutim, plan "Dva K" im se poslije silom nametnuo. Milanović 2023.godine: "Anektirali smo Kosovo. Mi i međunarodna zajednica. Uzeto je od Srbije. Nije aneksija, nego otimanje".
Zanimljivo da je to iskoristio i sam Putin u svom obrazloženju vezano za rusku agresiju na Ukrajinu gdje se pozvao upravo na tu presudu Međunarodnog suda pravde iz 2009. godine. Naime, Međunarodni sud u Haagu donio je savjetodavno mišljenje prema kojemu jednostrano proglašenje neovisnosti Kosova ne krši međunarodno pravo. Od 14 sudaca 10 je glasovalo za odluku kojom se potvrđuje sukladnost odluke s općim međunarodnim pravom. Hrvatski su analitičari tada čak i govorili kako se radi o velikoj pobjedi Prištine. "Samoproglašene republike Donjeck i Luhansk, kao i ove gdje se sada održavaju referendumi, po tom istom pravnom obrascu, imaju jednako pravo proglasiti neovisnost kao što to ima i Kosovo", rekao je tada Vladimir Putin.
Srećom za Hrvatsku što je Srbija do jučer imala Miloševića, Jovića i Šešelja, a danas pak Vučića jer da nije tako zamislite što bi danas o ovakve Hrvatske ostalo. Da srpski narod, bar u većem dijelu, nije toliko pro-ruski raspoložen evo Srbije u Euroslaviji, a tada bi vjerujem imali puno težu situacija. Goru čak nego li u vrijeme Jugoslavije, s tom razlikom da im ovaj put sasvim sigurno ne bi trebala vojna agresija, jer ionako upravljaju doslovno svim hrvatskim institucijama. Svejedno radilo se o ucjenjivim političarima, bankama, medijima, diplomacijom, pravosuđem, elektroenergetskim sektorom ili recimo sve više poljoprivredom.
Tako da ako vas netko, isto kao i njih, danas plaši novim ratom ovaj put dobro razmislite i promislite što se iza brda valja. Pri tome voditi računa o tome da „ljevica”, „desnica”, „narodnjačka”, posebno suverena parlamentarna politička opcija, u Hrvatskoj ne postoji jer radi se tek o amorfnoj masi interesnih politikanata, uglavnom politički nepismenih, koji glavinjaju i bauljaju bespućima povijesne zbiljnosti. Činjenica da doslovno sve parlamentarne stranke danas vode anacionalnu, antisocijalnu, bolesnu i štetnu totalitarnu ideologiju militantnog neoliberalizma, zastupajući pri tome nehumanu, podložničku i anacionalnu politiku. I nažalost, svi u glas tvrde kako se radi o sustavu koji za Hrvatsku nema alternative.
Željan Jurlin
