Nikad izgubljeno 1.dio
- Detalji
- Kategorija: Darijo Strehovac Streh
- Kreirano: Utorak, 23 Prosinac 2014 17:02
- Objavljeno: Utorak, 23 Prosinac 2014 17:02
Prije nekoliko dana je teta kolinda izrekla onu izjavu o "vraćanju dostojanstva" Braniteljima, kao jedno od njenih predizbornih obećanja. Ne znam na koje je Branitelje mislila, jer pošto se riječ "hrvatsko" ubrzano briše odasvuda, uzet ću si za pravo pretpostaviti kako je mislila na hrvatske Branitelje.
Uopće nije bitno kako ja osobno njena nesuvisla obećanja, kao i mumljanje njenoga gazde kalamarka gledam više kao na novogodišnju listu želja - hrvatski Branitelji TOČNO tu izjavu ne mogu prihvatiti iz sasvim drugih razloga.
Kao prvo - svi znamo kako su hrvatski Branitelji privilegirani na svakome koraku, i kako se to uopće nekome privilegiranome može oduzeti dostojanstvo?
Nikako. Mi smo privilegirani jer smo imali sreću i čast sudjelovati u stvaranju slobodne i neovisne, međunarodno priznate jedine nam Domovine - države Hrvatske.
Prije nas i prije naše pobjede u Domovinskom Ratu ta je država postojala samo na papiru, a zvala se "socijalistička federativna republika Hrvatska".
To je zapravo bila provincija, gubernija, iliti kanton, kako god to tko želio nazvati - frenkeinstein-ovske kosturnice Hrvata zvane jugoslavija.
Glavni grad tadašnje "hrvatske" bio je beograd, a jedina država čiji nacionalni identitet nije bio kažnjiv bila je srbija.
Svako drugo isticanje nacionalnog identiteta osim "jugoslovenskog" ili srbijanskog bilo je kažnjivo djelo koje se sankcioniralo ili smrću, ili dugotrajnim robijama nakon kojih su slijedila oduzimanja svih građanskih prava, od prava na rad i javno djelovanje, pa do oduzimanja putovnice i presude doživotnog životarenja na vječnoj margini otpadnika tog "pravednog" društva.
Samo dakle činjenica što smo Hrvatima pobjedom u Domovinskom Ratu izborili pravo da se uopće bez straha nazivaju Hrvatima, pravo života na hrvatskoj zemlji i pod hrvatskim stijegom - za sve je Branitelje najveća privilegija moguća, i tu nam zaslugu i dostojanstvo koje iz nje proizlazi nitko ne može niti ne će oduzeti - nikada.
Stavimo na stranu to što tu mogućnost mnogi "napredni" danas proglašavaju bezvrijednom, a iz čega se vidi kako su šugolavenski udbaši na vlasti napravili "dobar poso" lobotomizirajući jedan velik dio Naroda - ipak se nadajmo kako im budućnost ne će donijeti onu uzrečicu: "niti ne znaš kaj imaš, dok to ne izgubiš".
Dakle to što su nakon Rata jugoslovenska djeca napravili iz naše Hrvatske, ali i iz mnogih povodljivih ljudi koji ne razumiju kako se, iako se oni ne bave politikom-politika bavi njima - to je nažalost zastrašujuće vidljivo, ali koliko god se to pokušavalo prebaciti na pleća Braniteljima - to im ne će uspjeti.
Mogu šugoslaveni krivotvoriti povijest i nastaviti činiti zločine neko vrijeme, ali i tim će veleizdajama i sumanutom iživljavanju nad Hrvatskom jednoga dana doći kraj. To što je berlinski zid već odavno pao u ostatku Europe, ali kod nas ga udbaši i šugosloveni i dalje pokušavaju održati uspravnim ne može trajati vječno.
Što dakle još poručiti teti kolindi o toj njenoj izjavi "vraćanja dostojanstva" Braniteljima?
Pa eto - teta kolinda je sama po sebi samo još jedan kotač te post-jugoslavenske, udbaške vlasti koja već jako dugo kao jedan od glavnih ciljeva ima upravo taj - oduzimanje dostojanstva hrvatskim Braniteljima.
