Tko će nam Hrvatsku čuvati sutra? 2.dio
- Detalji
- Kategorija: Darijo Strehovac Streh
- Kreirano: Četvrtak, 17 Rujan 2015 17:05
- Objavljeno: Četvrtak, 17 Rujan 2015 17:05
U prosjeku 40 tisuća Hrvata su se u "zlatno doba" jugoslavije svakodnevno nalazili od istragom udb-e, ozn-e i ostalih tajnih službi te divne tvorevine. Podobni su, isto kao i danas, vjerojatno gledali neku ondašnju inačicu "big brother-a", samo što su onda kroz brave ili iza ćoška gledali i prijavljivali one koji idu u crkvu, ili one koji govore protiv "najvećeg hrvata svih vremena" - josifa visarionoviča - tita.
Onima koji su u dosjeima udba-e i ostalih perkovićevih i manolićevih spisa bili zavedeni kao "glupi i bezopasni po sistem" bilo je još lakše - oni su živjeli u stanovima "čudom nestalih" nakon '45-te, ne pitajući tate i mame - "narodne 'eroje" ništa o tome što su radili onomad oko Bleiburga, zanimalo ih je samo kad će im prošvercat nešto novo sa trulog kapitalističkog zapada.
Malo bi obrve nabrali samo oni kojima bi im se u međuvremenu mamica il tatica zafrljačili sa 23. kata nebodera zbog "partizanske bolesti", al' uz nove lego kocke il' spectrum 64 i to se dalo podnijet.
Za sve su se ostalo brinuli komesarijati u gradovima, zadruge u mjestima, i lokalni četnici po selima.
Hrvatima je nakon 45-te povijest sustavno i čisto brisana, zajedno sa kostima koje niti dan-danas drugovi ne dopuštaju sahraniti kao ljude, samo zato jer su te kosti nekada bili živući Hrvati, a današnje hrvate to "ne zanima"?
Čitava su područja hrvatske književnosti izbrisana i NESTALA, isto kao i sela iz kojih su tijela onda odvlačili do najbližih jama, i nitko osim odlučnih entuzijasta i mučenika koji to rade pod i te kako ozbiljnim prijetnjama to nema potrebu, kamoli ikakav poticaj vlastodržaca - istraživati?
U međuvremenu, po čitavome svijetu srbijanci sebi prisvajaju sva ona hrvatska imena koja su već ranije postala svjetsko kulturno blago i koja nisu mogli jednostavno zatrti, pa nakon jednog Tesle ili Gundulića, Marulića i ostalih, čudno je što još i Isusa Krista nisu naveli kao srbina u "Encyclopaedia Britannica".
Je li slučajno što nam se srbija uvukla u sve grane državnog aparata, i što su srbijanci jedina manjina u Hrvatskoj koja i dalje inzistira kako je Hrvatska u biti srbljanska zemlja?
Pitanje je besmisleno, jer je vlast pokorene Hrvatske do 1990-te uvijek bila u beogradu, i tako je onda moralo biti, ali zašto tako misli i trenutni uzurpator mjesta hrvatskog premijera - zoran milanović, na primjer?
Tijekom agresije devedesetih su srbijanskom topništvu prioritetni ciljevi bili oni važni za hrvatsku kulturu, pa kako je taj isti milanović na većinu ministarskih mjesta u SLOBODNOJ Hrvatskoj i opet postavio srbijance?
Ako s uma smetnemo grčića sa četničke barikade, stanimiroviće kao deklarirani četnički par, pupavca profesionalca, matića i glavaševića kao "prešaltane", opačićku kao raškovićevu tajnicu, itd... itd... evo jednog od gorih primjera, jer se tu radi izravno o našoj djeci: Na mjesto ministra OBRAZOVANJA je postavio onu vrstu najveće sirovine moguće - vječno nakeženu sirovinu koja "ne vidi" zapaljen hrvatski stijeg na 20 metara udaljenosti, tijekom obrane od agresije je kao liječnik dobio nadimak "kundak", i koji pristojno ponašanje ne bi znao primijeniti niti opisati pa da mu život ovisi o tome?
Zašto?
I milanović, i ostali "antifašisti", jednako kao i četnici - dobro znaju zašto.
Isto kao što su dok su cijevi haubica usmjeravali na crkve, knjižnice, kazališta i bolnice znali istu stvar: kako bez kulture nemamo više ništa svoje.
Nepotpuni podaci (prema knjizi "Ranjena crkva u Hrvatskoj") o tome su: tijekom 1991, tek jedne jedine godine okupacije srbijanci su uništili više crkava i knjižnica nego što su ih uništili Nijemci od 1941. - 1944.
Do 1995. su uspjeli uništiti oko 2.400 spomenika kulture, među kojima 1.420 sakralnih objekata, većinom katoličkih crkvi. Od njih je 380 u potpunosti sravnjeno, a 416 teško oštećeno. Bez da ih je itko od vladajućih "elita" u Hrvatskoj - potomaka istih onih četnika i "antifašista" koji su isto to radili i nakon 1945-te - tražio od srbijanaca i jednu Lipu odštete.
Čudno? Kako, kad su njihovi očevi to isto ruku pod ruku radili nekoliko desetljeća prije?
Zašto?
Pa gospodo draga, Mi danas živimo među Narodom koji se boji vlastitog "ja", među kojim vlada doslovna fobija od vlastitog Otajstva. Hrvatska tu nije usamljena, dapače - zadnji događaji i razvoj situacije u svijetu ukazali su na nevjerojatnu opasnost koja prijeti posebno nama u Europi; a pogotovo sada kada nam niti trenutni oglavar Katoličke Crkve ne nudi nikakova rješenja niti odgovore, već naprotiv - kao da se udružio sa onima koji unose razdor i ruše same temelje Europe, koja već ionako stoji na vrlo klimavim nogama.
