Jedna je istina 2.dio
- Detalji
- Kategorija: Darijo Strehovac Streh
- Kreirano: Subota, 17 Siječanj 2015 18:02
- Objavljeno: Subota, 17 Siječanj 2015 18:02
Dolazi vrijeme za objasniti istinu svima: - Godine 1989. su tek rijetki komunisti, udbaši, orjunaši i ostali šugosloveni bili spremni za slom SSSR-a i pad Berlinskog zida.
Ipak, čak i na osnivačkoj skupštini HDZ-a je i tek nekolicina duboko infiltriranih „glavnih igrača“ kao što su Manolić ili Šeks, a uz potporu masno plaćenih Kutle i sličnih oportunista već bila dovoljno jaka odskočna daska za masovnu „pomirbu“ dojučerašnjih vukova i ovaca.
To je taj Tuđmanov NAJVEĆI i NEOPROSTIV grijeh zbog kojega danas grcamo i u krvi i u neimaštini, kao da nikada slobodnu Državu Hrvatsku nismo niti imali.
Iz toga je grijeha proizišlo sjeme i današnjeg SDP-a, ali i SDSS-a i HDZ-a, kao i svih ostalih nakaradnih travestija zbog kojih smo danas u goroj situaciji nego što smo bili nakon tek pretrpljene srbo-crnogorske agresije i novoga genocida nad Hrvatima.
Iz toga je grijeha proizišlo sjeme „regiona“, današnja apsolutna apatija i mentalna i duhovna okljaštrenost većine hrvatskog naroda.
Komunisti, udbaši, šugoslaveni i orjunaši su oprost koji im je pružen iskoristili za novi zločin nad hrvatskim narodom, i za najpodmukliju, dvojnu agresiju na Hrvatsku.
Jer čim su te sile zla osjetile sigurnima, svim su silama počeli okupljati snage i zubima se i noktima ukopavati u položaje koje su imali u titovoj šugoslaviji.
Pošto su udbaške mreže ostale netaknute, bez većih su se problema infiltrirali u sve pore buduće hrvatske vlasti - zakonodavnu, sudbenu (pravosuđe), i izvršnu (represivnu) - na svim razinama.
Na taj su način već devedesete u HDZ-u vladali svim strukturama, i sa dolaskom na „demokratsku“ vlast su se preselili iz prvih klupa u šugoslavenskom parlamentu – u prve klupe „časnog“ hrvatskog sabora, a da ih nitko ništa nije smio niti pitati.
Sa tim koncima u svojim rukama, već su tada uspostavili veze sa udbašima u agresorskoj srbiji i crnoj gori, i počeli su pripremati teren za svoj veliki povratak bez obzira na ishod agresije.
Preko „lojalnih“ oficira „jna“ koje su sustavno ubacivali na zapovjedna mjesta HV-a (ZNG-a) počeli su upravljati čak i hrvatskom vojskom, pa iako su prvih nekoliko godina zbog nesigurnog ratnog stanja morali činiti određene ustupke, recimo dopuštati i hrvatskim nacionalistima napredovanje do određene razine –bez većih smetnji su počeli provoditi svoj glavni dugogodišnji program, kojega je rasplet već danas na vidiku.
Najveće su im smetnje, politički i vojno, od početka predstavljali hrvatski Pravaši, osnivači HSP-a i HOS-a, posebno oni nad kojima nisu imali skoro nikakovu kontrolu – pravaši u Bosni; i prirodno – SVA HRVATSKA DIJASPORA koja nije bila pod kontrolom njihovih jataka, među njih već odavno, za vrijeme šugoslavije infiltriranih.
I ZATO su gospodo draga ubijeni Blaž Kraljević, Miro Barešić, i tko zna koliko još istinskih Domoljuba.
