HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Deseci tisuća ljudi, prosvjednika, birača, zabrinutih građana države čijoj je vladi na čelu, toliko su mu važni da je promptno otputovao na forum u Cernobbio. Jer što je Europejcu jedna Lika kada ima velebni Cernobbio Forum!

Drugim riječima, slučaj Gospić pokazuje sve ono što Bazelska konvencija pokušava spriječiti: prekogranični transport opasnog otpada, krivo deklariranje, ilegalno odlaganje i zakopavanje tragova. Pokazuje i zašto je konvencija važna – jer kada se otpad jednom zakopa i pomiješa, prestaje biti međunarodni problem i postaje lokalna ekološka bomba koju mora rješavati država u kojoj je završila.

Rade Šerbedžija jedan je od najvećih majstora preživljavanja i profita na ovim prostorima. Čovjek je jednostavno shvatio kako unovčiti vlastitu nedefiniranost i mijenjati identitete točno onako kako to odgovara natječajima, proračunima i političkim garniturama. Pitanje je li on u duši Jugoslaven ili Srbin potpuno je promašeno, jer je on uvijek ono što u tom trenutku donosi novac i povlastice.

Od zaštite vode i sanacije otpada govor je pretvoren u otvoreni politički napad na Vladu, dok se stvarni problem Gospića ponovno gura u drugi plan.

Image

"Ilegalno odloženog otpada ima gotovo u svakoj gradskoj četvrti. Najviše uz Savu i na obroncima Medvednice. Oko divljih odlagališta u Zagrebu može se i mora učiniti više."

Eklektični konglomerat okolištaraca, klimatskih alarmista, neomarksista, LGBT-inicijativa, pobačajnog lobija, Pupovčevih Srba, antifa,[1] kulturne kvaziavangarde i propalestinskih aktivista progrickali su si put do svih glavnih hrvatskih medija, te se velikom dijelu javnosti nametnuli kao najprodorniji, najpiskaviji glas kritike svakog nereda koji se može pripisati nekome iz orbite Andreja Plenkovića.

“Mjesto ti je na Trgu da podneseš građanima račune”, napisao je jedan komentator, dok su drugi Plenkovićev boravak u Italiji povezali s pitanjem otpada. “Je l’ ima što o talijanskom smeću koje su dovukli u Pazin? Pitajte kad ste već tamo”, “Jeste li išli pokupiti još smeća?”, “De reci im nek’ malo talijanskog smeća i na Papuk dofuraju… Ti dogovori proviziju.”

Prosvjed „Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku“ prošao je u najboljem redu, a oni koji su se s ljevice gurali u prve redove posljednjih dana nisu došli do izražaja, no pokušali su im pomoći mediji. Marin Vlahović, koji je otpočetka upozoravao na pokušaj ljevice da preotme prosvjed, na Facebooku je donio zaključak o svemu što je vidio. Ističe i dobre i loše strane.

Međutim, nedugo nakon toga Kijevom, i Ukrajinom općenito, počele su kružiti glasine kako se tu nije radilo o ruskom napadu, već da je riječ o unutarnjem sukobu dviju glavnih agencija iz sustava nacionalne sigurnosti odnosno obavještajno-sigurnosne zajednice zemlje – spomenutog SBU i vojne obavještajne agencije Ministarstva obrane (HUR).

Bartulica kritizirao EU zbog ribarstva: 'Treba rasteretiti administraciju'  | tportal

Srbiji nije mjesto u Europskoj uniji dok ne prizna agresiju, ne prizna počinjene ratne zločine, ne pomogne pronaći nestale i ne isplati ratnu odštetu.

Zašto Jugoslavija sporo umire?

Pin It

Zašto naslov ove papazjanije od teksta ne govori o “sporoj smrti” jezika na kojem bi trebao izlaziti list srpske manjine u Hrvatskoj. A to je srpski, na kojem inače principijelno inzistiraju kad su u pitanju hrvatski obrazovni programi u sredinama s izraženijom srpskom manjinom, poput Vukovara?

Novosti, samostalni srpski tjednik kojeg izdaje Srpsko narodno vijeće, najavljuje “sporu smrt hrvatskoga jezika”. To se događa, tvrdi autorica članka, kada se promijeni nosiva kultura jezika ili sužavanjem jezičnog prostora, starenjem nacije, visokom emigracijom itd. “pri čemu se u pravilu razvija dominacija nekog drugog jezika koji onda zadobiva viši društveni status.”

Na pitanje koji bi to “dominantni jezik” zamijenio hrvatski ne daje odgovor, ali da se zaključiti jer jezike na prostoru nekadašnje Jugoslavije naziva “jugoslavenskim dijalektima”.

Izvornu tezu, da jezici odapnu kada izumru kultura ili narod jednog govornog područja, a koju je teško osporiti kao i samu SMRT, potprepljuje sudbinom sanskrta. Taj je indoarijski jezik mrtav već dvije tisuće godina, a s njim i svi srednjoarijski dijalekti i jezici koji su se iz njega razvili.

Nisam jezikoslovac, ali meni je fascinantnija sudbina hebrejskog, koji se od skoro nestalog jezika Biblije, transformirao u jezik Mišne ili rabinski/postbiblijski , mjenjao rječnik, uvodio semantičke inovacije, primao razne utjecaje, između ostalog i arapski, selio u različite kulture, mijenjao kontinente, gubio se, nestajao i ponovo oživio kao govorni jezik povratkom Židova u Palestinu u 19. stoljeću. Uvijek kao hebrejski.

Irski jezik star 1500 g., koji je gotovo odumro u vrijeme Jamesa Joycea, i kojeg u Irskoj zna manje od trećine stanovništva, i dalje je službeni jezik Irske u EU, a ponovo se vraća u književnu upotrebu, i u modu.

Prije nego što “hrvatski dijalekt jugoslavenskog jezika” izumre, šta je po pisanju srpskih Novosti neizbježno u idućih tisuću godina ili ranije, treba se uvijek iznova pitati – zašto su srpske novine u Hrvatskoj, koje plaćaju uglavnom Hrvati, opsjednute pitanjima hrvatskog suvremenog identiteta, kulturnim simbolima, jezikom, grbovima, vojskom, Domovinskim ratom?

Zašto naslov ove papazjanije od teksta ne govori o “sporoj smrti” jezika na kojem bi trebao izlaziti list srpske manjine u Hrvatskoj. A to je srpski, na kojem inače principijelno inzistiraju kad su u pitanju hrvatski obrazovni programi u sredinama s izraženijom srpskom manjinom, poput Vukovara?

Zapravo ne zašto, nego do kad, brate?

Gordan Malić/maxportal

Login Form