Preko svih svojih medija, od štafetarovog yutel-a, pa preko nekad hrvatskog večernjaka, pa sve do smeća kao što su jutarnji, dalmacija itd... oni Branitelje već mnoge godine pokušavaju prikazati barbarima, sramotnim, parazitima, pijanicama, siledžijama, itd...
Ukratko - nedostojanstvenima.
Nikada im to nije uspjelo. Niti ne će. Nije niti tijekom svih dosadašnjih provokacija i uvreda kojima su odgovarali na naše prosvjede i akcije, pa ne će niti nakon zadnjih uvreda, u kojima nas uspoređuju sa Ku-Klux-klanom, ismijavaju se ljudima u kolicima, zazivaju pendrečenje i sve ostale gadosti koje izmisliti mogu samo teški psihički bolesnici
Zanimljivo je što taj "novinarski", "historičarski", "nevladin", itd... šljam u pravilu čine oni koji svi do jednoga parazitiraju na grbači Hrvata, ali nitko se ne pita tko to tim tomićima, klauškima, rakarima, teršeličkama, štrpcima, stankovićima i svoj toj sličnoj gospodi gnoju odobrava i isplaćuje puste milijune iz državnog proračuna ne srbije, niti "bih", niti "rs", niti "rsk" - već iz proračuna NAŠE - države Hrvatske?
Ja osobno u ovom igrokazu predsjedničke kampanje recimo do sad nisam čuo niti jednu kritiku tete kolinde, a koja bi bila upućena tom silovanju proračuna od strane tih polupismenih orjunaša, pobjeglica, izbjeglica, pijanica i tko zna čega sve ne, ali sigurno pogovnanih vojvoda, ušlagiranih "nekadustaša", "punstolpraznihboca" novinara, yusipovićevih "savjetnika" koji Hrvatskoj duguju milijune poreza itd... itd... Lažljivaca koji do dan-danas lažu o "Thompsonovom neplaćenom porezu" iako je sud to već odavno riješio i oslobodio M.P.-a neutemeljenih optužbi, krivotvoritelja koji izmišljaju intervjue, izmanikiranih provokatora s kompleksom ćelave bulje, itd...
Nitko, pa ni ona ih čak niti ne upozoravaju čak niti na etiku, kamoli štetu koju nanose ljudima i čitavoj državi; već se ponašaju kao da su oni eto tek dječica koja se igraju, iako mjesečno keširaju desetine i stotine tisuća Kunića za najobičnije laži... jedan butković recimo svako malo pa dobiva multimilijunske financijske injekcije jer mu smeće od novina nitko ne kupuje, ali hej - dok jovo i teta na fotkama izgledaju "šlank" a ne ko prasci - sve O.K?
Ne, gospodo. To nije klika koja djeluje tek od jučer; pa tako ne iznenađuje niti činjenica kako i sama teta kolinda potječe iz obitelji sa partizanskim pedigreom.
I sad tu dolazimo do novog "problemčića". Sam taj nezaobilazni tetin pedigre je više zastrašujuć od (zlo)djela koje je možebitno počinio netko s njenim prezimenom. Tu leži puno veći problem od nekakvog detaljnog raščlanjivanja partizanskog djelovanja jedne obitelji - tu se suočavamo sa činjenicom kako je taj pedigre očito NEOPHODAN za biti "ozbiljan" političar.
Takozvani antifašizam. To je taj veliki, trajno prisutan problem: - partizanski/"antifašistički" pedigre je skoro stopostotno neophodan svakome tko želi imati priliku sudjelovati u političkom i ikakvom javnom životu Hrvatske.
Svaki odmak od toga, svaka osoba čiji roditelji NISU bili dijelom ili partizanije, ili četništva, ili aktivnog djelovanja u komunističkoj partiji "sfr hrvatske" nakon '45.-e - je mrlja koja toj osobi predstavlja nesavladivu prepreku do fotelje moći. A danas se svaka od te tri kategorije, protivno razumu, pravdi, zakonima, protivno svim tekovinama ljudskih prava ikada - trpaju u "antifašizam"?! To je ta yusipovićeva "nova pravednost", a pravila te igre, čini se, teti kolindi i njenom gazdi kalamrku - pašu?
