Nova evangelizacija Hrvata je nezaustavljiva – sotonisti divljaju
- Detalji
- Kategorija: Mario Filipi
- Objavljeno: Subota, 24 Prosinac 2016 19:03
Uoči Božića nadaleko razglašeni zagrebački bezvjerski advent ipak polako dobiva svoj pravi sadržaj i to djelovanjem „sitne raje“, bez utjecaja moćnih političkih ljudi i institucija. Na djelu je nova evangelizacija Hrvatske koja ulazi u naš glavni grad na velika vrata zahvaljujući prije svega mladima, premda se svaki dan više uključuju sve generacije.
SOTONISTI U PANICI
Nezaustavljiva ponovljena evangelizacija Hrvata uspaničila je sotoniste, antikriste, komuniste, „antifašiste“ i sav drugi otpadnički ološ koji služi zlu i zloći, pa svaki čas na brzinu „sklepaju“ neku novu „ligu“ kao što je nedavno bila „antifašistička liga“ koju sada nitko više ni ne spominje, a u najnovije vrijeme to je novokomponirana strančica sa zvučnim imenom „nova ljevica“. Naravno, svaki takav pokušaj barnumski bučno prati gomila medija trudeći se sakriti golu istinu da se radi o minijaturnoj skupini bezvrijednih stvorova koji ne znaju ništa pošteno raditi i od toga živjeti, pa im treba pogana „lova“ svjetske sotonske „elite“ koja svoje prljave papke pruža i po našoj domovini hvatajući njima „luzere“ željne „love“ po svaku cijenu, pa i po cijenu prodaje vlastite obitelji, domovine i na poslijetku samog Boga.
Gledajući s teološke strane, sotona ili „knez tame“ je u panici, jer nema oružje pomoću kojega može slomiti poniznost, skromnost, ljubav i suosjećanje kojemu se Hrvati sve više priklanjaju. Tako Hrvatsku napada sa svih strana koristeći svjetske „elitaše“, ruske „borce“ za prodor na zapad, srpske ubojice koji traže od žrtve „ispriku“ zbog toga što su ju oni zaklali, slovensko sitničarsko kokošje „čupkanje“ hrvatske granice i na kraju galamu iznutra o „pravima i slobodama svih“, a odmah bi pravo na život uskratili najmanjima, ljudima „velikim“ svega nekoliko centimetara.
Na žalost, dok negativcima mediji pridaju golemu pažnju, glavni smjer kojim se danas kreću Hrvati ostao je godinama gotovo sakriven, u mraku izvan dometa svjetla reflektora koji osvjetljavaju samo dekadentni „glamour“. Novo vrijeme je međutim donijelo toliko masovnu i javnu evangelizaciju osobito mladih, da je ona postala vidljiva svima i bez medija, pa su i oni prisiljeni spomenuti ju i opisati na svoj način, ponekad tipično sotonski podrugljiv („prevrtanje krunice“), a ponekad ozbilljan i barem djelomično objektivan.
U ZLA VREMENA MOLILO SE JE U TAJNOSTI
Klice današnje nove evangelizacije sežu duboko u prošlost u kojoj su Hrvati bili izloženi olovnim pritiscima najprije Turaka (islam), pa onda srbijanske svinjarske dinastije (svetosavsko pravoslavlje) i na poslijetku Titovog bezbožnoga komunizma. Hrvati su i tada u tišini, a često i u tajnosti, prožeti strahom za život, upirali oči prema nebu moleći Isusa za spas. Budući da im je vlastito kraljevstvo odavno oteto, proglasili su Majku Božju Kraljicom Hrvata moleći se žarko, ustrajno i samozatajno, a to je molitva koju Bog najrađe prima.
Oslobođenje Domovine iz pipaka „jugoslovenske“ hobotnice donijelo je samo prividni povratak vjere na javnu scenu. Raznorazni komunisti i ateisti preko noći su se prometnuli u gorljive „vjernike“. Pojurili su u crkve i iz klupa izgurali normalne vjernike „laktareći“ jedni druge u bitki za mjesto u prvim redovima, bliže oltaru. U rukama su u prvo vrijeme držali goleme krunice čija su zrnca kod nekih bila veća od plodova trešnje. Činilo im se je da je to „in“, jer su vidjeli starije gospođe da na misi drže u rukama krunicu. Jadničci nisu imali pojma da one to čine zato jer u crkvu ulaze pola sata prije mise i tada mole krunicu, a na samoj misi se krunica ne moli.
OD LAŽNE POBOŽNOSTI DO OFANZIVE ZLA
Lažna pobožnost dala je šansu sotoni. Njegovi sluge krenuli su u protuofanzivu koja je poprimila katastrofalne razmjere. Uništavači svega što je dobro, od obitelji, preko domovine do Boga u dva su navrata bili na vlasti mahnito rušeći sve ono što nas ljudi razlikuje od zvijeri. Punih 15 godina za redom ateist ili „agnostik“ sjedio je u predsjedničkom uredu. Sve što je perverzno i bolesno postalo je „in“, a normalni ljudi koji se vole i Bogu mole odjednom su proglašeni zaostalim, zatucanim, pa čak je za njih smišljena „novokomponirana“ riječ – katolibani s aluzijom na muslimanske talibane.