Zato se na HOS od samoga početka išlo drvljem i kamenjem, a nisu se ustezali čak niti navoditi "slučajnu" paljbu ZNG postrojbi na te ratnike koji su, za što nažalost i dan-danas jako malo ljudi zna - ratovali bez ikakve plaće. Plaću nisu za ratovanje tražili niti ratnici ZNG-a, ali kako bi se "veleštovani" napoleoni iz "jna" inače privukli u redove „ustaša“?
Kao "veleštovani“ lovrić i mnogi generali koji su iz „jna“ odjednom prešli u HV kako bi hrvatske Ratnike bezobzirno i sa smiješkom na usnama kao zrnje „ustaškog“ žita bacali pred srbijansko-četničke cijevi, a koji danas samo dovršavaju rabotu, izbacujući iz HV-a svakog ratnog veterana, stvarajući neku „novu“ vojsku, sličnu onoj koju su sami u ŠRO školama srcu primili.
Onu koja zajedno sa srbijancima ratne vježbe izvodi, dok nam ta ista žgadija još niti mrtva tijela nije vratila.
Tjelesno likvidiranje, odnosno odstrel državotvornih Hrvata, pravaša i zapovjednika HOS-a dalje je tekao podzemnim kanalima kojekakvih „posebnih“ postrojbi „ZNG-a“ ili „tajnih službi“, za što su isti kasnije nagrađivani na isti način kao što je udb-a oduvijek nagrađivala svoje ubojice, još od ustrojavanja komesarijata u partizanskim proleterskim brigadama, i nadam se kako će makar naša djeca doživjeti rasvjetljavanje tih zločina nad Hrvatima i Hrvatskom.
Politički su djelovali puno opširnije, i uz „snajperske“ odstrele protivnika kao što su bili zbunjeni Budiša ili oblaćeni Paraga, obavljali su ih ili preko medija, ili preko stranačkih skupova na kojima su narod vratili u vrijeme mentalnih komunista, stvarajući nove „kultove ličnosti“, i gušeći klicu demokracije za koju su istinski Hrvati ginuli na frontu.
I za hrvatski su narod imali spremnu i razrađenu strategiju, kojima će kao dvosjeklim mačem okljaštriti i Branitelje i dezertere.
Najdjelotvorniji potez kojega su u sklopu te strategije odmah povukli bio je kategoričko ODBIJANJE RASPISIVANJA VOJNE MOBILIZACIJE.
U povijesti svih ratova je općepoznato pravilo kako sirotinja plaća sinovima, a bogati volovima. Udbaši su u Hrvatskoj to pravilo preradili na ideološkoj bazi, dopustivši svima kojima do Hrvatske niti nije stalo, da uz malu ili nikakvu naknadu ostanu kod kuće, prepuštajući ratovanje samo onima kojima su osjećaj za pravdu i ljubav prema Hrvatskoj općenito bili ispred vlastite dobrobiti.
Tako su time u biti pozvali sve šugoslavene da sa svojim sinovima i kćerima sjede doma, znajući i računajući kako će u obranu i oslobođenje Hrvatske ići samo istinski Hrvati – za koje su znali kako će im u budućnosti i opet predstavljati problem u uspostavljanju „regiona“, odnosno neke nove šugoslavije. Muhu i Stršljena – jednim kamenom.
Tako su koristeći se srbijanskim granatama i mecima krenuli uništiti što je više moguće iskrenih Hrvata - Ljudi koji su Hrvatsku voljeli više od vlastitog života.
ZATO, gospodo draga, nije bilo opće mobilizacije niti objave rata, i ZATO se unatoč čak i potpisanim ugovorima - svatko mogao skinuti iz vojske kad je god htio.
Nuspojava ove strategije je donijela još jednu pobjedu udbašima i šugoslavenima, orjunašima i komunistima.
Početkom se Rata naime, hrvatski Branitelj poštovao. Nitko od ratnika nije tražio hvalospjeve i zahvale, bilo nam je dovoljno ono osnovno poštovanje, koje svaki čovjek osjeća prema drugom čovjeku.
