Vrijednosti po 'antifašistima'
- Detalji
- Kategorija: Darijo Strehovac Streh
- Kreirano: Nedjelja, 29 Lipanj 2014 17:05
- Objavljeno: Nedjelja, 29 Lipanj 2014 17:05
Još koja riječ o "građanovima i građanovkama". Evo neki dan titov nepriznati - NEČIJI premier već po stoti put JAVNO izjavljuje kako smo svi skupa govna, i kako svi možemo, kaj se njega tiče, u 3 PM. A to nije oznaka za "post mortem". Ili jest? A kaj drugovi "novinari", pisci i ostale pijavice vele na to?Pogodili ste - p**n dim.
Upravo na dan udbaško-komunjarskog bijega iz sabora, taj titov nepriznati za Branitelje izreče: "Branitelji su u nekom tamo Ratu dali neke tamo živote, jer - nikaj drugoga (vrijednijega? op.a.) nisu ni imali".
Ma đe šute, drugovi?
"Novinari"?
Samo do sredine listopada 1991. godine je tijekom srbijanske agresije na području Hrvatske poginulo 14 novinara, a čak 170 ih je ranjeno ili maltretirano.
Fenomenalno im odaju počast, i njima i čitavoj profesiji, oo, da...
Oni nikaj vrijednije doli života nisu imali? Kaj vrijednoga imaju oni, po njihovom zlatnome teletu, dezerteru, i po mnogima - psihopati - milovanovanoviću? Koje vrijednosti takve spodobe u sebi nose? Imaju soma eura zašiveno u lijevoj pretklijetci?
Samo kad se izmasakriranoga Glavaševića sjetim, a onda onog njegovoga "sinčeka", novopečenog pionira malenog - povraća mi se. Zbog jednoga od tuge a zbog drugoga od gađenja.
A za Lederera i ostale ne ću niti gledat, to bi treb'o bit njihov pos'o, "novinarski".
"Ma đe ste, novinari, mamicu vam fašističku"? - tako su im "braća" i kolege serbijanci govorili dok su im kosti lomili...
Al' evo sjetih se - to su sve bile ustaške zmije, ma nego kaj? Inače bi se pokrili ušima i čekali "oslobodilačke" "jna" tenkove sa krvavom "zvezdom" koju i danas gamad štuju.
O, tolerancijo moja...
"Točno, nepristrano, i istinito"... koja smijurija. Nije ni čudno kaj se boje lustracije, "demokrati"..
Ali nisu ni novinari jedina hrpa balege u kroejši, ne bojte se.
Tu su i "pisci", "umjetnici", i ostala smradež sa kantama govana na i u glavama.
Društvo Hrvatskih Književnika za ministarstvo "kulture" u Hrvata uopće i ne postoji. Samo "društva" stvorena u šugoslaviji, i šugoslovenski "pisci" po njima postoje i "samozadovoljavaju kriterije". Ma kakva književnost?
Kaj je sa Umjetničkom satnijom tijekom srbijanske agresije, recimo? Zna li uopće itko za njih? Kao i za sve ostale umjetnike svih profesija koje su njihovi tutori četnici izranjavali ili pobili? Koliko je njih izginulo?
Ali i tu je samo šutnja. I hvalospjevi "toleranciji" i "suživotu".
Ali koji sam ja tenkre, kaj ne? Ma 'ko njih stradale jebe, mater im "ustašku", nije li tako, drugovi "umjetnici"
Jer hazu? Kaj je to? "Hortikulturalna anatomija zavedenog ustaše"?
Ne želim bit vulgaran... ali ne mogu si, čini se, pomoć...
O književnicima niti neću, od Svena pa do Mladena, ma zabole "pisce" racku dok god im "antifašistički" čekovi sjedaju.
Ma noormalno...
Koliko je istinskih antifašista - djevojaka i mladića sa škola i fakulteta u obranu njihovih posranih života i vikendica otišlo?