To je problem današnje Hrvatske.
Hrvatska je država koja je po nečijem viđenju "prirodnog poretka stvari" potomke partizana, četnika, orjunaša i radikalnih šugoslovena svrstala u jedan vid kraljevske loze - tzv. antifašista, ili crvene ili udbaške buržoazije.
Pa neka mi netko objasni - kako sa takovim "poretkom stvari" Hrvatska može ikako ići naprijed?
I kako je moguće pa većina Hrvata još uvijek ne vidi taj problem kao PROBLEM BROJ JEDAN - najveći problem u ikakvom napretku Hrvatske?
Pojednostavnimo stvari: kako državu u budućnost mogu voditi oni koji je po svom viđenju "prirodnog poretka stvari", i potpuno nazadnog - šugoslovenskog svjetonazora - čitavo vrijeme vuku natrag - na točku gdje je sve počelo?
U novi boljševistički mrak dakle, u ideju šugoslavije koja je u HRVATSKOJ krvi do koljena propala već toliko puta? Kako hrvatski Narod dakle može očekivati od takovih osoba vodstvo u budućnost ako je sve što oni našoj djeci nude - povratak u neku novu šugoslaviju (region), nova/stara krvoprolića, nove/stare lance, i novu/staru šugoslovensku "pravednost"?
Ta vlast nikada nije niti napuštala fotelje moći, koje su tijekom komunizma i šugoslavije zauzeli još 1945.-e, nakon pada Hrvatske pod oslobođenje.
Naprotiv, vrijeme tijekom Domovinskog Rata, tijekom kojega su srbijanci i orjunaško-četnička banda okoćena u nutar Hrvatske ubijali, pljačkali i razarali Hrvatsku, očevi i ostala rodbina današnjih esdepejovaca i hadezejevaca su jako podmuklo i sposobno iskoristili za prilagođavanje sustava njima i svim ostalim pripadnicima njihove crvene buržoazije.
A sve pod krinkom nekakvog "antifašizma". Svi hrvatski domoljubi, Branitelji prvi, bili su apsolutno slijepi na to čerečenje u pozadini. Nikome od nas niti na pamet nije padalo kako je uopće moguće da ijedan Hrvat ne voli Hrvatsku.
Bili smo kao jedan, sa svim manama i vrlinama, borili smo se za svoj Narod, i stvarali smo Hrvatsku za taj Narod. Nitko od iskusnijih i mudrijih promatrača sa strane nije nam davao šanse, nitko nije vjerovao kako se možemo othrvati onakovoj sili, sa onim što smo od oružja imali. Često u to nismo vjerovali niti sami. Ali kakvoga smo izbora imali? Pustiti srbijance da na konjima "belcima" opet ujašu u Split, Zagreb, Osijek, Dubrovnik? Pustiti taj šljam među našu djecu, majke, supruge, stare i nemoćne?
Većina je nas zadnji metak čuvala za sebe.
A koliko je nas taj metak iskoristilo dugo nakon što je Rat "završen"? Oko 3 tisuće samoubojstava "privilegiranih"? Zašto? Kako je do toga došlo?
To su 3 tisuće vojnika koji uza sve "velike privilegije", i sva "velika prava" - uzmu onaj zadnji metak kojega su čuvali kako ne bi morali prolaziti kroz torture "bratje srba".
Zašto? Jer ne mogu izdržati torturu hrvatskih vladara. Jer ne mogu izdržati tu apsolutnu desenzibilizaciju hrvatskog Naroda prema njihovoj žrtvi, jer ne mogu izdržati minoriziranje strahota koje su vlastitim očima gledali. Po kojima yusipovići, teršelpičke, pušićke, i čitava ta garnitura, uz indiferentnu šutnju hrvatskog naroda - pljuju.
Tko se tu pravi glup, kad se ono najbolje gazi i u zemlju utire, a onaj najodvratniji smrad se uzdiže; onaj šljam bez obraza ili srama, bez dostojanstva ili ponosa, bez mrve iskrenosti ili sućuti - oni nam se naturaju kao vođe društva, moralne vertikale?
Darijo Strehovac - Streh
