Predsjednica je do kraja prerezala granu na kojoj sjedi

Pin It

Image result for kolinda grabar-kitarović plenković

Tužno je i teško nakon toliko vremena izreći tako strašnu rečenicu. Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović preskočila je rubikon i svrstala se uz provoditelje velikosrpskog Memoranduma 2. Na taj način nekad miljenica hrvatskih domoljuba i uopće poštenih ljudi u ovoj zemlji do kraja je odsjekla granu na kojoj sjedi. Sada imamo kompletan trolist koji je izdao Domovinu – premijer, predsjednik Sabora i predsjednica i svi pušu u isti rog.

Svo ovo vrijeme još od predsjedničke izborne kampanje mnogo toga smo toj gospođi oprostili u silnoj želji da se preko nje oslobodimo sotonskog balkanskog predsjednika Josipovića. Mislili smo da će u njezinom umu u konačnici ipak prevladati domoljublje, ali prevarili smo se.

TRILATERALNA PARTIZANSKA UNUKA

Još od ranijih godina smo znali da je Kolinda Grabar-Kitarović, tada diplomatica ne samo Hrvatske nego i NATO pakta, članica tzv. Trilateralne komisije – remek djela jednog od najgorih svjetskih zlotvora i tvorca ideje o tzv. „novom svjetskom poretku“, u biti vladavine nekolicine milijardera nad robovima bez ikakvih prava Davida Rockefellera. Biti sluškinja takvog tipa bilo je doista ponižavajuće za jednu domoljubnu Hrvaticu s ambicijama.

Ipak, smatrali smo da je ona u to loše društvo došla zbog ambicija drugih, jer tamo se ne ulazi na vlastitu želju, nego po pozivu. Mislili smo da će interes vlastite Domovine kod nje prevladati i da je možda i dobro imati na čelu države osobu s vezama i u takvom društvu. Na početku se je činilo da je to istina, jer je nova predsjednica javno manifestirala vjeru i sudjelovala na misama i u drugim vjerskim svečanostima.

Znali smo da je sadašnja predsjednica unuka partizana, a takvi se obično ne odlikuju baš nekim domoljubljem. I to smo joj oprostili misleći da ne će biti zarobljenik komunističkih ideja, osobito zato jer su njezini djed i baka živjeli na području pod vlašću talijanskih fašista, pa su zato i bili istinski antifašisti, barem do 1943. g. No zaboravili smo da svatko tko je bio u partizanima, makar bio najpošteniji čovjek, prije ili kasnije je došao pod „škare“ komunističkog tzv. agitpropa (agitacija i propaganda). To ubitačno pranje mozga nije mogao izdržati gotovo nitko, jer je to svakodnevno bombardiranje mozga ideologijom koja te poput brze rijeke nosi i ne može joj se oduprijeti ni najbrži plivač. Oni rijetki koji su bili sposobni oduprijeti se, prošli su poput Andrije Hebranga. Dakle „oprani mozak“ nonice i nonića djelovao je i na unuku.

Za vrijeme predsjedničke kampanje otvoreno je izrazila mišljenje da je „Za dom spremni“ ustaški pozdrav. To nas je zapeklo, ali pripisali smo to lovu na glasove u Rijeci, a možda je i izvađeno iz konteksta. No morala je znati da ulagivanje neprijatelju ne navodi nikoga od njih da glasuje za nju. Na području Rijeke (njezin rodni kraj) izbori su joj bili čista katastrofa. Ali hrvatski domoljubi i to su joj oprostili.

U ŠATORU NAM JE REKLA DA ĆE BITI NAŠ GLAS

Uoči izbora, kao i nakon njih, Kolinda Grabar Kitarović je šest puta bila s nama u prosvjedničkom šatoru, na prvoj crti borbe protiv uništenja naše države na prividno miran način. Došla je dva puta i kao izabrana predsjednica. Rekla nam je da će biti naš glas ne samo na Pantovčaku, nego i u svjetskoj diplomaciji. Tada je bila svjesna da ju nije izabrao ni Bruxelles, ni Washington, ni New York, nego hrvatski domoljubi koji su u njoj vidjeli spas od velikosrpskog Balkana u koji nas je pet godina gurao Josipović plešući po notama engleske kraljice Elizabete II. i njezinih „potrčka“. U jednom dijelu se je to i ostvarilo, jer je predsjednica posložila neke veze Hrvatske sa zemljama Višegradske skupine (Poljska, Češka, Slovačka i Mađarska), te baltičkih zemalja (Litva, Latvija i Estonija). Čak je i novog američkog predsjednika Donalda Trumpa nagovorila da podrži takvu asocijaciju država.

