“Dobrovoljna” kolektivizacija u Hercegovini počela je baš u selu Crnač, zato što je u njemu počeo Križarski pokret u Hercegovini. Hercegovački Križari zadavat će jugokomunistima puno jada sve do 1951., kad su posliednji od njih ili likvidirani ili se uspjeli povući preko granice.
Add a comment
"Ako me u Haagu osude", poručio je tada general Praljak, "znajte da nijednoga dana ne ću biti ratni zločinac - jer ja to nisam!"
Očekivali smo pravdu.
Dobili smo laž i nepravdu.
Add a comment
Odmah u startu da napomenem, ja sam se cijepila. To je bila moja odluka, temeljena na dostupnim saznanjima te procijeni rizika. I ne sjećam se kako su me oni koji su protivnici cjepiva vukli za rukav, tukli po glavi, vrijedjali me ili tražili za mene neke zabrane. Većina mojih prijatelja nije se cijepila, no posve je prirodno prihvatila moju odluku i ni sekunde o tome nismo raspravljali.
Add a comment
“Bolje je biti nezaposlen, nego 2 metra pod zemljom”. Bile su to posljednje riječi Predraga Živkovića, zvanog Tozovac. Očito je lepi Toza bio vizionar. Jer se sva dvojba oko cjepiva svodi na slijedeće. Ili ćeš se cijepiti ili ćeš ostati bez posla. Ljudi moraju prehraniti obitelj, vraćati kredite, plaćati račune…
Add a comment
Knjiga za preuzimanje