Zadnji komentari

ZA DOM SPREMNI uz povijesne činjenice

Pin It

Napad na poziv ZDS vrše one snage koje ne žele prihvatiti činjenicu da je Domovinski rat najvažniji i najčvršći temelj suvremene hrvatske države, na kojem treba graditi budučnost Republike Hrvatske.

Jesu li tri riječi, ZDS, prijetnja nekome ili stoljetni poziv Hrvatima na obranu doma i domovine hrvatskog naroda od agresora i srbočetničkih koljača, odgovor daju povijesne činjenice. 

Kod velikosrpskih i jugokomunističkih ideologa vrijedi pravilo: „Napad je najbolja obrana“, a oni to pravilo primjenjuju proteklih stotinjak godina.

Oni su klasični agresor, sukladno Garašaninovom programu iz Načrtanija, još od 1844. godine, pa su se tako i ponašali. U realizaciji programa kundačili su, klali, palili, nabijali na kolce, žive ljude zazidavali u jame, sistematski pljačkali Hrvatsku, a kako su sve to vrijeme bili na vlasti imali su u rukama sva sredstva informiranja pa tako provodili antihrvatsku propagandu i hrvatski narod svijetu prikazali kao zločinački i genocidni narod.

Srbi, kao agresor i kolonizator, u realizaciju svog velikosrpskog programa, imali su i imaju podršku svjetskih močnika – kolonizatora, na čelu s Velikom Britanijom, Francuskom, Nizozemskom i ostalim osvajačima.

Tako, imajući u rukama vlast, sredstva informiranja i međunarodne močnike – kolonizatore, Hrvate su svijetu prikazivali kao zločinački i genocidad narod.

Što o srbočetničkoj i jugokomunističkoj politici i propagandi kažu eminentni hrvatski povjesničari i političari:

Dr. Ante Nazor, važnija je na jednakim kriterijima utemeljena rasprava o povijesti i karakteru svih totalitarnih režima, uz poštovanje prema svim nevinim žrtvama. Ne mogu se zanemariti povijesni kontekst i okolnosti u kojima su korišteni pojedini simboli i slogani, jer činjenica je da oni u različitim razdobljima povijesti mogu imati različito značenje. Zato, ako se inzistira na zabrani pozdrava „Za dom spremni“ uz objašnjenje da je kompromitiran jer su za vrijeme drugog Svjetskog rata „ustaše pod tim pozdravom ubijale nivine ljude“, što je nažalost točno, onda se ne može zažmiriti pred činjenicom da su mnogi nevini ljudi ubijeni pod parolom „Smrt fašizmu – sloboda narodu“.

Dakle, važnije  od zabrana je edukacija i suočavanje s karakterom vlasti u pojedinim razdobljima hrvatske povijesti.

Na ploči postavljenoj u naselju Jasenovac navedena su imena ljudi koji su poginuli u 1990-ih braneći svoj dom i domovinu od napada tadašnjih fašista na Hrvatsku, stoga nije primjereno to povezati s događajima iz Drugog svjetskog rata. Uostalom, amblem na ploči postavljenoj u mjestu Jasenovac prihvaćen je od Ministarstva uprave RH, pa osim pokušaja da se hrvatsko društvo opet destabilizira fokusiranjem na prošlost, a ne budučnost, ne vidimo razlog za ovako dramatično propitivanje sadržaja ploče s legalnim znakom jedne postrojbe koja je sudjelovala u obrani Hrvatske u Domovinskom ratu.

Napad na poziv ZDS vrše one snage koje ne žele prihvatiti činjenicu da je Domovinski rat najvažniji i najčvršći temelj suvremene hrvatske države, na kojem treba graditi budučnost Republike Hrvatske.

Prof. Zdravko Tomac kaže: „Za dom spremni“ nije ustaški – to je domoljubni pozdrav i prije i poslije. Hrvatski narod ne smije pognute glave prihvatiti lažne optužbe jer točno je da je poklić „Za poglavnika i dom spremni“ bio ustaški pozdrav, ali isto je tako točno da je poklić „Za dom spremni“ domoljubni pozdrav koji se koristio prije i poslije ustaša kojim su Hrvati izražavali stoljetnu vezanost za svoj dom i domovinu. Taj pozdrav se masovno koristio u Domovinskom ratu kad su četnici i agresori iz Srbije, u koje spada i cijelo sadašnje vodstvo Srbije, pokušali genocidnim zločinima oteti Hrvatskoj znatan dio naših teritorija. (Virovitica, Karlovac, Karlobag).

Da Garašaninov program nije slučajnost to su pokazali velikosrpsko-jugokomunistički ideolozi kad su donijeli svoj program agresije putem Memoranduma SANU 1986. godine i drugog Memoranduma 2012. godine.

Svaki pokušaj obrane od srpskog agresora proglašen je zločinom, a zločincima oni koji su se suprotstavili tom velikosrpskom programu. To su posebno, na svojoj koži, osjetili hrvatski branitelji.

