HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Nakon što su nepoznati počinitelji išarali i prebojali murale od hrvatskog grba do postrojbi Hrvatske vojske, Hrvatskog vijeća obrane i HOS-a u podvožnjaku ispod zgrade Vjesnika na zagrebačkoj Slavonskoj aveniji, a pripadnici navijačke skupine Bad Blue Boysa vratili murale u postojeće stanje, dio medija postavlja čudna pitanja.

A onda je pogodio u srce rasprave:“Radikalni ljevičari uvijek su ovisni o tuđoj lovi i tuđem radu. Ne pada im na pamet da sami doniraju barem 50 ili 100 eura. Oni bi donosili odluke u ime drugih.

 

Prvi je svakako njihov frend Porfirije kojeg se ne odriču čak ni kada na sav glas veliča ratnog zločinca Ratka Mladića. Drugi su “transrodne” lutke koje su “kao slučajno” došle u vrtić koji je pod ingerencijom ekstremno lijevih lubeničara iz Možemo. Kakva slučajnost! Treće, i ne manje važno, je vandalski čin kojim su prešarani hrvatski grb i grbovi ratnih postrojbi usred Zagreba.

Op-ed: Anti-globalization goes against the trend of time Read more  bit.ly/2R3ZVuh

Globalizam se lažno odijeva u načela i tradiciju. Njegovi zagovornici govore o „zapadnim vrijednostima”, dok potiču nezapadnjake da migriraju u zapadne nacije i radikalno promijene njihovu kulturu i demografiju. Njegovi propagandisti tvrde da predstavljaju „narod”, dok izvršavaju naloge multinacionalnih korporacija i investicijskih banaka

Djeca s Kozare

Dugo najavljivani film Lordana Zafranovića „Zlatni rez 42 – Djeca Kozare“ u listopadu otvara FEST, no već promotivna kampanja izaziva oštre kontroverzije. Na plakatu je arhivska fotografija hrvatske obitelji Ivičević iz izbjegličkog kampa El Shatt 1944., a ne kozaračke djece, naknadno „ukrašena“ bodljikavom žicom.

Drama na vrhuncu u Njemačkoj: Nitko nije očekivao ovakav rezultat, AfD još  porastao - Dnevno.hr

Uvjerljiva pobjeda Alternative za Njemačku na izborima za pokrajinski parlament u Saskoj-Anhaltu uznemirila je duhove diljem ustajale europske političke žabokrečine. Čitava europska konstrukcija sagrađena je na afirmaciji volje elita, zamišljena da se ta volja nikad ne promijeni.

1995. godine usvojili smo zakon koji je jasno govorio da je u Hrvatskoj zabranjen uvoz opasnog otpada i uvoz otpada radi odlaganja i to je vrijeme kada je država nešto kontrolirala i regulirala, a onda od trenutka kada smo krenuli u pristupne pregovore s EU pa sve nadalje dolazi do deregulacije, liberalizacije i ograničavanja kontrole

Pobjeda AfD-a u Saskoj-Anhalt izazvala je političke tektonske poremećaje i histerične, pras-trans i ine reakcije u Njemačkoj i čitavom političkom prostoru EU-a, pa tako i u Hrvatskoj. A tko bi se mogao najviše bojati? Jednom riječju, svi oni bezlični političari, bez okusa i mirisa, boje i tonusa. Vape se državnici, a ne političari!

Poznati hrvatski psihijatar Herman Vukušić prozvao je zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića i njegovu političku opciju zbog izostanka javnog ograđivanja od članice stranke koja je privedena zbog objava kojima je veličala osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića.

VIDEO) Damir Markuš: U četvrtak svi preživjeli HOS-ovci dolaze sa zastavama  i znakovima HOS-a na spomenik Crvenkapi! – narod.hr

Istraga o svirepom ubojstvu francuskog dragovoljca i junaka obrane Vukovara, Jean-Michela Nicoliera, ušla je u svoju završnu fazu. Sutkinja istrage Odjela za ratne zločine pri Sudu u Parizu, Carole Vujasinovic, priprema međunarodni nalog za uhićenje Spasoja Petkovića zvanog Štuka, kojega francuski istražitelji sumnjiče da je na Ovčari u studenome 1991. godine osobno usmrtio mladog Francuza.

Zašto Jugoslavija sporo umire?

Pin It

Zašto naslov ove papazjanije od teksta ne govori o “sporoj smrti” jezika na kojem bi trebao izlaziti list srpske manjine u Hrvatskoj. A to je srpski, na kojem inače principijelno inzistiraju kad su u pitanju hrvatski obrazovni programi u sredinama s izraženijom srpskom manjinom, poput Vukovara?

Novosti, samostalni srpski tjednik kojeg izdaje Srpsko narodno vijeće, najavljuje “sporu smrt hrvatskoga jezika”. To se događa, tvrdi autorica članka, kada se promijeni nosiva kultura jezika ili sužavanjem jezičnog prostora, starenjem nacije, visokom emigracijom itd. “pri čemu se u pravilu razvija dominacija nekog drugog jezika koji onda zadobiva viši društveni status.”

Na pitanje koji bi to “dominantni jezik” zamijenio hrvatski ne daje odgovor, ali da se zaključiti jer jezike na prostoru nekadašnje Jugoslavije naziva “jugoslavenskim dijalektima”.

Izvornu tezu, da jezici odapnu kada izumru kultura ili narod jednog govornog područja, a koju je teško osporiti kao i samu SMRT, potprepljuje sudbinom sanskrta. Taj je indoarijski jezik mrtav već dvije tisuće godina, a s njim i svi srednjoarijski dijalekti i jezici koji su se iz njega razvili.

Nisam jezikoslovac, ali meni je fascinantnija sudbina hebrejskog, koji se od skoro nestalog jezika Biblije, transformirao u jezik Mišne ili rabinski/postbiblijski , mjenjao rječnik, uvodio semantičke inovacije, primao razne utjecaje, između ostalog i arapski, selio u različite kulture, mijenjao kontinente, gubio se, nestajao i ponovo oživio kao govorni jezik povratkom Židova u Palestinu u 19. stoljeću. Uvijek kao hebrejski.

Irski jezik star 1500 g., koji je gotovo odumro u vrijeme Jamesa Joycea, i kojeg u Irskoj zna manje od trećine stanovništva, i dalje je službeni jezik Irske u EU, a ponovo se vraća u književnu upotrebu, i u modu.

Prije nego što “hrvatski dijalekt jugoslavenskog jezika” izumre, šta je po pisanju srpskih Novosti neizbježno u idućih tisuću godina ili ranije, treba se uvijek iznova pitati – zašto su srpske novine u Hrvatskoj, koje plaćaju uglavnom Hrvati, opsjednute pitanjima hrvatskog suvremenog identiteta, kulturnim simbolima, jezikom, grbovima, vojskom, Domovinskim ratom?

Zašto naslov ove papazjanije od teksta ne govori o “sporoj smrti” jezika na kojem bi trebao izlaziti list srpske manjine u Hrvatskoj. A to je srpski, na kojem inače principijelno inzistiraju kad su u pitanju hrvatski obrazovni programi u sredinama s izraženijom srpskom manjinom, poput Vukovara?

Zapravo ne zašto, nego do kad, brate?

Gordan Malić/maxportal

Login Form