HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Vlahović

“Antunovski hod mladih, nije popraćen u medijima, poput Povorke ponosa, iako je imao daleko više sudionika, koji su dijelili istu vjeru, ljubav i nadu, međutim, nema veze”, kazao je na početku Vlahović.

U posljednje vrijeme rasplamsale su se rasprave i polemike o kandidatima i nepravednom izbornom sustavu u BiH, uoči novih izbora najesen. Pojačano se – u svrhu zajamčene političke zastupljenosti u Predsjedništvu BiH i gornjim domovima – iznosi i alternativna ideja o uspostavi posebnoga entiteta s hrvatskom većinom

Je li zamislivo u Rumunjskoj da danas netko javno veliča Ceaușescua i to proračunskim novcem, je li zamislivo da Izrael u srcu svoje Države financira palestinske obračune s izraelskim velikanima i vrijednostima, da zabranjuje izraelskim pjevačima nastupe, je li zamislivo da u Ukrajini sada pjevaju ruski glazbenici

Bugarska novinska agencija BGNES snimila je i objavila dokumentarni film o Josipu Brozu Titu pod naslovom "Tito:  Koljač 20. stoljeća" (Tito: The Butcher of the 20th Century).  Film je imao službenu premijeru prije nekoliko dana.

„Pravoslavne crkve nisu nacionalne, one su pomjesne i saborne: jedan narod, jedna država, jedan crkveni poglavar. Potvrdu toj činjenici imamo i u čestitci njegove svetosti nadbiskupa carigradskog, novorimskog i ekumenskog, patrijarha Bartolomeja I., koju je poslao Porfiriju, pri čemu ga je nazvao Patrijarhom Srbije, a Srpsku pravoslavnu crkvu – Crkvom Srbije“ – ističe se u tekstu peticije.

Ono što HRT također ne piše jest to da je bilo i totalitarnih simbola – srp i čekić te petokraka. Naime, na povorci je sudjelovala i “Revolucionarna komunistička internacionala” koja je svojim transparentom pozvala i na nasilje: “Tolerancija nije dovoljna – tražimo revoluciju“.

Poručio je da dok god se u Maloj dvorani Lisinskog može nesmetano njegovati partizanska tradicija (uz uvjeravanja da Staljina sigurno neće pjevati), a na Hipodromu se svaka molitva i domoljubna pjesma mora opravdavati živjet ćemo u dvije Hrvatske

poza ispred kninske slike

Udruga bivših pripadnika HOS-a "Vitez Blaž Kraljević" ZHŽ, uputila je otvoreno pismo javnosti povodom spornih navoda iz knjige Ivice Primorca "Kada istina progovori", posebno u dijelu koji obrađuje događaje vezane uz djelovanje HOS-a u Hercegovini te tragične okolnosti stradanja devetorice pripadnika HOS-a.

Hipodrom je fizička točka u kojoj se očitovala sva emitivna, mentalna snaga i odlučnost prelaska na novi kurs. To je i točka preokreta, istine i budućnosti.

Dakle, ne, nema ničega lijepog, ispravnog, moralnog ili pravednog u komunističkom svjetonazoru i njegovim izraslinama. A ako vam nešto od svega toga zvuči uznemirujuće poznato — za to je odgovorna samo vaša bujna mašta.

Zašto Jugoslavija sporo umire?

Pin It

Zašto naslov ove papazjanije od teksta ne govori o “sporoj smrti” jezika na kojem bi trebao izlaziti list srpske manjine u Hrvatskoj. A to je srpski, na kojem inače principijelno inzistiraju kad su u pitanju hrvatski obrazovni programi u sredinama s izraženijom srpskom manjinom, poput Vukovara?

Novosti, samostalni srpski tjednik kojeg izdaje Srpsko narodno vijeće, najavljuje “sporu smrt hrvatskoga jezika”. To se događa, tvrdi autorica članka, kada se promijeni nosiva kultura jezika ili sužavanjem jezičnog prostora, starenjem nacije, visokom emigracijom itd. “pri čemu se u pravilu razvija dominacija nekog drugog jezika koji onda zadobiva viši društveni status.”

Na pitanje koji bi to “dominantni jezik” zamijenio hrvatski ne daje odgovor, ali da se zaključiti jer jezike na prostoru nekadašnje Jugoslavije naziva “jugoslavenskim dijalektima”.

Izvornu tezu, da jezici odapnu kada izumru kultura ili narod jednog govornog područja, a koju je teško osporiti kao i samu SMRT, potprepljuje sudbinom sanskrta. Taj je indoarijski jezik mrtav već dvije tisuće godina, a s njim i svi srednjoarijski dijalekti i jezici koji su se iz njega razvili.

Nisam jezikoslovac, ali meni je fascinantnija sudbina hebrejskog, koji se od skoro nestalog jezika Biblije, transformirao u jezik Mišne ili rabinski/postbiblijski , mjenjao rječnik, uvodio semantičke inovacije, primao razne utjecaje, između ostalog i arapski, selio u različite kulture, mijenjao kontinente, gubio se, nestajao i ponovo oživio kao govorni jezik povratkom Židova u Palestinu u 19. stoljeću. Uvijek kao hebrejski.

Irski jezik star 1500 g., koji je gotovo odumro u vrijeme Jamesa Joycea, i kojeg u Irskoj zna manje od trećine stanovništva, i dalje je službeni jezik Irske u EU, a ponovo se vraća u književnu upotrebu, i u modu.

Prije nego što “hrvatski dijalekt jugoslavenskog jezika” izumre, šta je po pisanju srpskih Novosti neizbježno u idućih tisuću godina ili ranije, treba se uvijek iznova pitati – zašto su srpske novine u Hrvatskoj, koje plaćaju uglavnom Hrvati, opsjednute pitanjima hrvatskog suvremenog identiteta, kulturnim simbolima, jezikom, grbovima, vojskom, Domovinskim ratom?

Zašto naslov ove papazjanije od teksta ne govori o “sporoj smrti” jezika na kojem bi trebao izlaziti list srpske manjine u Hrvatskoj. A to je srpski, na kojem inače principijelno inzistiraju kad su u pitanju hrvatski obrazovni programi u sredinama s izraženijom srpskom manjinom, poput Vukovara?

Zapravo ne zašto, nego do kad, brate?

Gordan Malić/maxportal

Login Form