No druga strana medalje bila je vrlo tamna i mi smo se neprestano pravili da ju ne vidimo. Gotovo cijeli njezin dosadašnji dio mandata obilježila je najezda tzv. „migranata“, zapravo muslimanske vojske koja ima zadatak uništiti kršćansku Europu. Predsjednica ni malim prstom nije makla da iskoristi svoje ustavne ovlasti i usprotivi se tom zlu. Iz toga se dade zaključiti da i ona i Angela Merkel i još neki europski šefovi imaju istoga „gazdu“.

KAD GORIMO, PREDSJEDNICA ŠUTI I MIRUJE

Kada nam je država prvi put ove godine gorjela, bila je daleko na sjeveru, odakle je poručila da je vojska „prespora“, zaboravljajući da je najsporija njezina vrhovna zapovjednica koja je trebala žurno doletjeti i stvarno biti vrhovna zapovjednica.

Kada nam je država gorjela po drugi put bila je na drugoj strani zemaljske kugle odakle se čak nije ni javila. Možda je smatrala da to nije njezin požar.

Kada je država potpaljena po treći put, bila je kod kuće i šutjela. Možda je poput njezinog najgoreg prethodnika smatrala da „institucije moraju raditi svoj posao“, kao da i ona sama nije institucija i to jedna od najvažnijih koja bi trebala raditi, ali ne radi.

Niti jednom rječju nije se usprotivila otvorenoj političkoj i diplomatskoj agresiji na Hrvatsku od strane Slovenije, a onda po njezinom uzoru i Bosne i Hercegovine. A u inauguracijskom govoru je obećala da će štititi interese Hrvatske.

Već oko godinu dana nad glavom nam visi tzv. „Istambulska deklaracija“ koju bi Hrvatska trebala ratificirati i time na velika vrata ugurati u našu domovinu tzv. „rodnu ideologiju“ koja izravno razara obitelj kao temelj bilo kakvog blagostanja. Predsjednica se ni tu ne javlja. Sve to navodi na zaključak da negdje daleko izvan Hrvatske postoji neki „gazda“ koji upravlja njezinim postupcima i čiji je ona doista glas u Hrvatskoj, a ne hrvatskih branitelja koji su ju doveli na Pantovčak.

TKO NE VOLI „ZA DOM SPREMNI“ NE VOLI NI HRVATSKU

Na poslijetku, kao točka na „i“ nije smogla snage obraniti naš sveti domovinski pozdrav „Za dom spremni“ kojega su izvikivali hrvatski heroji koji su umirali da bi i ona mogla danas biti predsjednica. Najprije je pokušala „hodati po žici“ pa je izjavljivala da je to „stari hrvatski pozdrav koji je kompromitiran, ali da bi o tome trebali odlučivati sudovi“, kao da su se sudci borili u obrani Domovine i umirali za nju, što bi im dalo za pravo da odlučuju o hrvatskim pozdravima.

Na kraju se je ipak svrstala, pod tko zna čijim utjecajem, uz Pupovca, Radina, razne vrste „antifa“ i na kraju uz srbijansku četničku ekipu na vlasti. Kao što znamo jer smo je u medijima čuli njezinim glasom, rekla je da je pozdrav „Za dom spremni“ kompromitiran „ustaškim  režimom“, pa zato i neprihvatljiv.

„Nemojte me štediti“ rekla nam je već inaugurirana predsjednica prilikom našeg posljednjeg susreta u šatoru. A ipak, mi smo ju štedili cijelo ovo vrijeme. Ali sada više ne ćemo. I neka zna sada predsjednica i svi ostali.

Za domoljubne Hrvate je neprihvatljiv svatko kome smeta pozdrav „Za dom spremni“, pa makar to bila i predsjednica. Tko taj pozdrav ne poštuje, gazi žrtvu najboljih među nama, naših poginulih prijatelja, samim tim i našu žrtvu, našu svetu borbu za slobodu od srpskog fašizma i na poslijetku nije mu stalo do Domovine čiji temelj leži upravo na tim žrtvama.

Treba ipak nešto reći o „ustaškom režimu“ kojega spominju mnogi, pa i predsjednica. „Ustaški režim“ su izmislili „drug Tito“ i njegovi „agitpropovci“, baš kao i „krvoločne ustaše koji jedu sitnu djecu i od njihovih očiju prave đerdane“. No istina o Drugom svjetskom ratu u Hrvatskoj je „voda duboka“ u koju smo već davno trebali zaroniti i izroniti istinu, pa nam onda ne bi nitko, pa ni predsjednica, mogao mahati pred nosom s „ustaškim režimom“.

Mario Filipi