Spomen ploča u Jasenovcu postavljena poginulim HOS-ovcima je u znak pijeteta onim hrvatskim braniteljima koji su poginuli u obrani svoje Domovine, svog Doma i obitelji.

Hrvati su povijesno-politički nepismen narod Zbog stoljetne indoktrinacije hrvatskog naroda u hrvatskoj je oko 70 posto Hrvata povijesno-politički nepismeni. Naime, od 1918. do danas, Hrvati nisu pisali svoju stvarnu povijest jer su nam, kao oktroiranu, pisali velikosrpski i jugokomunistički vlastodršci.

O srpsko-četničkim zločinima, obespravljenosti i progonu Hrvata, potvrđuju poznate činjenice. Naime, 5. prosinca 1918., izvršen je prvi pokolj nad Hrvatima u Zagrebu, na Trgu bana Josipa Jelačića. Otada, sve do 1941., pune 22 godine, na ovim prostorima vladala je sveopča tiranija, kundačenje, progoni, pljačke i masovne lividacije Hrvata.

Da bi bilo jasno i onim Hrvatima (posebno katolicima iz četiri crvene Županije  na sjeverozapadu Hrvatske) koji masovno glasuju za veleizdajnike, kao što je Ivo Josipović, (po podacima HNES) koji ne poznaju stvarnu hrvatsku povijest, uz spomen ploču HOS-a u Jasenovcu potrebno je napisati  i činjenice koje daju odgovor tko je činio zločine i zvjerstva nad hrvatskim narodom i tko su stvarni zločinci na ovim hrvatskim prostorima.

Nepobitne povijesne činjenice govore da su Srbi vladali u prvoj i drugoj Jugoslaviji, a to je  razdoblje od 1918. do 1990. godine.

Ta povijesno vrijeme možemo podijeliti  u nekoliko karakterističnih političkih razdoblja.

Prvo razdoblje, je Kraljevina Jugoslavija, od 1918. do 1941. godine, u kojoj vladaju velikosrbi potpomognuti sa Orjunašima (pune 22 godine), sve do raspada Kraljevine Jugoslavije.

To razdoblje s karakterističnim zločinima četnika i žandara , uz potporu jugoorjunaša.

Kakva su zvjerstva činili srbočetnički ideolozi najbolje kazuje podatak o tragediji  župnika  Jurja Gospodnetića iz Bosanskog Grahova.

Četnici su ga zvjerski mučili, masakrirali, pred majkom, iskopali mu oći, a na kraju  nabili na ražanj i ispekli, (27. srpnja 1941.)  Uz ostalu dostupnu literaturu, zvjerstva i masovna ubojstva Hrvata dobro je opisao gospodin Ivan Gabelica, u knjizi: „Blaženi Alojzije Stepinac i Hrvatska država“.

Zatim, razdoblje Drugog svjetskog rata, (1941. – 1945.) karakteristično po  borbi za novu velikosrpsko-jugokomunističku Jugoslaviju, za koju su se borili i velikosrbi i Titini partizani.

To razdoblje  karaktertistično po srbočetničkim i jugo-partizanskim zločinima. Uz ostalu dostupnu literaturu, vidi: Siva knjiga – odmetnička zvjerstva i pustošenja u NDH.

Naime, tu treba reči da su u stvaranju nove Jugoslavije zajednički interes našli velikosrpski ideolozi i Titini jugokomunisti. Kako Srbi kažu, nije važno kako se zove važno je da je vlast u našim rukama. To su se osvjedočili u prvoj Kraljevini Jugoslaviji.

Jedno od najdužih mračnih razdoblja  je nova velikosrpsko-komunističko Titina Jugoslavija, u trajanju  od 1945. do 1990. godine.

Naime, da se potsjetimo, 1. ožujka 1945., srpski generali vrše reorganizaciju JA, ukidaju Glavni Štab JA i Glavne štabove Republika, a osnivaju četiri jugoslavenske armije s Generalštabom, čije je sjedište u Beogradu. Komandanti armija su velikosrbi: Koča Popović, Peko Dapčević, Kosta Nađ i Petar Drapšin. Politički komesari JA su također velikosrbi.

Komandant milicije velikosrpski zlotvor Aleksandar Ranković. Komandant obavještajnih jedinica JA je Srbin Jefto Šašić. Dakle, cjelokupsi represivni aparat u rukama je veliko Srba. Ovo je ujedno dokaz da je i Prva i Druga Jugoslavija bila u rukama velikosrpskih ideologa i da je ta velikosrpska ideologija vlasdala cijelo promatrano razdoblje od 1918. godine.

Dakle, od početka 1945. godine nastupa novo teško i mračno razdoblje s neopisivim progonima, klanju, zvjerstima i masovnim likvidacijama Hrvata.