Šugo-žgadija je vrlo rano našla načina za uništiti i to.
Jer još dok su gardisti ginuli i bili sakaćeni na frontovima, još dok su bili masakrirani i mučeni po srbijanskim ili crnogorskim koncentracijskim logorima, žgadija je dezerterima preko medija konstantno servirala njihovu „istinu“.
Tu istinu i danas slušamo ili čitamo, na skoro svim medijima u Hrvatskoj. Kad god usta otvore ili jusipović, ili milanović, pa čak i trbovićka ili pušićka - čujemo tih nekoliko rečenica, i mnogi ne shvaćaju koliko je žgadija tom rečenicom osakatila čitav hrvatski narod, ne samo Branitelje.
Rečenice su sljedeće:
-„SVI SU doprinijeli slobodi Hrvatske“.
- „Mi smo se SVI BORILI, svatko na svoj način“.
- „SVAKI GRAĐANIN Hrvatske se borio protiv neprijatelja“
I ostale varijacije na temu.
Ta kolektivna psihoterapija boli ne samo nas koji znamo kolika je to laž, i koliko je to sprdanje i omalovažavanje svakog poštenog čovjeka u povijesti, već psihološki sakati i sve one koji se na temelju te odvratne laži i floskule tješe zbog vlastitoga grijeha, bio to kukavičluk ili nešto drugo u pitanju.
Kad se ta laž još i nadogradila tezom o tome kako su svi Dragovoljci koji su branili Hrvate bili pijanice, propalice i nasilnici koji su odore uopće i obukli samo radi mirovina ili kakvog drugog osobnog bogaćenja – Hrvatska i hrvatsko društvo bilo je efikasno otrovano najgorim mogućim otrovom, otrovom kojega samo najpodliji, najizopačeniji i najbolesniji zločinci mogu uopće izmisliti.
Ali mamac je očito bio prefin, i većina se dezertera na njega ulovila bez razmišljanja. Tako su se bez ikakvog napora, uz blagoslov države oslobodili ikakve neugode zbog vlastitog odbijanja obrane Hrvata. A ne samo to, u tome su čak vidjeli i priliku za prikazivanje svojih fotografija iz podruma, u maskirnoj odori – braniteljskim stažem, a uz pomoć nešto novca zgrnutog za vrijeme dok su Branitelji ginuli na frontovima – ista im je ta „velikodušna“ država dala dozvolu za krivotvorenje biografije i uzimanja prava koja im nikako nisu pripadala.
Tako su uz ideološke taoce udbaške žgadije na vlasti, postali i njihovi suučesnici u kriminalu, i to onome najgore vrste – ratnom profiterstvu.
Na temeljima takovih LAŽI ne gradi se ništa. Samo se stvaraju bolesnici, koji svoj kukavičluk opravdavaju izmišljenim grijesima onih koji nisu bili kukavice. Onih koji su napravili ono što bi svi htjeli pripisati sebi, ali ne mogu, jer su odabrali ostati kod kuće. Odabrali su sigurnost a nekome drugome prepustili činjenje, kasnije se ulovili na mamce žgadije na vlasti, i čitavo je društvo postalo duboko podijeljeno, dublje nego ikada prije.
To je rezultiralo savršenom pozornicom za uskršavanje zločinačke crvene zvijezde, rehabilitiranje partizanskih zločinaca, kao i njihovih četničkih jataka, a sve u okviru „regiona“, odnosno nove šugoslavije.
ZATO su nas gospodo draga počeli šikanirati i psihički uništavati u istoj sekundi kad smo se izranavljeni i uzdrmani ratnim strahotama počeli vraćati kućama.
ZATO za nas nikada nije bilo niti mrve razumijevanja, zahvale, a pogotovo ikakve psihološke pomoći.
ZATO se nakon obrane od srbijanske agresije ubilo više od 3 tisuće istinskih Hrvata - Domoljuba.
Darijo Strehovac - Streh