Ovo je samo moje mišljenje, i nemojte me za to držati, jer sam priznajem - zbunjen ovime što u zadnje vrijeme slušam, ali isto bi se moglo reći i za današnje zbunjene Biskupe, Nadbiskupa zagrebačkog posebno.
Kao da su i oni izgubili taj kompas, kao da i sami lutaju nekim čudnim bespućima baš sada, kad su toliko potrebni Narodu koji se sve više, što milom što silom - odvaja od zidina crkava jer među njima više ne pronalazi ono što je čak i tijekom olovnih vremena šugoslavije ipak tamo nalazio.
Čini se kao da je lakše biti pastirom u doba kad se za to gubi glava, nego u današnje doba kada se za okretanje glave dobija što - škudi? Sigurnost? Obećanja? Ne znam, ali znam kako meni niti u rovu pod minobacačkom paljbom nije bio neophodan svećenik za razgovor sa Onim koji je na kraju svih puteva.
Jasno je kako je u životu svakome uvijek lakše kad je uz tebe pa i uplašen, ali miran i čvrst pastir koji sam ne vrluda, ali kakove koristi imamo od nemuštih poruka koje niti sami svećenici ne bi znali objasniti, a kojima se samo ne žele "zamjeriti nikome"? Gdje je tu svjedočenje? Gdje je tu hrabrost jednog Stepinca, gdje je tu žrtva za stado? Oprostite mi, ali ja to danas ne vidim. A znam za primjere od kojih se krv ledi kad ih slušam, za vrijeme kad su pastiri voljno na panj krvnicima stavljali glave, i kad su bez straha svojim tijelima štitili žrtve.
To su nam bili uzori, hvala Bogu, ne političari.
Danas postoje tri glavna stupa agresije na SVE kršćanski orijentirane Narode u svijetu, među njima i Hrvate, i zato sam spomenuo tu "čudnu" riječ - "Otajstvo".
Ali onaj najbitniji je uvijek ostao isti, od Heroda i pokolja prvorođenih sinova pa sve do danas - DJECA.
Otajstvo je vječno pitanje, pitanje koje se od prve razumne misli razvijala u ljudima željnima znanja, u ljudima kojima niti ondašnja, a niti opet pod komunizmom uskrsnula današnja "vjera" - usenasepodase nikada nije bila dovoljna, što god im o tome imao za reći maybeline ili hustler.
Otajstvo je u samoj srži Vjere, ali i samih začetaka Crkve. Povijest je išla svojim tijekom, ali čovječanstvo je po prvi puta osjetilo polugu "Otajstva", i tog nagona za znanjem - dolaskom Isusa Krista na zemlju, i početkom Rata protiv robovlasničkog sustava.
Za današnje sustave i vlade država, isto kao i tada - Vjera je predstavljala najveću opasnost, jer kako zasužnjiti u Duhu slobodnog? Kako zatočiti u Duhu slobodnog? Kako vladati u Duhu slobodnima? Kako ubiti u Duhu Besmrtnoga?
Ta ideja duhovne slobode od samih je začetaka Crkve i Vjere u Gospoda predstavljala, a i dalje predstavlja - najveću prepreku i Ramzesu drugom i zoranu milanoviću JEDNAKO.
Jer kako UBITI IDEJU? Kako ubiti Vjeru u stvarnost iza ovozemaljske iluzije? Kako ubiti Nadu u vječnu slobodu u Kristu?
kako ubiti STVARNOST vječne slobode u kristu?
Jer tko god ideji Crkve i Vjeri prilazio iz kuta komunističkih potomaka "antifašista" koji su nakon 1945-te pobili stotine tisuća Hrvata samo zato što su bili Hrvati - prilazi joj iz "mrtvog kuta" čovječanstva samoga. Prilazi joj iz mraka i samo tone u dublji mrak, gdje za istinu mjesta nema.
Tamo nema mjesta za Blaženog Stepinca, Junaka čitavog čovječanstva utjelovljenog u tijelu hrvatskog Nadbiskupa; nema mjesta za vapaje tisuća života koje je spasio - tamo vlada samo ledena, u obliku zvijezde zamrznuta, mučenička krv.
Tamo nema mjesta za tolike hrvatske Josipe, zvjerski do samrti mučene i ostavljene neka se uguše u vlastitoj krvi u Hudoj Jami 1945.
Tamo nema mjesta za 19-godišnjeg Čatić Mladena masakriranog u Borovom selu kod Vukovara 1991.
Tamo nema mjesta za tromjesečnog Špoljarić Ivana ubijenog 1991. na Plitvičkim jezerima.
Inkvizicija.
To je jedina riječ koja je takovima dostupna, i takovima sa usana ništa drugo sići ne može.
Činjenica kako je sama ideja slobode i ravnopravnosti ljudi potekla iz Crkve - to takovima ne znači ništa.
use. nase. podase. To je sve što takovima treba, i takovi u Hrvatskoj prolaze dobro.
A ako u taj izračun ubacimo i poglavara katoličke crkve, kojemu se više niti jedna izjava ne može uhvatiti niti za rep niti glavu bez oko 100 stranica rasprave o tome, a koje u javnost i opet dotjerane lansiraju režimski mediji, pa kojega baš najčešće i hvale ti isti mediji - tko smo mi?
Odakle smo došli?
Kamo idemo?
Do 1990. godine hrvatski je Narod preživio zahvaljujući ljudima koji su imali vjeru, osobito onima koji su i kad je bilo najteže ostajali u crkvi, ali šugoudbaške vlasti ovakove države to kontinuirano čine sve težim i težim.
Tko će nam Hrvatsku čuvati sutra?
Darijo Strehovac - Streh
