Deseci tisuća ljudi, prosvjednika, birača, zabrinutih građana države čijoj je vladi na čelu, toliko su mu važni da je promptno otputovao na forum u Cernobbio. Jer što je Europejcu jedna Lika kada ima velebni Cernobbio Forum!

Drugim riječima, slučaj Gospić pokazuje sve ono što Bazelska konvencija pokušava spriječiti: prekogranični transport opasnog otpada, krivo deklariranje, ilegalno odlaganje i zakopavanje tragova. Pokazuje i zašto je konvencija važna – jer kada se otpad jednom zakopa i pomiješa, prestaje biti međunarodni problem i postaje lokalna ekološka bomba koju mora rješavati država u kojoj je završila.

Rade Šerbedžija jedan je od najvećih majstora preživljavanja i profita na ovim prostorima. Čovjek je jednostavno shvatio kako unovčiti vlastitu nedefiniranost i mijenjati identitete točno onako kako to odgovara natječajima, proračunima i političkim garniturama. Pitanje je li on u duši Jugoslaven ili Srbin potpuno je promašeno, jer je on uvijek ono što u tom trenutku donosi novac i povlastice.

Od zaštite vode i sanacije otpada govor je pretvoren u otvoreni politički napad na Vladu, dok se stvarni problem Gospića ponovno gura u drugi plan.

"Ilegalno odloženog otpada ima gotovo u svakoj gradskoj četvrti. Najviše uz Savu i na obroncima Medvednice. Oko divljih odlagališta u Zagrebu može se i mora učiniti više."

Eklektični konglomerat okolištaraca, klimatskih alarmista, neomarksista, LGBT-inicijativa, pobačajnog lobija, Pupovčevih Srba, antifa,[1] kulturne kvaziavangarde i propalestinskih aktivista progrickali su si put do svih glavnih hrvatskih medija, te se velikom dijelu javnosti nametnuli kao najprodorniji, najpiskaviji glas kritike svakog nereda koji se može pripisati nekome iz orbite Andreja Plenkovića.

“Mjesto ti je na Trgu da podneseš građanima račune”, napisao je jedan komentator, dok su drugi Plenkovićev boravak u Italiji povezali s pitanjem otpada. “Je l’ ima što o talijanskom smeću koje su dovukli u Pazin? Pitajte kad ste već tamo”, “Jeste li išli pokupiti još smeća?”, “De reci im nek’ malo talijanskog smeća i na Papuk dofuraju… Ti dogovori proviziju.”

Prosvjed „Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku“ prošao je u najboljem redu, a oni koji su se s ljevice gurali u prve redove posljednjih dana nisu došli do izražaja, no pokušali su im pomoći mediji. Marin Vlahović, koji je otpočetka upozoravao na pokušaj ljevice da preotme prosvjed, na Facebooku je donio zaključak o svemu što je vidio. Ističe i dobre i loše strane.

Međutim, nedugo nakon toga Kijevom, i Ukrajinom općenito, počele su kružiti glasine kako se tu nije radilo o ruskom napadu, već da je riječ o unutarnjem sukobu dviju glavnih agencija iz sustava nacionalne sigurnosti odnosno obavještajno-sigurnosne zajednice zemlje – spomenutog SBU i vojne obavještajne agencije Ministarstva obrane (HUR).

Srbiji nije mjesto u Europskoj uniji dok ne prizna agresiju, ne prizna počinjene ratne zločine, ne pomogne pronaći nestale i ne isplati ratnu odštetu.