Lažni vjernici se tom naletu nisu mogli oduprijeti. Naprotiv, u skladu sa svojom prevrtljivom naravi, priključili su se „liberalnim ljevičarima“. Zato se je vjerni narod tiho i skriveno organizirao u molitvene zajednice ne samo u crkvama, nego i po stanovima i kućama u kojima su se počeli redovito okupljati slaveći Boga. Crkva je prepoznala taj težak trenutak držeći češće nego ikad mise za Domovinu. Počeli su se pojavljivati vidioci koji su prenosili poruke Gospe ne samo u Međugorju, nego i na drugim mjestma kao što su Mali Lošinj, Dvorišće kod Vrbovca, Gradina kod Virovitice, a ponekad i drugdje.
KARIZMATICI POKAZUJU ISUSA TU MEĐU NAMA
Iz tame koju su nametnuli sotonski „ateisti“ potpomognuti golemim novcem svojih „elitnih“ sponzora“ skromno i nenametljivo, bez medija, izišli su karizmatični svećenici kao što su Zlatko Sudac, Zvjezdan Linić, Smiljan Kožul, Tomislav Ivančić, Ivo Pavić i dr. Oni su Isusovo evanđelje počeli navještati na neposredan način. Isus nije neki daleki Bog koji stoluje negdje visoko na nebu i s visoka promatra nas „sitne mrave“ na Zemlji. Isus je stalno s nama. Ne samo to. On beskrajno voli svakog od nas ponaosob i želi sa svakim razgovarati i ponuditi rješenje svih problema. Treba ga samo pustiti i reći mu „da!“. Narod je počeo u tisućama, pa i desetcima tisuća ljudi dolaziti na duhovne obnove slušati Isusovu riječ.
S vremenom su mnogi poslušali i njihovu riječ, ali i riječ svih tadašnjih papa (Ivana Pavla II, Benedikta XVI. i Franje) koji su tražili da i sami sebi stvorimo duhovnu obnovu molitvom prije svega krunice. Molitvene zajednice počele su se širiti poput poplave, a krunice preko radio-postaja postale su najslušaniji dio programa. Novoj evangelizaciji doprinijeli su i glazbenici koji su pisali, svirali i pjevali nove pjesme posvećene Bogu. Među njima po svom utjecaju i popularnosti daleko odskače Marko Perković Thompson. Zato su na njega svalili nevjerojatnu količinu gadosti i laži znajući da ako ugase svjetionik brodovi će se potopiti. No sve im je bilo uzalud, jer se je pojavilo mnoštvo malih svjetala, pa smo već mogli i bez svećenika i bez Thompsona pronaći usku stazu koja vodi do dobra.
JOHN MULINDE OTKRIVA HRVATSKU KAO ISUSOVA VRATA
Vrlo zanimljiv čovjek pojavio se je 2012. godine. Njegovo ime je John Mulinde, protestantski pastor iz Ugande. On je u jednoj od svojih propovijedi bez ikakvog povoda spomenuo Hrvatsku kao jedina europska otvorena vrata kroz koja bi se Isus mogao vratiti u Europu. On je kasnije i posjetio Hrvatsku.
Sljedećih godina pokret molitve, osobito krunice, dobio je neslućeni zamah. Krajem 2014. hrvatski branitelji su bili primorani otvoreno se suprotstaviti bezbožničkoj vladi koja je prijetila uništenjem ne samo branitelja, nego i Domovinskog rata i napokon Hrvatske u cjelini. Dok je šator živio svoj legendarni život dug 555 dana, pokraj njega, uz same stepenice, branitelji i drugi ljudi svaki su dan molili krunicu i danas ju mole svakog 20. u mjesecu u 18 sati.
JAVNE KRUNICE I VJERSKE PJESME – NOVA POBJEDA ISUSA
Ova godina donijela je vrhunac tog pokreta. Najprije su mladi iz molitvene zajednice „Palma“ pokrenuli molitvu mladih pred Kamenitim vratima utorkom u 20 sati, da bi im se kasnije priključili branitelji sličnom molitvom, ali u četvrtak u 18 sati. Točku na „i“ dodali su mladi koji su uz sudjelovanje nekih poznatih glazbenika izveli koncert vjerskih pjesama u centru Gornjega grada, pred nosom Vlade i Sabora. Taj pokret molitve širi se i na druge krajeve Hrvatske, pa i na druge države, gdje god ima Hrvata.
„Slavni“ zagrebački advent, iako je maštovito dekoriran, za sada je još uvijek „ateistički“, te se čini da se očekuje rođenje „djeda Mraza“ ili čak nekog jelena, narod je duh Božića počeo slaviti onako kako je jedino normalno. Svatko ponaosob treba pozvati Isusa na njegov rođendan u svoj dom i dati mu počasno mjesto, njemu pjevati i njega slaviti, pa tek onda uživati u jelu, piću i bojama na smrekici. Tako sve više rade mnogi. Hrvatska izmiče kontroli zloga i njegovih slugu, pa zato svi zajedno rokću i urliču spominjući „fašiste“, „ustaše“, „klerikalce“ i još mnogo toga. Ali koliko god divljaju, evangelizacija se širi nezaustavljivo.
Hrvatska ne će propasti i ne će izumrijeti dok ljudi iskreno mole i dok su crkve čak i u 6 sati prije zore pune ljudi dok traju mise zornice. Dok su zornice i krunice „in“, Hrvatsku je nemoguće uništiti unatoč gromoglasnom medijskom režanju negativaca svih vrsta.
Mario Filipi