A koliko je, sa suprotne strane, one današnjih uzurpatora vlasti, samoprozvanih "antifašista" - razreda ili semestara NAMJERNO propalo, samo kako ne bi ni slučajno mogli doći na neki tamo mobilizacijski popis?
I to nam se ljudsko smeće danas predstavlja kao moralna vertikala, kao junaci "tolerancije", dok se Branitelje proganja kao kriminalce?
Ti isti dezerteri i ratni profiteri, danas osvjetljeni kao ideološke baklje i štafetari staljinizma i titoizma, ojačani pedofilima i ostalim mentalno zakinutim grupama - danas krv na slamku sišu hrvatskome narodu... To su isti oni kukavni miševi iz podruma početka devedesetih, današnji "ministri", "glavni urednici", suci, porote i krvnici preživjelima...
Koliko je očeva i majki izginulo, ostavljajući djecu i obitelii HRVATSKOJ na skrb, jer su vjerovali kako će se HRVATSKI NAROD za njih pobrinuti i ako/kad poginu??
Kad ne bih bio pametniji, pitao bih se di je duša onima koji ih danas ponovo ubijaju?
Jer kako se HRVATSKA I HRVATSKI NAROD za preživjele danas brine?
Zakopani i zaboravljeni, dok im se svi redom "antifašistički" rugaju, ubijajući ih sigurno kao najgori tumor.
HRVATSKA djeca, njih više od četiri stotine koliko je poznato - raskomadani su granatama, rafalima ili noževima njihovih serbijanskih "drugova"; majke, očevi i sestre i danas moraju slušati i gledati ih kako i o tome šute, krivotvore, lažu.
Već su nebrojeno puta ti "antifašisti" i od Boga i od ljudi prokleti, ali je li ih briga?
Silovani, prebijeni, dotučeni... - kaj će, zaboga taj njihov premier sutra izvalit? Nisu imali ništa, pa su se umlatiti dali?
To može samo za njih govoriti, a oni mu se i dalje klanjati.
Kad bi imali imalo ljudskosti, sutra bi bili izbori, i više nikada udbaški šugosloven ne bi niti nogom kročio u ijednu ustanovu (po njihovome - "instituciju") HRVATSKE.
Ali ne...
Oni i dalje kolju priklane.
Pita li se više itko tko je gamad zbog koje nam je Država danas u takovim ruševinama? Pa tko danas vodi specijalni rat protiv Hrvatske? Rat jednako pogibeljan kao i rat oružjem, i Rat kao i svaki drugi, jer je istina ono kaj u Ratu prvo umire.
Pa tko su ti koji nam kroje "istinu" već duže od 20 godina? Oni koji udbašima, izdajnicima, dezerterima i ratnim profiterima, spodobama bez trunke morala i savjesti čitavo vrijeme drže svijeću, a potom im sve dopuštaju, propuštaju, opravdavaju i opraštaju?
Tko su ti koji nam silom pokušavaju nametnuti kaj misliti, kako misliti, na kojem jeziku misliti, a najbitnije od svega - NE MISLITI uopće?
To je gamad koja radmanu, yusipoviću, matiću ili pupavcu šutnjom i lažima osiguravaju basnoslovne svote i imunitet pred zakonima.
Oni su ti koji su za lopove i zadnju gamad raj iz ove zemlje napravili, a u kojoj Ljudi više ne mogu niti jesti, a uskoro niti disati.
"Kessel" se ovakova situacija zvala 1942. godine kod Stalingrada, a Hitler i kompanija su i dalje otvarali šampanjce, a to isto danas radi i ta gamad "antifašistička".
Pa neka otvore i popiju još koju bocu, i neka odvale još koji dernek dok im ta crna srca kucaju zečjim ritmom.
Ne će dugo, ako ima Boga, i mrve pameti u hrvatskog Naroda.
Darijo Strehovac - Streh