Karakteristike ovog razdoblja danas su vidljive u 1.750 otkrivenih masovnih stratišta i grobišta. Ono što posebno daje sliku zvjerstava tog režima je Huda jama u koju su natjerali oko 3.000 Hrvata, žena, djece, staraca i ostalih civila, žive ih zazidali da umiru u strašnim mukama. Ovakvo zvjerstvo jednako je svakom zločinu koje je provodio Hitler.

To razdoblje karakteriziraju ogromni zločini, zvjerstva i masovne likvidacije Hrvata, sistematska pljačka Hrvatske. Kako je bilo strogo zabranjeno govoriti, a kamoli istraživati i pisati o njima, u protivnom se završavalo u zatvoru. Tako, i dr. Franjo Tuđman, koji je kao povjesničar krenuo u istraživanju istine, da bi demantirao ogromne laži o milijun, milijun i pol žrtava Jasenovca, završio je i Lepoglavi.

Velikosrpska agresija 1991. godine

Kako su Srbi u navedenom povijesnom razdoblju potpuno vladali u svim segmentima političkog i gospodarskog aktivnosti, u svojim rukama imali vojsku i policiju, odlučili su da agresijom na Hrvatsku okupiraju dio teritorija Hrvatske (Virovitica, Karlovac, Karlobag) i fizički pripoje Srbiji. Zahvaljujući odlučnosti političkom vodstvu Hrvatske na čelu s prvim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom i hrvatskim braniteljima, ta agresija je zaustavljena oslobodilačkom operacijom „Oluja“ i neprijatelj vojno poražen. Posebna zvjerstva srbočetnički agresor pokazao je na Ovčari, kao i Srebrenici u BH što međunarodni močnici svjesno nisu vidjeli kako bi trebalo.

O ogromnim zločinima i uništavanju Hrvatske, hrvatskog gospodarstva danas imamo dovoiljno dostupne literatura. Međutim, kako je velikosrpska agresija bila podržana od strane svjetskim moćnika – kolonizatora u to smo se uvjerili kako tijekom rata, a posebno u optuživanju hrvatskih generala i ostalih branitelja.

Najsvježiji podatak u utjecaju svjetskih močnika koji danas podržavaju Slovensku agresiju na osvajanje hrvatskog teritorija.

Svim problemima pridonosi razjedinjenost hrvatskog naroda. Naime, sve države bivšeg komunističkog režima su se oslobodile svojih komunista, jedina Hrvatska još ima dvije ideologije. Jedno je nacionalna prohrvatska, a druga je anacionalna, antihrvatska kojoj spadaju svi oni koji su bili protiv rušenja Jugoslavije, a tako i protiv osamostaljenja Hrvatske. To je ta jugokomunistička ideologija koju predvode: HNS, SDP, IDS i SDSS i mnoge nevladine udruge osnovane i financirane od strane Soroša.

Danas, dostupna literatura omogučila nam je da promatramo jedno stoljetno razdoblje od 1918. do 1995., pa vidimo da su Hrvati kao nacija bili konstantno ugroženi, u stalnoj opasnosti od srbočetničkih koljača, žandarskog kundaka i Rankovićevh pendrekaša te su bili prisiljeni da se brane.

Činjenice o stvarnom značenju riječi „Za dom spremni“ Navedeno povijesno razdoblje od 1918. do današnjih dana dovoljno jasno govori o stoljetnom razdoblju u kojem je hrvatski narod bio totalno obespravljen po nacionalnom, kulturnom i gospodarskom pitanju i ugrožen. Mnogi domoljubi proganjani, veliki broj likvidirani, a Hrvatska sistematski pljačkana. Sve te činjenice pokazuju, ne samo da su se Hrvati morali braniti od agresora i domačih zločinaca koji su služili tom režimu, već se vidi da je Hrvatska  gospodarski opustošena i svedena ne razinu Bugarske i Rumunjske zbog četverogodišnjeg rata uzrokovanog srbočetničkom agresijom i dodatno međunarodnim pritiscima u uništenju brodogradnje, poljoprivrede i ostalog gospodarstva.

Svi navedeni podaci su činjenice koje govore da ZDS decidirano nije prvenstveno ustaški pozdrav, a to mu pripisuju svi oni koji su bili i ostali protiv Tuđmanove samostalne Hrvatske.

Dakle i kako gospodin Tomac kaže ZDS je domoljubni pozdrav prije i poslije, a analitički gledano, on je i poziv hrvatskom narodu da bude spreman u obranu doma, Domovine i obitelji od stalne srbočetničke opasnosti.

Ovdje, gdje je poziv ZDS nikome ne prijeti već jasno poziva na obranu, a srpsko-jugokomunistička propaganda ga prikazuje kao ustaški zločinački pozdrav.

Međutim, velikosrpska junačka pjesma „Slobo šalji nam salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate“, nikoga ne uzbuđuje i nikad nitko od njih nije na nju režao.

Ivan Runje